piše: Slobodan Vasković
1.
Milanu Tegeltiji, predsjedniku Visokog sudskog i tužilačkog savjeta, obećano je da će biti ministar pravde u Savjetu ministara, ukoliko SNSD bude dio vlasti na nivou BiH.
2.
Bio bi to vrhunac karijere vodećeg kriminalca u pravosudnim institucijama, koji je stekao enormno višemilionsko bogatstvo služeći Zločinačkim organizacijama.
3.
Napredovao je vrlo brzo, jer je pokazao zavidnu efikasnost u zataškavanju najtežih oblika krivičnih djela, od privrednog kriminala, preko iznuda, pljački, pomoći narko mafiji, pa sve do likvidacija.
I dalje on vodi glavnu riječ oko predmeta koji će se procesuirati, a koji zataškati, pa je o tim pitanjima i održao višečasovni sastanak sa Gordanom Tadić, glavnom tužiteljkom Tužilaštva BiH, 29.01.o.g.
Uopšte ne treba sumnjati daće sve svoje odluke Tegeltija inkasirati!
4.
Dok god je Tegeltija u pravosuđu, a ne u zatvoru, gdje je poodavno trebalo da bude smješten, u BiH neće biti ni prava ni pravde za njene građane, a pravosudne institucije će i dalje biti u službi organizovanih kriminalnih grupa.
5.
To je činjenica, kao što je činjenica da je Tegeltija potpuno u funkciji zataškavanja zločina Teškog Ubistva Davida Dragičevića, ali i Dženana Memića. I brojnih drugih zločina.
6.
Tegeltija je, 29.01.2019., komentarisao predmet “Dragičević” i mogućnost da on bude prebačen u Tužilaštvo BiH, te je rekao da je “siguran da tužilaštvo daje sve od sebe da se taj slučaj riješi”.
“Tužilaštvo od nas ništa nije tražilo, samo su nas izvijestili kakvo je trenutno stanje. U javnosti se često može čuti da je to poraz pravosuđa. To nije poraz pravosuđa, zašto bi to bio poraz? Siguran sam da tužilaštvo daje sve od sebe da se taj slučaj riješi. Ko je upetljan u ubistvo, a ko nije upetljan, na to odgovor moraju da daju pravosudne institucije, a to nije VSTS, nego nadležno tužilaštvo”, pojasnio je Tegeltija i dodao da se VSTS ni na koji način nije petljao u taj predmet. (SrpskaInfo)
7.
Sasvim je očekivano da za Tegeltiju nerješavanje Teškog Ubistva Davida Dragičevića “nije nikakav poraz”, jer njegov cilj i jeste da ta likvidacija ne bude riješena.
8.
Pravo je iznenađenje da Tegeltija nije izjavio da je to “pobjeda Tužilaštva”, jer on štiti kriminalce iz te institucije, kao i njihove saučesnike iz MUP RS.
9.
Da je VSTS radio svoj posao, preciznije njihova disciplinska kancelarija, danas ni Želimir Lepir i Dalibor Vrećo, koji mjesecima opstruišu istragu, ne bi bili u pravosuđu, već na optuženičkoj klupi. Prvi zbog slučaja Mehe Adrovića, kojem je, za oslobađajuću presudu, oteo 50.000 KM i stan u Beogradu (što je samo jedno od nedjela), a drugi zbog slučaja “Dragan Naerac”, kada je u sudnici u Gradišci “faslifikovao optuženog”, dovodeći umjesto stvarnog Naerca NN lice; Naerac je u tom trenutku bio u ekstradicionom pritvoru u Versaju.
10.
VSTS nije kaznio ni tužioca monstruma Sašu Labotića, koji je 30.03.2018., šest dana nakon pronalaska tijela Ubijenog Davida Dragičevića, podigao optužnicu protiv likvidiranog mladića. Bio je to sastavni dio pokušaja kriminalizacije i demonizacije Žrtve Zločina, koju je otpočeo Darko Ilić, bivši načelnik Uprave za organizovani kriminal MUP RS.
Labotić je zbog pomenutog monstruoznog postupka, 04.04.2018. dobio odlikovanje od Dragana Lukača.
11.
