piše: Slobodan Vasković
1.
Ustavni sud RS dao je “zeleno svjetlo” održavanju referenduma o datumu Dana Republike.
Biće vrlo interesantno vidjeti kako će se Dodik izvući iz ove “referendumske zamke”, jer uprkos njegovoj gromoglasnoj podršci izjašnjavanju naroda, on se iskreno nada da do toga neće doći.
2.
Dodik se plaši političkih posledica održavanja referenduma i traži od EU bilo kakav formalni ustupak da odustane od 25. septembra; Opet tajno pregovara o “reformi pravosuđa”, tražeći da Tužilaštvo BiH ne procesuira pljačke po entitetima.
Ništa od toga, pa referendumska priča postaje sve više Dodikova referendumska migrena.
3.
Ima još jedan detalj koji veoma plaši Dodika - izlaznost na referendum: Šta ako se desi da izlaznost bude mala, što nije uopšte nerealno?!
Takav referendum imao bi bumerang efekat i bio vrlo vrlo loš po njegove organizatore.
4.
Pitanje je i da li se sve stiže organizovati oko održavanja referenduma, a da se, pri tom, ispoštuju zakonske norme?!
Mnogo je pitanja, nikakvih odgovora, sem jeftinog populizma i nikom potrebnog referenduma, jer žalbena procedura pred Ustavnim sudom BiH nije završena, a i sve srpske političke stranke jednoglasno su odbacile odluku ustavnog suda BiH kojom se 9. januar poništava kao datum Dana Republike.
5.
Nije naodmet podsjetiti da je Dodik derogirao Narodnu skupštinu RS koja je poodavno donijela Odluku o održavanju referenduma o radu Suda i Tužilaštva BiH, ali ta Odluka nije objavljena u Službenom glasniku RS, a od tog referenduma se odustalo.
6.
Jeftini populizam i nasilje Dodikovi su maniri.
Održana je “konvencija” SNSD-a u Bijeljini, tamošnjeg Gradskog odbora, a Dodik je izjavio da je došlo vrijeme da SNSD pobijedi Miću Mićića.
7.
“Konvencija” je pod navodnicima, jer je većina prisutnih bila natjerana da dođe.
Pravljeni su spiskovi, radili su tefteri, prijetilo se i privodilo…, po istom principu kao i za majski Kontramiting u Banjaluci.
8.
Kada su privedeni “privezani” za stolice, Dodik je ispalio da svi članovi SNSD-a MORAJU glasati za Zlatka Maksimovića ili će se on LIČNO obračunati sa njima. Valjda će ih LIČNO šamarati kao nekad ministre u vladama koje je vodio?!
Jadna majko na šta je spao SNSD!
Onda je Dodik naglasio da će “RS nestati ako Zlatko ne pobijedi na izborima u Bijeljini”!
Tako je Zlatko M postao važniji i od Dodika, iako je riječ o nikakvom političaru, čija (ničim utemeljena) narcisoidnost prelazi granice racionalnog.
9.
Zlatko M neće pobijediti, što je jedna od boljih vijesti za Bijeljinu.
Što se tiče Dodikovih prijetnji članovima SNSD-a i oni su svjesni da on poodavno nije više što je nekad bio i da, kao i njegov kandidat za gradonačelnika Bijeljine, lupa kao Maksim po diviziji.
10.
Za navedene konstatacije ne treba čvršćih argumenata od Dodikove žestoke bijeljinske intervencije, koja veoma liči na djelovanje Kažnjeničke bojne.
11.
Trećeg oktobra će biti vrlo interesantno u Bijeljini: Dodikova Kažnjenička bojna kreće u lov na neposlušne članove SNSD-a.
Šta će biti sa Zlatkom M?
Ništa, kao i sada, jer čovjek u političkom smislu ne predstavlja Ništa.
12.
Kad smo već u Bijeljini, postoje vrlo ozbiljne informacije da je Siniša Glamočanin ubijen po nalogu mafije, koja djeluje unutar vladajućeg Režima, koji gospodari Republikom Srpskom.
Glamočanina je likvidirao MIle Rosić, ali razlozi su daleko od onih koji su navedeni kao motiv. Uskoro više detalja o ovom obračunu.
13.
Milorad Dodik stalno kritikuje Sarajevo, iako mu je Goran Salihović mnogo bliži od Dragana Mektića.
Tako je Režim napravio pravu frku oko Koordinacionog tijela za borbu protiv terorizma, koje je predložio Mektić, samo da bi ministra bezbjednosti izbacili iz igre, a inaugurisali Salihovića.
Zauzvrat, Salihović bi radio ono što i radi: opstruisao istrage protiv Dodika&co.
Ključnu ulogu u ovim dogovorima imao je Dragan Lukač, “Mali Putin” i PreMali Kapacitet, koji ne uspijeva, otkako je ministar, otkriti ni gdje su mu se zagubile tri nacrtane ovce, a kamoli ubice iz Marićke, inspiratore i organizatore likvidacije Glamočanina u Bijeljini, da i ne pominjem tri lanjska ubistva u Banjaluci, koja su se desila u samo dvadeset dana.
14.
Goran Salihović je oko sebe postavio tri prstena obezbjeđenja i svojim čuvarima naložio da uhapse svakog za koga posumnjaju da je pripadnik Sipe ili OSE, a kreće se oko objekata u kojima on u tom trenutku boravi.
Nema dileme da je Salihović prešao sve crvene linije i da je spreman i na oružani otpor kako bi zaštitio zločinačku organizaciju čiji je instrument.
Uostalom, Glavni tužilac koji je spreman da angažuje narko dilere i ubice da “privole” na predaju osumnjičene za privredni kriminal, spreman je narediti i da se puca.
Valjda neko od odgovornih ima tu činjenicu u vidu, kao i činjenicu da je Salihović pokušao srušiti bezbjednosno-pravosudni sistem BiH.