piše: Slobodan Vasković
Viši privredni sud u Banjaluci je odbio žalbu “Ukio banke”, čime je potvrđena presuda Okružnog privrednog suda u Bijeljini kojom je 24. aprila 2017. godine u ciljelosti odbijena tužba ove litvanske banke na iznos potraživanja od 155 miliona KM.
Značaj presuda Višeg privrednog suda u Banjaluci i Okružnog privrednog suda u Bijeljini je od najveće važnosti za “Birač” i “Aluminu”, ali i Republiku Srpsku: Osim očuvanja 42 miliona KM, koje RS potražuje od FG “Birač”, važnije je da je presudama sačuvan privredni resurs koji je bio itekako ugrožen kriminalnim djelovanjem Vladimira Romanova, grupe podređenih mu Litvanaca i njihovih domaćih saučesnika.
Ove dvije presude znače i da je sačuvano 1.500 radnih mjesta u Alumini.
Ove dvije presude pokazuju i da postoji dio zdravog tkiva u korumpiranom pravosuđu, koje je 12. aprila 2017. godine za isti ovaj dug, “presudama” zvorničke sudinice Jelene Todorović, nasilno, kriminalno i bahato blokiralo “Aluminu” na iznos od 155 miliona KM. Bez ikakvih pravnih argumenata.
O gangreni koja je zahvatila pravosuđe, a naročito u predmetima “Birač” i “Alumina” sam objavio na desetine tekstova, detaljno analizirajući kriminalni rad Slavice Tadić, predsjednice Osnovnog suda u Zvorniku, Jelene Todorović, sudije ovog suda, Zorana Stevanovića, gradonačelnika Zvornika, Gordana Pavlovića vlasnika firme “Pavgord”, zatim kriminalnog advokatskog dvojca Sonje i Nenada Rubeža. I njihovih šefova, o kojima će biti još riječi narednih dana.
Značaj ove dvije presude je i veliki dokaz da je dio pravosuđa odbio da podlegne ucijenama, prinudama i pritiscima kriminalnog Klana koje čine ovi pojedinci, a kojima je od izuzetne važnosti bilo da “Ukio banka” dobije ove dvije presude.
Nakon ovog, ostaje da se vidi da li će država preduzeti korake da odstrani gangrenu u pravosuđu i procesuira pobrojane kriminalce o čijem radu postoji obilje dokaza objavljenih na mom blogu!
Ujedno, ova presuda mi je najveća satisfakcija za rad na ovim temama, ali i za blasfemične prijetnje koje su mi upućivane; Među njima i ona da će, osim mene, biti pobijena i moja djeca i unučad.
Tu prijetnju je u niz navrata izrekao Zoran Stevanović, ali niko od nadležnih nije reagovao.