Ilić je sada savjetnik Dragana Lukača, svog saradnika i zaštitnika. Zajedno nastavljaju rad na uništenju dokaza i zataškavanju ubistva Davida Dragičevića.
12.
Nijedan od navedenih tužilaca nije kažnjen, “disciplinski” postupci protiv njih se vode unedogled, a cilj im je samo jedan - što duži protok vremena, kako bi se istraga beskrajno dugo vodila i cijeli slučaj prekrila prašina. Tako bi se još jedno Ubistvo zataškalo, Naručioci Ubistva i Ubice ostale na slobodi, a Tegeltija ispunio još jedan zadatak Zločinačkih organizacija kojima služi.
13.
Tegeltija je morao reagovati i nakon lažirane istrage Miodraga Bajića protiv Darka Ilića, Dubravka Kremenovića i drugih, jer je iz Bajićeve Naredbe o nesprovođenju istrage, pune laži, falsifikata, lažnih svjedoka…, jasno da nikakve predistražne radnje nisu ni činjene i da je riječ o javnoj zaštiti odgovrnih za Ubistvo Mladića, nerješavanje zločina, njegovo zataškavanje…
14.
Nije bilo ni za očekivati da Tegeltija u bilo kom od ovih slučajeva reaguje, jer su on i Bajić kumovi Pravosudne mafije, a Lepir i Vrećo, kao i sam Labotić, tek njihovi ucijenjeni pioni.
15.
Tegeltija otvoreno laže o svemu iz prostog razloga što je on direktni učesnik svih navedenih nedjela; Bez njega i njegove podrške, ćutanja VSTS, stvari bi se drugačije odvijale.
16.
U nastavku, podsjećanje na jedan od najznačajnijih i najkrupnijih Tegeltijinih kriminalnih postupaka - paljenje Osnovnog suda u Banjaluci i uništenje dokaza koji su doveli do neprocesuiranja brojnih kriminalaca.
Paljenje Osnovnog suda u Banjaluci oslobodilo narko-dilere (02.04.2014.)
Piše: Slobodan Vasković
Paljenjem sobe sa dokazima Osnovnog suda u Banjaluci, koje se desilo 04.11.2010. godine, uništeni su dokazi o trgovini naroticima. Zbog toga je Tužilaštvo Banjaluka moralo da odustane od nekoliko istraga o trgovini drogom, koje su vodili u to vrijeme.
„U vezi sa Vašim pitanjem koje se tiče obustave istrage ili eventualno izmjene optužnica obavještavamo Vas, da je u manjem broju predmeta Tužilaštvo obustavljalo istragu iz razloga što su predmeti iz tih istraga izgorjeli pa se shodno tome nisu mogli vještačiti (to se odnosi na oduzete predmete u vezi sa krivičnim djelom neovlašćena proizvodnja i promet opojnih droga iz člana 224 Krivičnog zakona Republike Srpske)“, odgovoreno mi je iz Okružnog tužilaštva Banjaluka (vidi dodatak).
Koliko je u brojkama „manji dio predmeta“, nisu precizirali.
Nakon ovog odgovora iz Tužilaštva, jasno je da paljenje Suda nije prošlo bez posledica po procese koji su se u njemu odvijali, kako je to tvrdio predsjednik te institucije Milan Tegeltija.
Požar u Sudu je izbio 04. 11. 2010. godine. Tada je dežurna tužiteljka Okružnog tužilaštva Banjaluka Snježana Petković izjavila da je podmetnut i da su u tom nedjelu učestvovala najmanje dva lica.
U požaru su izgorjeli mnogi materijalni dokazi iz krivičnih postupaka. Iako su vatrogasci brzo intervenisali i lokalizovali vatru, više od pola sata u sudu su odjekivale manje eksplozije, jer je vatra zahvatila i naoružanje koje je bilo deponovano kao dokazni materijal.
Tegeltija je rekao tada “Sud nema 24-časovnu zaštitu Sudske policije, jer nema dovoljno ljudi, pa je u skladu sa svojim resursima Sud obezbjedio čuvarsku službu koja je angažovana 24 časa dnevno”.
Znači, Sud je imao zaštitu sve vrijeme, ali su dva NN lica uspjeli da razvale prozore i zapale prostoriju sa dokazima. U kojoj se, kako je iz Tužilaštva potvrđeno, nalazila i zaplijenjena droga.
