среда, 30. новембар 2016.

Šta je u Babuški: Ruski Soroš, Klečanje, Dodikov udar na Vučića i Kum

piše: Slobodan Vasković

Dodik i Rešetnjikov
1.
Čitam izvještaje iz Sankt Peterburga, gdje boravi Moloh: Baš se dobro sageo, kleči, a glavna tema razgovora su mu “dalji koraci u Mapi puta za Protokol o saradnji sa sanktpeterburškom gubernijom” koji je ranije potpisan. Znači ništa, jer je nemoguće koračati iz klečećeg položaja. 

2. 
Zvanično - para nema, sve je još jedna potpuno šuplja priča, čiji je cilj zamajavanje javnosti.

3.
Interesantno je da ni “Ruski Soroš”, kako zovu Konstantina Malofejeva, oligarha bliskog Vladimiru Putinu, nikako da udijeli neku kintu Miloradu Dodiku, kad se već toliko upinje da bude veći Rus od Kirila.

4. 
Malofejev nije za potcijeniti; Dapače, jedan je od kreatora otcjepljenja Krima, a njegovi najbliži saradnici dominiraju u samoproglašenoj Donjeckoj Narodnoj Republici.

Malofejevu je zabranjen ulazak u EU, SAD, Kanadu, zamrznuti su mu računi u tim zemljama, a poznat je i kao osnivač Fonda Svetog Vasilija Velikog i organizator donošenja “blagodetnog ognja” u Srbiju, Crnu Goru i Republiku Srpsku.

Kada je Crna Gora u pitanju, zamalo da na nedavnim izborima ne bude smrtonosni, a ne blagodetni oganj.

Ruski obavještajci spremali su udar na Mila Đukanovića; Nakon što su pohapšeni, hitno ih je (26.10.o.g.) u Rusiju odveo Nikolaj Patrušev, šef svih ruskih tajnih službi. Hitno je, nakon toga, Putin smijenio i Leonida Rešetnjikova, šefa obavještajaca zaduženih za exYu prostor, kojeg je Dodik, takođe, odlikovao kad i Malofejeva!

(Sa čela Ruskog instituta za strateška istraživanja je smijenjen Leonid Rešetnjikov, a na to mjesto imenovan doskorašnji šef ruske obavještajne službe Mihail Fradkov. O tome je ukaze potpisao predsjednik Rusije Vladimir Putin. U ukazu se, bez obrazloženja, navodi da je Rešetnjikov smijenjen sa dužnosti šefa državnog naučnog instituta od 4. januara naredne godine. Glas Srpske, 02.11.2016.)

5.
29.06.2015. godine Dodik je odlikovao Malofejeva “za poseban doprinos u razvoju privrede i humanitarne saradnje između Ruske Federacije i Republike Srpske, kao i za rezultate i dostignuća od šireg značaja i razmjera u afirmaciji Republike Srpske”, iako niko do tada nije čuo ni za Malofejeva ni za njegova dostignuća na navedenim poljima. 

"Snažno se zalažem za savez pravoslavnih država koji bi činile Rusija, Bugarska, Grčka i Srbija",  rekao je početkom godine oligarh ruskim medijima. Ostalo je nejasno da li pod pojmom ,,Srbija“ Malofejev računa i teritoriju Crne Gore i bosanski entitet Republika Srpska, naveli su mediji u Crnoj Gori. 

Ono čemu poslednjih mjeseci svjedočimo, potvrđuje da računa.

Konstantin Malofejev
6.
Prije bi se moglo reći da je, vrlo vjerovatno, najveće dostignuće Malofejeva dovođenje ruskih dobrovoljaca sa Krima u RS, pred izbore 2014. godine. 
Tada su dobrovoljci izigravali “umjetnike”. Neki zaista i jesu bili pravi “umjetnici” - njih dvadesetak “umjetnici” sa snajperom! 

U to, Malofejev je otvorio ruske medije za Dodika, kao i ruske službe koje su snažno plasirale nekoliko lažnih Hibridnih ratova, Obojenih Revolucija i sličnih modernih spinigrarija. 

