piše: Slobodan Vasković
IT usluge u Republici Srpskoj su toliko skupe kao da ih lično radi najčuveniji vanzemaljac “IT” Stivena Spilberga.
Primjera radi, sat rada jednog ovdašnjeg IT-“genija” iznosi 281 konvertibilnu marku. I to kada radi na održavanju. Cijena je bez PDV-a, pa na pomenutu cifru treba dodati još 17 posto.
Poslednji zabilježen primjer Vanzemaljskog faktora u poslovanju ovdašnjih IT kompanija jeste usluga “održavanje softvera i naplatu električne energije, održavanje baze podataka, sistemskog softvera i komunikacionog softvera za WAN I LAN mrežu”, koji iznosi milion maraka.
Pregovarački postupak je (otpočeo 10.02.2017.) i prije njegove objave, bez dileme, ispregovaran, jer su pregovarači itekako dobro poznati: Sa jedne strane je “Elektrokrajina”, a sa druge “Lanako”.
Za milion maraka, koliko Ugovor vrijedi, potrebno je da "Lanakovi" IT-"vanzemaljci" rade 296 sati mjesečno, a kako je Ugovor na 12 mjeseci, ukupan broj radnih sati je 3.552 tokom cijele godine.
Kada se milion KM podijeli sa 3.552 sata, dođe se do cifre od 281KM po satu održavanja. I to bez PDV-a.
Ako je potreban angažman IT-"vanzemaljca" iz “Lanaka” svih osam radnih časova, onda ta cifra raste na 2.248 KM za radni dan. Plus PDV.
Lanjski ugovor je bio nešto jeftiniji, 871.800 KM, pa je sat rada Lanakovih IT stručnjaka koštao "samo 239 KM. Bez PDV-a.
Što je mnogo mnogo je i nema dileme da su IT usluge već duži niz godina izvanredna platforma za izvlačenje novca iz Javnih preduzeća.
Realno, precijenjene su gotovo trostruko, što svjedoči i ovaj primjer: Isti posao je JP “Elektroprivreda Hrvatske zajednice Herceg Bosna dd Mostar” platila 395.970 KM.
Ovakva praksa nije samo u “Elektrokrajini”, već i u drugim javnim preduzećima, o čemu sam već pisao, a uzela je maha i u bh. institucijama.
Niko, ali zaista niko, ni ne pokušava da na bilo koji način istraži ove ugovore, ali zato svi koji su u prilici, funkcijom, da ih potpišu, veoma su ekspeditivni. Sudeći prema cijenama imamo IT tehnologije koje su među najkvalitetnijim u Svijetu, dok su nam preduzeća u kojima ti moćni softveri rade na nivou firmi iz najsiromašnijih i najzaostalijih afričkih zemalja.
Drugi problem je što manje firme koje se bave ovim poslovima, iako imaju stručnu radnu snagu, nemaju nikakve šanse da ih dobiju, jer nemaju političke veze. (nastaviće se)