Naravno, pitanje je da li je, možda, ta droga prvo iznesena iz sudske sobe sa dokazima, prodana na ulici, pa je tek onda soba za dokaze zapaljena, kako bi se taj zločin prikrio?!
Mnogo je pitanja, ali nema nikakvih odgovora već duže od tri godine.
Pitanje je kako je uopšte moguće da Tegeltija ostane na čelu Suda, a dozvolio je svojim nemarom i neradom (neadekvatnim obezbjeđenjem) da kriminalci hladno zapale dokaze i natjeraju pravosudne institucije da odustanu od njihovog progona.
“Ne smatram se odgovornim za loše obezbjeđenje prostorije u kojoj su bili dokazi. Ova zgrada nije ni pravljena kao pravosudna institucija, a mi smo uradili što je u našoj moći da adaptiramo sobu za dokaze. Taj projekat je finansirala kanadska organizacija CIDA”, rekao je tada Tegeltija novinarima.
Očekivano je da se on ne osjeća odgovornim, jer kada bi bilo drugačije, onda bi Osnovni sud u Banjaluci zaista bio pravosudna institucija, a ne svojevrsni buvljak, na kojem se predmeti rješavaju po principu političkog uticaja, veza i u skladu sa maksimom “ko da više”!
Mediji su, nakon paljevine Suda, izvijestitili da je “materijalna šteta u banjalučkom Osnovnom sudu nastala paljevinom bila milionska, a vatrena stihija u nekoliko minuta progutala je velike sume novca, odnosno jemčevine za optužene, municiju, bombe i naoružanje, ali i materijalne dokaze koji su tek trebalo da budu predmet sudskih vještačenja. Izgorjeli su svi dokazi u slučaju auto-mafija”.
Milan Tegeltija tada je za Nezavisne novine tvrdio da je šteta svega 50 hiljada KM, kao i da je većina od tri posto uništenih dokaza već izvedena u krivičnim postupcima. O tome su, kako je tada istakao, sačinjeni nalazi i mišljenja vještaka kao i sudski zapisnici, “tako da ovim požarom gotovo nijedan sudski proces nije ugrožen”.
"Svi dokazi osjetljivog karaktera, kao što su oduzeti novac, isprave, novac za kaucije i slično u potpunosti su sačuvani i neoštećeni. Taj materijal je čuvan u posebnim zaštitnim sefovima unutar sobe za čuvanje dokaza. Najveću štetu pretrpjele su habaste stvari, kao što su puške i pištolji. Međutim, i ti predmeti zadržali su svoje znakove prepoznatljivosti i svi su upotrebljivi kao dokazni materijal", kazao je Tegeltija i dodao da je šteta
u požaru sobe za dokaze banjalučkog Osnovnog suda svedena za minimum.
Nema dileme da je Tegeltija otvoreno lagao, jer je Tužilaštvo eksplicitno navelo da su morali odustati od nekih predmeta. Ma koliki taj broj bio, šteta je ogromna, budući da su narko-dileri, koji su trebali biti procesuirani, ostali na slobodi i nastavili raditi svoj kriminalni posao.
Kriminalci koji su zapalili Sud nisu otkriveni, kao ni njihovi pomagači i naredbodavci. Tužilaštvo još uvijek void istragu “protiv NN počinilaca”, a Tegeltija je i dalje predsjednik Suda, kao da se ništa nije ni desilo.
Paljenje sobe sa dokazima samo je vrh ledenog brijega kriminalnih dešavanja u sudu i oko njega, jer je poznato da su nestajali i dokumenti i dokazi iz sudskih spisa, i da ni za to niko nije odgovarao. A kako stvari stoje neće ni odgovarati.
Osnovni sud je privatna prćija MIlana Tegeltije, oruđe koje on usmjerava protiv onih koji nisu po volji Režimu, a ni njemu. Naravno, Sud mu je i izvrsno sredstvo za enormnu zaradu.
Tegeltija se “brani” od medija tako što ubrzava procese protiv njih, ukoliko ga oni kritikuju ili, pak, iste usporava i svjesno opstruiše ne zakazujući ih, ukoliko je u dobrim odnosima sa pojedinim glasilima.