7.
Malofejev je “duhovni otac” Andrije Mandića, visokog funkcionera DF-a, koji se lažno predstavlja kao zaštitnik srpskih interesa u Crnoj Gori, iako je riječ o ruskoj marioneti.

Mandić je početkom ove godine na TV “Carigrad”, čiji je vlasnik Malofejev, prognozirao sukobe u Crnoj Gori “po sjevernoafričkom scenariju”.

Sukobi su, za dlaku, izbjegnuti tokom proteklih izbora u Crnoj Gori.

8.
Mandić je dva puta u dvadesetak dana bio u Banjaluci sa Miloradom Dodikom, nakon čega je Moloh otpočeo napad na Srbiju i njenog premijera Aleksandra Vučića.

Sami susreti sa Mandićem, kojeg Vučić nikako ne podržava, šamar su srpskom premijeru.

Prije odlaska u Sankt Peterburg uslijedio je drugi: Dodik je promovisao Tomu Nikolića za kandidata za predsjednika Srbije, iako se Vučić o kandidatu kojeg će podržati ne izjašnjava.

Namjerna je to pljuska Vučiću, ali je ostavila malog traga u medijima Srbije, koje tamošnja vlast u najvećoj mjeri kontroliše.

9.
Nakon što ni druga pljuska nije odjeknula u mjeri u kojoj se očekivalo, otpočeo je napad Dodikovih propagandista i medija na Vučića i Srbiju. I to, kada su propagandisti u pitanju, nebiranim riječima.

Dodik Vučića, po nalogu Rusije, pokušava disciplinovati.

Jednom mu je to pošlo za rukom, prije tri i po godine, netom nakon što je Vučić došao na vlast u Srbiji (kao potpredsjednik Vlade Srbije): Ignorisao je Dodika, nakon čega je uslijedio vrlo snažan napad na njega i to u srpskim medijima; Vučić je popustio, dao podršku Dodiku, a ovaj mu zahvalio po svom dobrom starom običaju - nožem u leđa!

Toliko velikim da je Vučić bio prisiljen da ga stavi “na led”.

10.
Dodik je u velikom problemu: već dva mjeseca ni traga ni glasa od Vučića, a ni Nikolića (koji se nije ni osvrnuo na njegovu podršku), što postaje vrlo neprijatno po njega i Režim. Pitanja se roje, a brojne su tvrdnje da Dodik čak ne smije ni da ode u Beograd!

Napad na Vučića koji teče pokušaj je promjene tog stanja.

11.
Hoće li Vučić popustiti pred Dodikovim primitivnim napadom?

Zavisi od toga koliko će mu Dodik biti potreban u predstojećoj predsjedničkoj kampanji, ali i koliko će se Vučić uspjeti oduprijeti zahtjevima tajkuna iz sopstvenih redova, koji, gotovo, listom imaju unosne poslove sa Dodikom i njegovim Oligarsima i koji neprestano lobiraju za Moloha.

Neprocjenjivo je.

12.
Interesantno je da je Dodik u poslednje dvije godine u prvi plan izbacio novu grupu tajkuna, koju predvodi njegov kum Veljko Vukelić.

Vukelić je ruski čovjek i zadužen je, od Dodika, za teritoriju RS od Brčkog do Foče, kojom gospodari, iako uopšte ne živi u ovom entitetu, niti u BiH.

Vukelić živi u Inđiji, a njegov plijen je “Alumina”, kojom upravlja preko Milorada Motike, koji je na čelo te firme došao u “blickrigu” 10.06.2016. godine.

Otjeran je Darko Lakić, koji je firmu vodio svega dva mjeseca.

13.
Vukelić je, sa grupom novih tajkuna, marginalizovao Zorana Stevanovića, načelnika Zvornika, i njegov uticaj u SNSD-u sveo na fus notu, a vodio je, parama Alumine, i izborni napad na Miću Mićića, koji, zamalo, nije urodio plodom.

Uprkos svemu, Mićić je sa onima koji su mu radili o glavi postigao pakt nakon završenih izbora. Vukelić je zbog toga Zlatka Maksimovića “pustio niz vodu”!

