piše: Slobodan Vasković
1.
Bijes, konfuzija, uvrede, obmane, strah, primitivizam i, iznad svega, preplitkost osnovne su karakteristike istupa Milorada Dodika, posvećenog odluci SAD-a da ga stavi na “Crnu listu”.
2.
Anksioznost je bila dominantna tokom izlaganja, a brojne izbačene nevješte zamjene teza, jedino su pokazale da Dodik, politički, više nema kud, da je došao do svog političkog kraja i da je svjestan toga.
3.
Sve što je Dodik rekao je iznuđeno katastrofalno lošom pozicijom u kojoj se našao, u koju je sam sebe doveo i iz koje za njega nema izlaska.
4.
Očekivano je bilo da on za sve optuži “odlazeću američku administraciju”, aktuelnu ambasadorku SAD u BiH Morin Kormak i Bošnjake uposlene u Ambasadi SAD u BiH, kao i “šaptače iz Republike Srpske”.
Sve to je krajnje neuvjerljivo; Čak ni Dodik ne vjeruje u ono što govori, jer je čas optuživao “odlazeću administraciju”, čas “odlazeću ambasadorku Kormak”, čas, što je već rasistički, “Bošnjake uposlene u Ambasadi SAD u BiH”.
Njegove tvrdnje da će se stvari promijeniti dolaskom nove administracije u Vašingtonu su tragikomične.
5.
Dodik odlično zna da je dolazeća administracija, njen dio zadužen za ovaj prostor, u potpunosti upoznata sa mjerama koje su mu izrečene i da im se ni na koji način nije usprotivila.
Tranzicija vlasti u SAD-u ne počinje 20. januara, kada Donald Tramp preuzima dužnost predsjednika, kako to Dodik izlizanim spinom pokušava prikazati, već je počela odmah po prebrojavanju glasova, u prvoj polovini novembra.
6.
Dodik odlično zna da je nemoguće da ga Američki ambasador u BiH, ma ko bio, stavi na “Crnu listu”, kao što zna i da Američki ambasadori ne kreiraju sopstvenu/ličnu politiku u zemljama u kojima su na dužnosti, već striktno sprovode politiku vlade SAD-a.
7.
Dodik odlično zna da Morin Kormak nije “odlazeća ambasadorka”, a i da jeste, ništa se po njega ne bi promijenilo ni dolaskom novog ambasadora.
8.
Dodik odlično zna da je sa njim kontakte prekinuo bivši američki ambasador u BiH Patrik Mun, da je Kormakova nastavila tu praksu, kao i da je ta odluka donesena u Vašingtonu, a Mun je samo sproveo u djelo, dok je Kormakova nastavila da radi u skladu sa instrukcijama vlade SAD-a.
9.
Dodik odlično zna da nijedna ozbiljna država neće sebi dozvoliti da njeni ambasadori vode politiku pod patronatom lokalnog osoblja i njihovih stavova (koje, uzgred, lokalno osoblje ne smije ni iskazivati), tako da je njegov udar (ponovljen enti put) na Bošnjake uposlene u Ambasadi SAD-a tek jeftini populistički rasistički trik; “Hemijsko” nacionalističko oružje, bačeno kako bi se međuetnički odnosi dalje zatrovali i kako bi se On-Dodik lažno predstavio kao žrtva “bošnjačke zavjere”.
10.
SAD nisu neprijatelji Srba niti Republike Srpske, kako to Dodik tvrdi, pokušavajući na taj način isturiti ispred sebe Narod i Republiku Srpsku, ali je činjenica da upravo Dodik i Oligarhija, sa antipolitikom koju vode, predstavljaju najveći srpski nacionalni problem.
11.
Netačna je i Dodikova tvrdnja da mu sankcije ne znače ništa, jer on, kako kaže, nema imovine niti račune u SAD-u i inostranstvu, već ih ima samo u Srbiji.
Dodik će imati itekakve probleme zbog “Crne liste”, jer sve Banke, koje nešto znače i u BiH i u Srbiji i u cijelom Svijetu, osobama koje se nalaze na listi “OFAC” (Kancelarija za kontrolu imovine stranaca koja je u sklopu Ministarstva trezora SAD), ne dozvoljavaju da imaju otvorene račune niti da posluju preko tih Banaka.
Sve Banke u BiH, koje u svojim aktima imaju odluku vezanu za OFAC - listu, ili to imaju njihove matične Banke, odmah će, po dobijanju obavještenja, uskratiti Dodiku svaku vrstu finansijskih transakcija preko njegovih računa u tim Bankama. Čak i primanje plate.