Odgovor iz Tužilaštva:
Broj: IT 77/14
Datum:31.03.2014.
Banja Luka
N/r Vasković Slobodan-novinar/blogger
Predmet: Odgovor na zahtjev za pristup informacijama-dostavlja se
Okružnom tužilaštvu Banja Luka, dana 27.03.2014.godine, obratili ste se sa zahtjevom za pristup informacijama i postavili pitanja u vezi sa požarom u zgradi Osnovnog suda u Banja Luci:
1.Da li su otkriveni počinioci i nalogodavci ovog kriminalnog akta?
2.Da li je Tužilaštvo moralo odustati od nekih slučajeva, jer su u podmetnutom požaru izgorjeli dokazi i, ukoliko jeste, koliki je broj tih slučajeva?
3.Da li je Tužilaštvo moralo u nekim slučajevima izmijeniti optužnicu, jer su u sobi za dokaze izgorjeli dokazi i, ukoliko jeste koji su to slučajevi?
U skladu sa članom 4 i članom 14 Zakona o slobodi pristupa informacijama (Službeni Glasnik RS br.20/01) obavještavamo Vas;
-Okružno tužilaštvo Banja Luka, vodi istragu u gore pomenutom predmetu, protiv nepoznatog počinioca tj.počinilaca krivičnog djela paljevina iz člana 250 Krivičnog zakona Republike Srpske.
-U vezi sa Vašim pitanjem koje se tiče obustave istrage ili eventualno izmjene optužnica obavještavamo Vas, da je u manjem broju predmeta Tužilaštvo obustavljalo istragu iz razloga što su predmeti iz tih istraga izgorjeli pa se shodno tome nisu mogli vještačiti( to se odnosi na oduzete predmete u vezi sa krivičnim djelom neovlašćena proizvodnja i promet opojnih droga iz člana 224 Krivičnog zakona Republike Srpske).
-O tačnom broju takvih postupaka ne možemo vam proslijediti podatak a za potrebne informacije u vezi sa ukupnim brojem uništenih dokaza obratite se Osnovnom sudu Banja Luka.
S poštovanjem,
Službenik za informisanje Maja Đ.Vidović
Milan Tegeltija - kafanski pjevač, prvi „Ćelavac“ među sudijama, sluga tajkuna i hohštaplera (27.03.2014.)
piše: Slobodan Vasković
Predsjednik Osnovnog suda Milan Tegeltija sluga je tajkuna i aktuelnog Režima. Tegeltijin zadatak je da štiti njihove interese, za šta je bogato nagrađen ne samo finansijski, već i institucionalno-Režim, preko svojih ljudi u Visokom sudskom i tužilačkom savjetu, obezbjeđuje da on ostane na čelu Osnovnog suda, premda je primjerenije da se nađe na nekoj od optuženičkih klupa u toj instituciji.
Zauzvrat, Tegeltija sređuje „sertifikate o poštenju“ svima onima iz tog miljea, koji osjećaju „duševnu bol“ zbog pisanja medija o njima. Samo je u Tegeltijinom sudu moguće da presuđeni otmičar Mićo Kraljević bude označen „kao pošten i častan“; da Stanislav Čađo dobije sudske procese, iako nije donio nijedan jedini dokaz da je bilo ko šta o njemu rekao/napisao/izjavio; Samo je u Tegeltijinom sudu moguće da novinari izgube procese, zbog tekstova u kojima su se referisali na presude istog tog Osnovnog suda u Banjaluci, samo je u Tegeltijinom sudu moguće da učesnici raznih procesa marširaju hodnicima te institucije naoružani do zuba, samo je u Tegeltijinom sudu moguće da nestaju dokumenti iz spisa, da ispare testamenti, da izgori soba sa dokaznim materijalom...
Milan Tegeltija ubijeđen je da je žestok momak, da je „zajeban“, da je „faca“, premda je riječ o neiživljenom provincijskom gulanferu, koji sopstvene frustracije liječi teško zloupotrebljavajući instituciju koju vodi.