14.
Vukelić ima ogroman uticaj na Dodika (najveći uticaj na Moloha ima notorni rusofil Slavko Mitrović), a sve zahvaljujući brojnim prljavim poslovima koje je učinio za njega proteklih godina.

(Veljko Vukelić je intenzivno radio i na usekovanju glave potpisnika ovih redova, a sada, po njegovom naređenju, pripadnici policijske hunte, koje kontroliše, širom RS šire lažnu priču da sam trebao “stradati od njemačke ruke”. Zašto baš njemačke, lako je zaključiti. Veber!)

15.
Vukelić u Srbiji koordiniše Dodikov napad na Vučića i, pri tom, koristi svoje snažne veze sa dijelom Demokratske stranke, kojoj itekako odgovara napad na srpskog premijera koji dolazi iz Republike Srpske.

16.
Vukelić se uopšte ne pojavljuje u javnosti, djeluje iz sjene, ali se, prema tvrdnjama mojih beogradskih izvora, pojavio na radarima Vučićevih bezbjednosnih službi; preciznije, onih dijelova koje su mu odane.

17.
Srpski rusofili, bliski Dodiku, (Vučića otvoreno nazivaju Izdajnikom), još krajem prošle godine su mi tvrdili da će “Dodik stati na čelo proruskih snaga protiv izdajnika Vučića! I pobijediti”! Naveo sam to u tekstu “Republika Srpska u Ratu protiv Srba; Dodikovi ruski mentori potpiruju SrpskoSrpski rat”, objavljenom 22.12.2015. godine.

Bili su u pravu što se tiče procjene da će Dodik, kao predvodnik proruskih snaga, udariti na Vučića; Što se drugog dijela njihovih tvrdnji tiče, moraćemo da sačekamo kraj obračuna, koji je otpočeo prije mjesec dana.





  




RSF concerned about threats against Bosnian Serb blogger

Reporters Without Borders (RSF) is concerned about journalist and blogger Slobodan Vaskovic’s announcement that he fled Bosnia and Herzegovina after receiving death threats from members of the government of Republika Srpska, the autonomous Serbian region where he lives.

RSF calls on the authorities to shed light on the case. This is not the first time that Vaskovic has been the target of threats but the fact that he fled the country without warning suggests that they have escalated.

The author of a popular and respected blog called “Sa druge strane” (From the other side) since 2011, Vaskovic is very critical of Republika Srpska Prime Minister Milorad Dodik and his close associates, and has often accused them of embezzlement and corruption.

“We firmly condemn threats against a journalist who has been forced to leave his country to protect his physical safety and we call for an investigation,” said Pauline Adès-Mével, the head of RSF’s European Union-Balkans desk.

The Bosnia and Herzegovina Association of Journalists issued a statement yesterday calling on the interior ministry and the State Investigation and Protection Agency (SIPA) of Bosnia and Herzegovina to demonstrate impartiality by conducting a thorough investigation into the threats against Vaskovic.

Vaskovic reported on his blog last night that he had returned to Bosnia and Herzegovina but did not elaborate.


Bosnia and Herzegovina is ranked 68th out of 180 countries in RSF’s 2016 World Press Freedom Index.

Milovanović počinio zločin protiv naroda: Namjerno zarazio šume gubarom da bi firma “Eko zaštita” dobila posao plaćen iz budžeta

piše: Slobodan Vasković

Miroslav Milovanović je poslanik u Predstavničkom vijeću parlamenta BiH i trebalo bi da zastupa interese naroda; Međutim, Milovanović je to mjesto zaslužio radeći direktno protiv interesa naroda, uništavajući najvažniji resurs - šume Republike Srpske.

SNSD ga je za taj zločinački posao nagradio izvrsno plaćenom poslaničkom pozicijom, što je tipično za ovu stranku: Što je veća šteta to je bolja pozicija za onog ko je štetu načinio.

namjerno izazivanje ekocida
Već sam naveo u prvom dijelu Dosjea o zločinačkom djelovanju Milovanovića sa pozicije ministra poljoprivrede (2011.-2013.) da je, prema dostupnim informacijama, tokom 2012. godine, po svemu sudeći, namjerno zarazio šume gubarima, najvećom štetočinom; Razlog je ležao u namjeri da se izdejstvuje “tretiranje gubara avijacijom”, koje je sprovela firma što ju je Milovanović odabrao. I to firma koja do tog posla nikada nije obavila nijedan takav zahtjevan zadatak.