12.
Sve to Dodik odlično zna, a njegovo lažno junačenje nije ništa drugo do Labuđi pjev. Posebno što problemi za njega nisu završili stavljanjem na “Crnu listu” SAD-a, već tek počinju. I to galopirajući.
Izjava Kormakove da su SAD donijele odluku o stavljanju Dodika na “Crnu listu“ u “koordinaciji sa najbližim partnerima” najava je ogromnog nadolazećeg talasa problema koji će se Dodiku sručiti na glavu.
Iako je Kormakova naglasila da nema informacije “da li će još neke zemlje uvesti sankcije Dodiku”, sama činjenica da su kažnjavanje lidera SNSD-a SAD “koordinisale sa najbližim partnerima” vrlo je neobećavajuća po Dodikove političke interese i vrlo obećavajuća da mu problemi tek slijede.
Dodikov atak na Kormakovu, koji je izvan svake diplomatske prakse i načina ponašanja, daleko izvan sfere dobrog ukusa, duboko u blatu najcrnjeg primitivizma, neće to promijeniti.
13.
Dodik se zahvalio Sergeju Lavrovu, ministra spoljnih poslova Rusije, koji je ustvrdio, kako je Dodik rekao, “da RS ne ruši BiH već brani svoju poziciju u skladu sa Dejtonom”.
Dodikove nade da će Rusi učiniti nešto za njega povodom “Crne liste” su puste iluzije; Rusi će ga, ako im se ukaže prilika, još jednom samo provući kroz “mašinu za mljevenje mesa”, pokušati izvući još neku korist za sebe iz ove situacije i, na kraju, vrlo brzo, prepustiti njegovoj sudbini.
Dodik je za Ruse, bio i ostao, sredstvo za stavljanje “prsta u oko” Amerikancima u BiH, a sada kada je taj “prst” polomljen, Rusi se neće previše uzbuditi, niti bilo šta učiniti da ga oporave. Posebno, jer su svjesni da ide dalje “lomljenje koščica”.
Rusiji je bitna Srbija i oni će nastaviti napad na Beograd; Dio strategije, u kojoj je Dodik bio njihov “borbeni ovan”, a Republika Srpska “Ruska baza za napad na Srbiju”, Moskva će morati da mijenja, jer su, izvan svake razumne sumnje, svjesni da je ta paltforma u fazi potpunog raspada.
14.
Važno je uočiti da Dodik nijednom jedinom riječju nije pomenuo srpskog premijera Aleksandra Vučića koji je, u vrijeme objavljivanja vijesti da je lider SNSD-a dospio na “Crnu listu”, bio na sastanku sa američkim potpredsjednikom Džozefom Bajdenom. I da Vučić nije osudio Dodikovo stavljanje na listu.
15.
I da je osudio, činjenica je da je Dodikov snažni pritisak na Srbiju i Vučića lično, sada izduvao i da on za srpskog premijera polako, ali sigurno, ide u “adakta fioku”.
Dodik je pokušao staviti Vučića u svoju funkciju, na kraju je završio pod njegovim nogama.
16.
Otužno je gledati/čitati grčenje Dodika i njegovih Korisnih Idiota, koji na sve načine pokušavaju relativizovati bezizlanu situaciju u kojoj se našao njihov Šef; Ne žale oni za njim, već za sobom i pozicijama koje su dobili služeći mu, a koje im, kako stvari stoje, nepovratno izmiču.
Dodik je za njih bio i ostao samo sredstvo, ali svemu dođe kraj. Za poziciju u kojoj se Dodik našao veliku odgovornost snosi i njegovo okruženje, surova grupa “Biciklista” (pred njim povijeni, ispod sebe gaze sve brutalno), ali lider SNSD-a je najveći krivac - on ih je birao.
Na kraju su mu “došli glave”, insistirajući na intenzivnom razvoju Dodikovog “Hubrisovog sindroma”, istovremeno izolujući Republiku Srpsku i stvarajući od nje primitivnu kamernu scenu na kojoj je Dodik igrao sve uloge - i “Svjetskog državnika” i “Boga” i “Oca” i “Srbina” i “Radovana” i … sve ih loše, katastrofalno, odigrao.
Jedino je kao “Kum” bio autentičan i, vrijeme će to pokazati, nenadmašan i neponovljiv kada je riječ o ovim prostorima! Interese Republike Srpske i Srba rasprodao je bez pardona. I bez milosti.
17.
Dodikov “Ukleti brod” nepovratno tone; Pomoći tu nema; Očekuju se prvi “Spaseni”.
18.
Ostanite sa mnom.