Tegeltija ima tetovaže na vratu, „vrlo zajebane“; Tegeltija ima izbrijanu glavu, kako bi ličio na svoje idole sa potjernica; Tegeltija, pijan kao svinja, pjeva u kasnim noćnim satima po banjalučkim restoranima, maltretirajući goste tih objekata; Tegeltija je svakodnevno u društvu istinskih kriminalaca, narko dilera, utjerivača dugova, kamatara... Ubijeđen da je Šef, premda ga ti, sa kojima sjedi, drže zadnjim klovnom. Što on u suštini i jeste, ali je i vrlo opasan klovn, jer vlada institucijom koja ljudima odsijeca glave.
slučaj Smiljanić
Branislav Smiljanić zvani Ćelo iz Banjaluke osuđen je 14.03.2014. godine u banjalučkom Okružnom sudu na 14 godina zatvora i novčanu kaznu od 20.000 maraka zbog zelenaštva i iznuda. Smiljaniću je produžen pritvor u kojem se nalazi od septembra 2012. godine.
Milan Tegeltija, predsjednik Osnovnog suda u Banjaluci, reagujući na tekst "Nezavisnih", u kojem stoji da je u nekoliko navrata bio upozoravan na svoje bliske kontakte sa Branislavom Smiljanićem, osumnjičenim za iznude od Banjalučana, navodi u pisanoj izjavi, dostavljenoj našoj redakciji, da u Banjaluci razgovara sa mnogim ljudima iz svih sfera života.
"Za Branislava Smiljanića, kojeg sam slučajno na javnom mjestu upoznao u društvu ljudi koje sam odranije poznavao, prije nekih godinu dana, nisam sam znao niti još znam da li, kome i pod kojim uslovima posuđuje novac, da li ga i kako naplaćuje i tako dalje, a što je još predmet sadašnje istrage i kasnijeg eventualnog optuženja i suđenja", navodi Tegeltija.
On dodaje da Smiljanić u to vrijeme nije bio optužen ni u jednom postupku na Osnovnom sudu Banjaluka.
"Naglašavam da su svi moji kontakti sa Branislavom Smiljanićem bili potpuno javni, na javnim mjestima i u društvu više ljudi, jer nikad nisam imao šta da krijem. Takođe, radi se o licu koje tada, a ni do danas još nije kažnjavano. Nikad me niko, ni iz Tužilaštva ni iz policije ni službeno ni privatno, nije upozoravao na navodne 'bliske kontakte'. Naglašavam da Branislava Smiljanića uopšte nisam ni vidio pet ili šest mjeseci", ističe Tegeltija. (Nezavisne novine 27.09.2012.)
Tegeltija je tada slagao. Nije tačno da je Smiljanića poznavao samo godinu dana, kako je tvrdio, već mnogo mnogo duže. Uz to, Tegeltija je u nekoliko navrata bio gost na Smiljanićevom imanju kod Kneževa. Smiljanić se redovno sastajao sa Tegeltijom u njegovoj kancelariji u Sudu u Banjaluci. I o svemu tome postoje dokazi.
Tegeltija je, nakon Smiljanićevog hapšenja, “oprao ruke” od njega, a krajnje je upitno da li je i sam imao koristi od Smiljanićevih “poslova” i da li će narečeni odležati i njegov dio?!
Nažalost, to Okružno tužilaštvo Banjaluka nije istražilo, premda se u presretnutim Smiljanićevim telefonskim kontaktima, izuzetno često nalaze i razgovori sa Tegeltijom.
Kako bi prikrili ove kontakte, iz Tužilaštva su emitovali brojne informacije o Smiljanićevim vezama sa policajcima. Tako je inspektor Ognjen Kos mjesecima razvlačen po medijima, iako protiv njega nije podignuta nikakva optužnica. Imena određenog broja policajaca stalno su isticana i u sudnici, ali nikada i ime Tegeltije.
Stoga sam 18.01. ove godine uputio dopis Tužilaštvu (vidi dodatak) u kojem sam zatražio odgovor zbog čega se tokom procesa Smiljaniću ne pominju imena tužilaca i sudija sa kojima je bio u kontaktu, a ističu imena policajaca?!
“Oštećena lica su u pomenutom predmetu u svojim izjavama ukazivali na nezakonito postupanje pojedinih ovlaštenih službenih lica MUP-RS, te je ovu tezu (u pogledu pomenutih izjava) Tužilaštvo dokazivalo Sudu, putem prezentacije monitorisanih razgovora (između optuženog i ovlaštenih službenih lica). Oštećeni nisu iskazali sumnje u pogledu postupanja bilo kojeg konkretnog sudije ili tužioca”, odgovoreno mi je, između ostalog, iz Tužilaštva.