Važno je naglasiti da je u Izvještaju Agencije za šume RS, za 2012. godinu, precizno navedeno da je “populacija gubara u latenci”, odnosno da gubara nema u šumama.

Од 2006. године до јесени 2012. године стање популације губара на подручју шума којим газдује Предузеће је било у латенци, односно малој бројности”, navedeno je u Извјештају о стању популације губара – Limantria dispar L., (веза Ваш допис број 12.06-570/12 од 23.01.2013.године), 08.02.2013. godine, upućenom Ministarstvu poljoprivrede iz JP “Šume RS”.

Postavlja se pitanje da li je Izvještaj Agencije lažiran? Prema tvrdnjama stručnjaka iz ove oblasti Izvještaj nije lažiran, što znači da je gubar donesen i njime su zaražene šume, kako bi Milovanovićev favorit dobio posao.

Zločin je to rijetko viđen u civilizovanom svijetu, zločin protiv sopstvenog naroda, jer su šume nacionalno blago i resurs od kojeg živi značajan broj stanovnika Republike Srpske. 

Milovanović je otpočeo sistemsko uništavanje šuma, koje je proizvelo štete koje se neće moći popraviti decenijama.

svjesna i namjerna zaraza šuma gubarima 
Sve to urađeno je da bi firma “Eko zaštita” iz Bijeljine, koja se nikada ranije nije bavila tretiranjem gubara dobila posao vrijedan 750.000 KM. 

Milovanović je “zbog kile mesa poklao sve volove”, zarazio šume, što svjedoči o beskrupuloznosti ovog visokog funkcionera SNSD-a. I njegovih šefova, bez čijeg odobrenja se nije moglo krenuti u projekat uništavanja šuma u ovom entitetu.

Milovanovićev saučesnik u ovom prljavom poslu je Zoran Stanivuković, profesor na Šumarskom fakultetu u Banjaluci, koji je, u to vrijeme, obilazio šume i zalagao se za tretiranje gubara. Iako gubara nije bilo.

Gubar je, po svemu sudeći, donesen iz Srbije, kako bi se šume zarazile, a firma “Eko zaštita” dobila posao. Gubara je, sve ukazuje na to, prenio Stanivuković sa svojim ljudima.

Na to posredno ukazuje i podatak da je u zimu/početkom 2013. godine zabilježen vrlo jak napad gubara na 21.000 hektara, a kao što smo to iz izvještaja vidjeli gubara nije bilo u 2012. godini. Nije se mogao pojaviti niotkuda, jasno je da je donešen i da su šume namjerno zaražene.

(Ministarstvo unutrašnjih poslova RS trebalo bi da istraži ovaj slučaj, jer je riječ o udaru na narod, ali oni se, mahom, bave zaštitom kriminala i kriminalaca poput Milovanovića.) 

Sve navedeno dešavalo se krajem 2012. i početkom 2013. godine, a u to vrijeme Stanivuković i Milovanović su se više puta sastajali i zajedno koordinisali posao sistemskog uništenja nacionalnog bogatstva. 

Ključna stvar je da se populacija gubara snažno povećala nakon njegovog tretiranja/prskanja preparatom FORAY, koji je izvršila “Eko zaštita”. 

Gubar se pojavio u još većem broju i na još većoj površini, što je dovelo do novih tretiranja i novog uništenja šuma, kao i štete u budžetu RS.
  
Cijeli ovaj prljavi posao finiširan je u maju 2013. godine, kada Milovanović više nije bio ministar, već ga je zamijenio Stevo Mirjanić Metuzalem. Metuzalem se nije miješao u realizaciju štetnog posla, niti je pokušao da je spriječi, već je dozvolio Milovanoviću da završi svoj zločinački naum.

