piše: Slobodan Vasković
1.
Izborna skupština SDS-a trebala bi dati odgovor o odnosu snaga unutar stranke, od kojeg zavisi i njeno dalje djelovanje.
Skupština SDS-a će pokazati da li ta stranka ima sposobnosti za iskorak, artikulisan kroz definisanje jasne politike, proevropske, prozapadne, koju će voditi vrh organizacije, a ne, kao što je do sada (prečesto) bio slučaj, da to čini svaki njen iole poznatiji član u skladu sa ličnim interesima i/ili sujetama, nerijetko i hirovima.
2.
Definisanje jasne političke platforme stranke (sa precizno artikulisanim stavovima prema BiH, RS u BiH, Regionu, EU/SAD i Rusiji) bio bi prvi korak koji bi značio namjeru stranke da prekine sa praksom u kojoj je SDS plijen regionalnih knezova i topi se na “politikama” njihovih ličnih interesa, garniranih podzemnim koalicijama, u pravilu uperenim protiv stranke i članstva.
3.
SDS-u je potrebna reorganizacija djelovanja: Lider stranke treba da preuzme u potpunosti vođstvo, ali i odgovornost; Lider stranke treba da postavi strateški okvir u kojem bi se partija dalje razvijala ka modernom političkom subjektu desnog centra; To, samo po sebi, znači potpuno udaljavanje od onog mračnog dijela ratnog nasljeđa koje SDS baštini.
4.
Dosadašnje djelovanje SDS-a po principu Konfederacije Lokalnih/Regionalnih Knezova, izrodilo je strukturalni problem, koji se godinama produbljivao i postajao sve složeniji i veći, a loše vođena unutarstranačka politika, posebno kadrovska i prebacivanje odgovornosti na niže nivoe, rezultovala je velikim odlivom članstva iz SDS-a, koji još uvijek traje.
5.
Najveći izazov za SDS jeste okretanje procesa u kojem je stranka bila/jeste u funkciji Regionalnih/Lokalnih Knezova, a ne oni u funkciji stranke.
6.
Vrh Stranke ne može biti koordinaciono tijelo, još manje merkantilni institut podređen klijentelističkim zahtjevima, nerijetko ucjenama, hijerarhijski nižih struktura/funkcionera; Vrh Stranke morao bi biti mehanizam koji donosi odluke/insistira na njihovom sprovođenju/preuzima odgovornost za njih.
7.
Samo na taj način SDS se može riješiti Nojevog sindroma na unutarpartijskom nivou i Stokholmskog sinroma na političkoj sceni, koji je tu stranku koštao velikih gubitaka u supstanci. I glasačkoj i kadrovskoj.
8.
Način dosadašnjeg djelovanja SDS-a poodavno je prevaziđen; Procesi su se ubrzali, dobili na kompleksnosti, iziskuju timski rad, svakodnevan, sistematičan i sa jasnim političkim strategijama; Ukoliko toga nema, krah je rezultat.
9.
SDS se nije kretao u skladu sa procesima i to je dovelo do niza poraza; Nakon poslednjeg 2016. i do teškog uzdrmavanja stranke i pucanja po brojnim šavovima.
10.
Godinama su se u vrhu SDS-a, njenom Predsjedništvu, pravili i gluhi i nijemi na brojne dokaze dezorganizovanosti, presporosti, disfunkcionalnosti… stranke, čak i na njeno rapidno osipanje, što je, kombinovano sa lošom kadrovskom politikom, koja je, u osnovi, značila sprečavanje značajnijeg učešća mladih i obrazovanih kadrova, dovelo do teške depresije; Kako u stranci, tako i u biračkom tijelu.
11.
Finalni produkt takvog stanja je poražavajući Zaključak da SDS jeste opozicija, ali ne i Alternativa Režimu. Ništa pogubnije nije se moglo desiti po tu stranku.
12.
Najmanje kriv za takvo stanje jeste aktuelni predsjednik SDS-a Vukota Govedarica, kojem su stranku predali u potpunom rasulu.
Dali su mu Ključ od Kuće, a kada je Ključ stavio u Bravu, Kuća se urušila.
13.
Nakon toga, dobar dio najodgovornijih za rušenje Kuće nastavio je sa mrvljenjem njenih ostataka, čineći sve da Govedarica ne uspije složiti ni tri cigle.
Nijedan predsjednik bilo koje stranke u RS/BiH nije, na početku mandata, bio u tolikoj mjeri opstruisan/saplitan/pritiskan/potcjenjivan kao što je to slučaj sa Govedaricom.
Prihvatajući se predsjedničke pozicije, u oktobru prošle godine, aktuelni Lider SDS-a nije imao pojma da će mu se Nebo sručiti na Glavu.
Kada se to desilo, shvatio je da oko/uz njega nema gotovo nikog da podijeli teret; Gotovo pa svi “bitni” su otišli svojim kućama, a nemali dio bivšeg rukovodstva (ne i prethodni predsjednik SDS Mladen Bosić) nastavio je sa permanentnim urušavanjem i stranke i Govedarice.
SDS-u su najteže udarce zadali njegovi funcioneri, a ne politički protivnici.
I sada je takva situacija na djelu.
14.
Govedarica je pokazao karakter; Uspio je povezati osnovne konce stranke, provesti unutarstranačke izbore i SDS dovesti do Nulte tačke, na kojoj Skupština treba odlučiti kako i kuda dalje.
Samim tim Govedarica se pokazao sposobnim voditi dalje SDS.
15.
Svaki pokušaj udara na njega značio bi Neprijateljski gest i vraćanje SDS-a u format ruševine iz oktobra prošle godine.
16.
Postoje frakcije koje su spremne na takav potez; Prije svih tajkunskokriminalna osovina Mićo Mićić-Darko Babalj, koja se pokušava nametnuti kao “najsposobnija”, iako je riječ o dvojici uljemastkolomast tehnologa vlasti, čija je jedina ideologija lični interes i čvrsta valuta.
Malo je realno da će pokušati preuzimanje stranke, jer je Babalj jedna od najomraženijih figura unutar SDS-a, dok je Mićić baždaren na lokalni okvir i izvan njega nije sposoban funkcionisati.
Sam Govedarica bi, nakon Skupštine, trebalo da, bez iakvog odugovlačenja, potpuno smanji Babaljeve “sposobnosti”, a Mićića svede na okvir koji mu i pripada.
17.
Mirka Šarovića se, takođe, kandiduje za Frakciju, iako je taj funkcioner SDS-a već dugi niz godina Samostalni Subjekt, Entitet, koji se čvrsto drži u vrhu stranke i opstao je visoko i u situacijama kada ga je “sposobni” Babalj rušio svim sredstvima.
Šarović, koji je politički najpronicljiviji u vrhu SDS-a, neće rizikovati bilo kakav otvoren obračun, jer bi to predstavljalo avanturizam kojem je nesklon.
18.
Vukota Govedarica, nakon što je preživio pad Neba na Glavu; Uspostavio, kroz izbore, ključne lokalne organe stranke i novu Skupštinu, zaslužio je priliku i da uspostavi novi politički pristup.
I pokuša SDS prevesti iz agregatnog stanja Neambiciozne Opozicije bez budućnosti u proaktivnu ulogu Stvarne Alternative Režimu.
19.
To bi trebala biti ključna poruka Skupštine te stranke; Sve ostalo bilo bi poslednja faza samoubistva sa predumišljajem.