Pitanje je zašto Tužilaštvo nije detaljno istražilo veze između Tegeltije i Smiljanića i zašto je sve vrijeme prikrivalo razgovore njih dvojice? Svakako nije bilo za očekivati da “oštećeni” navode da ih je Tegeltija tukao, ali bi bilo interesantno saznati uz čiju pomoć je Smiljanić preveo na sebe imovinu koju je uzeo od oštećenih, kako je to tokom suđenja tvrđeno? I kakva je Tegeltijina uloga u tome?
Nikada javnost nije saznala kako je došlo do paljevine sobe sa dokazima iz brojnih krivičnih djela, u Osnovnom sudu u Banjaluci.
Požar u Sudu je izbio 04. 11. 2010. godine. Tada je dežurna tužiteljka Okružnog tužilaštva Banjaluka Snježana Petković izjavila da je podmetnut i da su u tom nedjelu učestvovala najmanje dva lica.
U požaru su izgorjeli mnogi materijalni dokazi iz krivičnih postupaka. Iako su vatrogasci brzo intervenisali i lokalizovali vatru, više od pola sata u sudu su odjekivale manje eksplozije, jer je vatra zahvatila i naoružanje koje je bilo deponovano kao dokazni materijal.
Tegeltija je rekao tada “Sud nema 24-časovnu zaštitu Sudske policije, jer nema dovoljno ljudi, pa je u skladu sa svojim resursima Sud obezbjedio čuvarsku službu koja je angažovana 24 časa dnevno”.
Znači, Sud je imao zaštitu sve vrijeme, ali su dva NN lica uspjeli da razvale prozore i zapale prostoriju sa dokazima. U kojoj se nalazila i zaplijenjena droga.
Niko nikada nije saopštio da li su i koji slučajevi pali na Sudu zbog paljenja prostorije sa dokazima? I kako je moguće da do danas nisu otkriveni počinioci?
Kako je uopšte moguće da Tegeltija ostane na čelu Suda, a dozvolio je svojim nemarom (neadekvatnim obezbjeđenjem) da kriminalci hladno zapale dokaze?!!! (nastaviće se)
Dodatak – Odgovori Tužilaštva
Broj: IT 13/14
Datum: 22.01.2014.
Banja Luka
N/r Slobodan Vasković, novinar/bloger
Predmet: Odgovor na zahtjev za pristup informacijama-dostavlja se
Povodom zahtjeva za pristup informacijama koji ste uputili Okružnom tužilaštvu Banja Luka,dana 18.01.2014. godine, i postavljenog pitanja:
1. Zbog čega tužilac Miodrag Bukarica u slučaju „Smiljanić“ ne suđenju prezentuje isključivo transkripte razgovora optuženog sa pripadnicima MUP-RS, a ne i sa sudijama i tužiocima,koji su posnimani tokom rada na ovom predmetu?
u skladu sa članom 4 i članom 14 Zakona o slobodi pristupa informacijama (Službeni Glasnik RS br.20/01) obavještavamo Vas;
-u predmetu optuženog Branislava Smiljanića sudski postupak pred Okružnim sudom Banja Luka, je u završnoj fazi izvođenja dokaza.
-Na glavnom pretresu koji za zakazan za 24.01.2014.godine, biće izvedeni dokazi odbrane (saslušanje vještaka) kao i dokaz Tužilaštva (saslušanje ovlaštenog službenog lica koje je po nalogu Tužilaštva obavljalo analizu monitorisane telefonske komunikacije).
-Oštećena lica su u pomenutom predmetu u svojim izjavama ukazivali na nezakonito postupanje pojedinih ovlaštenih službenih lica MUP-RS, te je ovu tezu (u pogledu pomenutih izjava)Tužilaštvo dokazivalo Sudu, putem prezentacije monitorisanih razgovora (između optuženog i ovlaštenih službenih lica). Oštećeni nisu iskazali sumnje u pogledu postupanja bilo kojeg konkretnog sudije ili tužioca.-
S poštovanjem, Službenik za informisanje Maja Đ. Vidović