Milovanović je, u vrijeme izvršenja kriminalnog akta, bio na poziciji šefa kabineta premijerke Željke Cvijanović (u maju 2013. godine).

Kriminalni karakter Režima, te samog Milovanovića, pokazuje i način na koji je firma “Eko zaštita” dobila posao. 

izbjegavanje zakona
U mom posjedu su dokumenti koji svjedoče kako je Milovanović savjetovao rukovodstvo JP “Šume RS” da izbjegnu zakonske propise i njegovom favoritu “Eko zaštiti” dodijele posao.

Milovanović je 04.03.2013. JP “Šume” poslao uputstvo kako se šalje  “ПОЗИВ  ЗА  ДОСТАВЉАЊЕ  ПОНУДЕ ПУТЕМ ПРЕГОВАРАЧКОГ ПОСТУПКA  БЕЗ ОБЈАВЉИВАЊА ОБАВЈЕШТЕЊА”

Ovaj poziv je Milovanović već ranije upotrijebio, za nabavku đubriva 2012. godine preko Direkcije za robne rezerve.

Taj poziv je proslijedio tadašnjem v.d. direktoru JP “Šume” Radenku Laketiću, kako bi narečeni, kopirajući taj način, u ime JP “Šume”, uputio sličan poziv za nabavku sredstva FORAY, biološkog sredstva za tretiranje gubara. 

Lakaetić je poslušao i poziv je poslat firmama “Visan” iz Beograda iEko zaštita” iz Bijeljine. Tu na scenu stupa Milovanović. 

Eko zaštita, do tada, nikada ranije nije radila na tretiranju gubara avijacijom, ali je prioritetno bilo uvršteno da se njima dodijeli posao. 
Vlasnik i direktor preduzeća je Vladimir Lazić, doktor veterinarskih nauka, blizak Milovanovićev prijatelj. Milovanović je imao odlučujuću ulogu kome će pripasti posao. 

Naravno, posao je dobila „Eko-zaštita“, bez obzira što nije posjedovala vlastitu avijaciju,već su je rentirali od preduzeća iz Srbije (“Ciklonizacija" iz Novog Sada); Posao su dobili iako su u tom trenutku u Republici Srpskoj postojala (i još postoje) preduzeća koja imaju tradiciju i sertifikovanu poljoprivrednu avijaciju. 

Osim toga, nije bilo konkursa, a ni javnog poziva, već se sve radilo na brzinu, samo da bi “Eko zaštita” dobila posao. 

Za prskanje gubara avijacijom “Eko zaštiti” je, 203. godine, plaćeno 750.000 KM. 

Ista firma je obavila posao i u maju 2014. godine, kada je Metuzalem sve to pratio i dozvolio da isti igrači odrade posao. Milovanović je tada bio šef kabineta Željke Cvijanović i on se tada opet pitao.

Za novo prskanje uzeli su 1,3 miliona maraka, ukupno u dvije godine 2.050.000 KM, a napravili su decenijske nepopravljive štete i doprinijeli uništenju nacionalnog resursa. 


Umjesto da je u zatvoru Milovanović prijeti potpisniku ovih redova, jer je pripadnik Zločinačke Kaste; Milovanović je počinio ekocid i za taj užasni posao je nagrađen; Milorad Dodik može biti zadovoljan - sjedbenici su mu vrhunske štetočine i zlikovci, kakav je i sam! (nastaviće se) 

уторак, 29. новембар 2016.

Miroslav Milovanović - grobar poljoprivredne proizvodnje Republike Srpske

piše: Slobodan Vasković

Ranko Škrbić je grobar zdravstva Republike Srpske, a Miroslav Milovanović je grobar poljoprivrede Republike Srpske. 

Zajednički im je šef “Pokopnog društva” kojem pripadaju, a to je Milorad Dodik, bez čijeg odobrenja i podrške narečeni nisu mogli uništiti sektore koje su svojevremeno vodili. I koji se, nakon njihovog zločinačkog djelovanja, neće oporaviti još decenijama.

Zločinačko djelovanje nije dovoljno snažna karakterizacija/opis štete koju je Milovanović počinio u oblasti poljoprivrede. Išao je tako daleko da je, zajedno sa saradnicima, prema dostupnim informacijama, tokom 2012. godine, po svemu sudeći, namjerno zarazio šume gubarima, najvećom štetočinom; Razlog je ležao u namjeri da se izdejstvuje “tretiranje gubara avijacijom”, koje je sprovela firma što ju je Milovanović odabrao. I to firma koja do tog posla nikada nije obavila nijedan takav zahtjevan zadatak.

Ukoliko Milovanović i njegovi saradnici nisu namjerno zarazili šume gubarima, onda je Izvještaj Agencije za šume RS, za 2012. godinu, u kojem je precizno navedeno da je “populacija gubara u latenci”, odnosno da ga bukvalno nema u šumama, lažiran. Međutim, teško je povjerovati da je Izvještaj Agencije lažiran i kao opcija ostaje činjenica da su Milovanovićevi saradnici gubara donijeli iz Srbije i njime zarazili ovdašnje šume. 

Zločin je to bez presedana, zločin protiv sopstvenog naroda, jer su šume nacionalno blago i resurs od kojeg živi značajan broj stanovnika Republike Srpske. Uz to, to je i sistemsko uništavanje šuma, koje je proizvelo štete koje se neće moći popraviti decenijama.

Ovim Milovanovićevim zločinom, koji je usmjeren direktno protiv naroda, detaljno ću se baviti u nastavku Dosjea. 

Prije toga važno je navesti kako je otpočelo uništavanje poljoprivrede Republike Srpske i koja je Milovanovićeva uloga u tome. 

Dodik i Bratić
Najveću odgovornost za pad poljoprivredne proizvodnje u RS imaju Milorad Dodik, Aleksandar Džombić i Radivoje Bratić, dok je Milovanović nastavio njihov rušilački plan, koji danas dosljedno sprovodi i Stevo Mirjanić Metuzalem, aktuelni ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede.

Dodik je, kao premijer, 18.09.2010. godine, na pres konferenciji, sa tadašnjim ministrom poljoprivrede Radivojem Bratićem i ministrom finansija Aleksandrom Džombićem, izjavio da je Vlada RS “odlučila da otpiše dug za mineralno đubrivo za proljećnu sjetvu u 2010. godini”.

Taj dug iznosio je 17.5 miliona maraka. Potez je povučen u sred kampanje i cilj mu je bio dobijanje glasova poljoprivrednika. To se i desilo, jer je SNSD dobio ogroman broj glasova ove populacije. 

Poljoprivrednici nisu tada mogli ni zamisliti da su, u stvari, prevareni na najgori mogući način. 

O čemu se radi: Dodik na toj pres konferenciji nije rekao da u 2011. godini slijedi smanjenje budžeta za poljoprivredu.

prepolovljen budžet
Nakon izbora 2010. godine, Džombić postaje premijer, Milovanović ministar poljoprivrede, a budžet za poljoprivredu u 2011. godini se smanjuje sa 80 miliona KM na 60 miliona KM. 

U tih 60 miliona, uračunato je i onih 17.5 miliona KM duga za đubrivo, koje je platila Vlada RS, tako da su poljoprivrednici na raspolaganju u 2011. imali budžet od samo 42.5 miliona KM, a ne 60 miliona. Defakto, budžet za poljoprivredu je u 2011. godini (42,5 miliona KM) gotovo prepolovljen u odnosu na 2010. godinu, kada je iznosio 80 miliona KM. Poljoprivrednici su namagarčeni, ali je Dodik dobio izbore i to je njemu bilo i najvažnije. 

Šteta načinjena otpisom pomenutih 17,5 miliona KM multiplicirala se u godinama koje su slijedile.

Tokom 2011. godine, zbog mnogo zahtjeva za podsticaje, dolazi do prenosa obaveza, odnosno njihovog neredovnog plaćanja, (to se radi i dan danas), što je uslovilo pad poljoprivredne proizvodnje u RS.
Uz to, zbog povećanja broja poljoprivrednih proizvođača obuhvaćenih mjerama podrške, a uz ograničeni iznos agrarnog budžeta, došlo je do neredovnog plaćanja obaveza, koje se prenose iz godine i godinu. 

gomilanje dugova
Naročito je taj trend bilo izražen u periodu od 2010. do 2014. godine. Tako je, na primjer, iz 2011. godine preneseno u 2012. godinu neplaćenih obaveza u iznosu od 35.538.907 KM; Iz 2012. godine je preneseno u 2013. godinu preneseno je neplaćenih obaveza u iznosu od 48.950.798 KM…

Sve ovo dešavalo se za vrijeme Milovanovićevog mandata, kao posledica Dodikove odluke da se otpiše dug od 17,5 miliona KM za mineralno đubrivo iz 2010. godine.

Za vrijeme rasprave o podsticajima za 2011. godinu, Milovanović je predstavnicima svih poljoprivrednih udruženja rekao da će on lično izdejstvovati kod Dodika i Džombića da se, u toku 2011. godine, obezbijedi nedostajućih 17.5 miliona maraka. 

Naravno, od toga nije bilo ništa tako da se slobodno može konstatovati da su Milovanović i Dodik najveći grobari poljoprivrede Republike Srpske.

Milovanović je sa pozicije ministra smijenjen marta 2013. godine, a na njegovo mjesto došao je Stevo Mirjanić Metuzalem. 

Ministarstvo poljoprivrede, pod Metuzalemovim vođstvom kreće u zaduživanje, kako bi poravnali dug iz 2010. godine, od 17,5 miliona KM.

Ministarstvo se 2013. godine kreditno zadužuje cca 19 miliona maraka kod Nove banke, a taj novac poslužio je za isplatu podsticaja iz 2012. godine. 


U 2014. godini pozajmljeno je još 15 miliona KM od Unikredit, Bobar i Komercijalne banke, kako bi se isplatili podsticaji za 2013. godinu. Ukupno se Ministarsvo u ove dvije godine zadužilo gotovo 35 miliona KM. I počelo da tone u crnu rupu iz koje izlaska nema. (nastaviće se)

понедељак, 28. новембар 2016.

U Can't Touch This


piše: Slobodan Vasković

1.
Vratio sam se. Auto je u dvorištu, pa izvolite.

2.
Dok me nije bilo, Moloh je učvršćivao svoje vođstvo na čelu proruskih snaga čiji je cilj obračun sa Aleksandrom Vučićem. I Srbijom. I Srbima.

Sreo se, u vrlo kratkom vremenu, i drugi put sa Andrijom Mandićem, ruskom marionetom u Crnoj Gori, koji se lažno predstavlja kao zaštitnik Srba. Iako je riječ o promoteru ruskih interesa. Koji sa srpskim nemaju ništa, posebno ne u Crnoj Gori.

3. 
Ruse ne interesuju Srbi, već more i luke, u koje su izgubili pristup odlaskom Crne Gore u NATO.

Srbi iz Crne Gore, u ruskim očima/rukama, nisu ništa više do instrument/alat/oruđe kojim pokušavaju povratiti luke i more. Što im baš ne ide od ruke.

Ali, Srbi iz Crne Gore su i instrument/alat/oruđe za sprečavanje puta Srbije ka Zapadu.  

4. 
Otud Mandić u Republici Srpskoj dva puta u dvadeset dana; Kako bi sa Molohom dogovorio detalje udara na Srbiju. U koju Dodik ne može već dva mjeseca. 

Bliža mu je Kina od Beograda. I Sankt Peterburg.

5.
Za pretpostaviti je da je Dodik Mandića obavijestio o namjeri proširenja aerodorma “Mahovljani”, kako bi bilo omogućeno slijetanje velikih ruskih vojnih transportnih aviona. Punih oružja. Za odbranu Režima. Ukoliko Režim bude napadnut. 

Ko hoće da napadne Režim? Niko, ali ako nisu “napadnuti” kako da opstanu.

Neophodnost nastavka vanrednog stanja u RS danas je veća nego ikad.

6.
Dizanja u vazduh vrlo su efikasna za njihovo uvođenje: Dignete u vazduh, Optužite Zapad i eto vanrednog stanja kao bonbon. Plus zbijanje redova u odbrani Režima. Plus slijetanja na aerodrom. 

Do proširenja mogu i manji teretni avioni.

7.
Moloh mora opstati kako bi ruski udar na Srbiju bio što efikasniji, raznovrsniji, širi i što “srpskiji”. 

Igraju tu i ankete i nametanje Srbiji kandidata za predsjednika. Udara se Srbija iz Banjaluke svim i svačim: Ne treba se iznenaditi da Moloh, praćen lojalnim kamerama, preko Rače baci i cipelu na Srbiju. Vjerovatno i obje. Zajedno sa Andrijom.

I čarape.

8. 
Rusi Dodiku sve opraštaju dok je u funkciji borbenog ovna koji udara na Srbiju i Vučića; Čak i javna snatrenja o Pivnici iz ’23! 

9.
Dodik je otputovao u Sankt Peterburg, da se uvjeri u velika dostignuća tamošnje namjenske industrije. 

Od muzike na sveslovenskom skupu - Idoli i Plastika.

10.
Kad sam već u ovim eksplozivnim vremenima, mogu konastatovati da je Bomba pukla u Savez za promjene: Stalno su pojedinci kritični, stalno tvrde da Savez nema politike, iako sami ne nude ništa. Sem kritizerstva sa političke buvlje pijace.

Sad bi, valjda, Vukota trebalo da im politike izvuče iz šešira i da im ih na korištenje. Uz obavezno uputstvo: Kako sprovoditi politike Saveza, a da se teže ne ozlijediš.

Zaista, kako Savez išta da sprovodi kada se njegovi reprezenti, od prezentacije silnih autentičnih politika i tereta koji one nose, toliko umore da svako malo prilegnu u nekom od režimskih medija, bacajući drvlje i kamenje na Savez koji čine, ruše, buše… Teško je zaključiti iz mnoštva ideja, poniklih na matrici - zmiju tuđom rukom.

11.
Posebno je zanimljiv SDS, jedan njegov dio, koji nikako da se odluči da li im je cilj izgradnja ili totalna razgradnja stranke.

U velikoj su političkoj krizi ti pojedini SDS-ovci da su, zbog tih dilema, javno počeli da se raznose na Javnom servisu (transparentnost im je, što je za pohvaliti, jaka strana).

Imali smo priliku to vidjeti (ja u reprizi) tokom gostovanja M. C. Bjelice i Hamera.

Toliko se M.C. raznio da su ga, prema svjedočenjima, špartlom sa zidova studija strugali nakon završetka emisije.

Prezadovoljan je bio Stevo Mirjanić Metuzalem. 
M.C. mu je takav epitaf za života javno isklesao da se Metuzalem podmladio. Sada ima samo trihiljadepetstosedamdesetšest godina na vlasti. 

12.
Interesantan je i Mićo Mićić, koji sve više djeluje kao medijum svog savjetnika Drage Vukovića, koji je, opet, ubjeđenja da bi SDS najbolje vodio Dodik. I Mićo. Zajedno. Po Draginom diktatu.  

Jak je Drago baš, kao teoretičar sopstvene upotrebne liderske vrijednosti i dugogodišnji praktičar rasturanja SDS-a, pa ne bi začudilo da Miću otjera i pod led. Ne bi mu bio prvi, ni prva žrtva.

13.
Gdje je sada Vukota? Tri koraka ispred pojedinaca iz vrha stranke.

Ne budu li pratili, neće ostati ni kao znakovi pored puta.

14. 
Može li Vukota spasti SDS?
Može, ali je veliko pitanje može li jedan broj funkcionera odgovoriti od samodestrukcije?!

Pitanje je i treba li ih uopšte odgovarati?!

Javni servis je spreman za nova raznošenja SDS-ovih dobrovoljaca.

14.
Sutra počinjem da objavljujem Dosje o tome kako je Miroslav Milovanović udarnički doprinio uništenju poljoprivrede u Republici Srpskoj; Sve od gubara do vještačkog đubriva. Pa kome nije mrsko neka svrati na blog oko podne.

Ako teksta ne bude, mora da me je Milovanović negdje sreo.