piše: Slobodan Vasković
Milorad Dodik u političkom smislu više ne znači ništa. Nula. Sva njegova priča je besmislena, kontrapunkt konfuznih polumisli, izanđalih do neupotrebljivosti.
Kakofonija prastarih, satrulih, šupljih, beskonačno puta upotrijebljenih spinova, niz besmislica, jasno iskazan strah od zakazivanja/održavanja referenduma o Sudu i Tužilaštvu BiH, politička dezorijentisanost, tragikomični “dokazi” o “svemirskoj izdaji” - krajnji je domet donedavno najmoćnijeg čovjeka u BiH (u intervjuu ATV-u).
Dodik je izgubio rat, do konačne kapitulacije pogubiće i sve bitke.
Tu vreću više niko ne zakrpi.
Dan nakon Dana Republike, koji je, u skladu sa Dodikovim planovima, trebao biti startna pozicija za žestok politički obračun u 2016., pokazalo se da je Dodik već na kraju meča; Da nije ni krenuo, a već je iscrpljen do mjere da “jedva stoji na nogama”. Pokazalo se i da je sav spin fetišiziranja Dana bio tek balon pun laži, obmana i manipulacija, čije pucanje je najkobnije bilo po onoga koji ga je duvao. Očekivano.
Kao što je očekivana i njegova najava “nastavka sukoba - žestoko do kraja” sa Opozicijom. Jer Dodik nema kud. A i taj put ga vodi u pakao.
Ne zato što je Opozicija jaka; Dapače, riječ je o vrlo slabašnoj i nekompetentnoj bratiji, već zbog toga što je Dodik preslab i obesmišljen. Dodik je na aparatima. Vegetiranje bez ostatka.
Dodikovo predimenzioniranje opozicije je bio loš i neuspješan pokušaj naduvavanja sopstvenih mišića, glumatanje “snagatora”, kojeg bi i najmanji dašak smjesta oduvao poput orkana.
Dodik hoće napraviti još štete, oko njega su nasilnici spremni na sve i svašta, ali ni ta činjenica ne znači ništa, sem fusnote u njegovom odvlačenju sa političke scene.
Najbolje po njega bilo bi da sam nestane. Odmah. Što on neće učiniti, jer nema kud. Ma koliko forsirao “ruski front”.
Dodik više nije problem, jer je to tekuće agregatno stanje; Dodik je već riješen problem, što je konačno agregatno stanje, u kojem je tek nepoznata veličina računa rješenja problema.
Ono što jeste stvarni problem je Šta posle Dodika? Veći problem od toga je što niko i ne razmišlja o tome Šta posle Dodika? I kako? Kuda? I sa kim?
To je ključno političko pitanje u ovom trenutku. To je i ključno nacionalno pitanje, jer je Dodik RS doveo u potpunu izolaciju, sukob sa svijetom, dok je u ekonomskoj, finansijskoj, privrednoj, naučnoj i kulturnoj ravni apsolutno osiromašio.
Opozicija na postavljeno pitanje/projekat nema odgovor. Nikakav. Oni ni ne pomišljaju - Šta posle Dodika, jer ne posjeduju intelektualnu snagu za to; Opoziciona matrica tehnologa vlasti gotovo je identična Režimskoj, ali je kalibar mnogo mnogo manji.
Polemika - Šta posle Dodika - traje unutar SNSD-a, ali i ona je, primarno, svedena na tehnička pitanja; Rasprave o tome kako oteti što veći dio stranke i kako se spasti eventulnog sudskog progona.
Ne postoji nikakva ideja, posebno ne platforma/vizija Šta posle Dodika, odnosno kako i kuda RS da krene posle Dodika, i to je najveća opasnost po Republiku Srpsku; Mnogo veća od Dodikovih prijetnji “nastavka sukoba-žestoko do kraja”, ma kako te prijetnje bile materijalizovane.
P.S. Vasićeva analiza
Jedini koji je pokušao da problematizuje to pitanje, da izazove polemiku i otvori to polje, istina u unutarstranačkoj ravni, jeste Rajko Vasić, koji je prije gotovo godinu dana (18.01.2015.) objavio izvanrednu analizu pod naslovom “Dodik više ne treba da bude predsjednik SNSD-a”. Cilj te analize bilo je očuvanje SNSD-a kao ključne stranke u RS. Vasić je nakon objavljivanja te analize uklonjen iz vrha SNSD-a, nakon čega je počeo slobodni pad stranke, koji je sada nezaustavljiv.
Bitka za opstanak SNSD-a: Rajko Vasić javno pozvao Dodika da odstupi sa čela SNSD-a, Radojičić ga javno podržao (18.01.2015.)
piše: Slobodan Vasković
Rajko Vasić iznio je javno jasan i nedvosmislen stav da „DODIK VIŠE NE TREBA DA BUDE PREDSJEDNIK SAVEZA NEZAVISNIH SOCIJALDEMOKRATA”!
U sažetoj i sistematičnoj analizi stanja i djelovanja SNSD-a, koju je objavio na svom blogu, Vasić je hirurški precizno otvorio sva kancerogena tkiva stranke i dijagnostikovao da je Dodik primarni tumor. Koji treba odmah otkloniti, kako ne bi čitav organizam doživio fatalan kraj.
Rajko Vasić nije bilo ko u SNSD-u: on je jedan od najzaslužnijih funkcionera koji su tu stranku digli do neslućenih visina, ugrađujući u nju kompletan život - energiju, znanje, iskustvo i ogroman rad. Vasić je jedna od ključnih osovina koja pokreće SNSD, ali koja nikada nije bila u prvom planu i koja je, nerijetko, lomljena od javnosti, jer je na sebe preuzimala odgovornost drugih dijelova tog mehanizma.
SNSD je zamisliv bez Dodika, ali bez Vasića je nezamisliv, ma šta ko o njemu mislio i na osnovu toga iznosio zaključke u javnoj sferi.
Kada taj i takav Rajko Vasić, koji je za SNSD stavljao glavu, tamo gdje drugi nisu htjeli da idu sa najnovijim tenkom, javno saopšti da Dodik više ne treba da bude predsjednik SNSD-a, onda je to znak svijesti da je ta stranka došla do trenutka kada se mora odlučiti da li se opredjeljuje za politički život, a uslov je žrtvovanje Dodika, ili za fatalizam i nestanak, koji podrazumijeva istrajavanje na Dodikovoj antipolitici, koja je pod njegovim vođstvom “postala poligon za individualno političko okorištavanje bez organizacionog pokrića i soliter sa sobama punim promaje”.
“Ovo je najbolja, sistematična analiza stanja u SNSD ikad napisana”, ocijenio je na svom tviter profilu Igor Radojičić Vasićev tekst.
Učinio je to brzo, čak prebrzo, netom nakon objavljivanja analize, da bi se tu moglo raditi o pukom komplimentiranju stranačkom drugu, sa kojim baš i nije bio u ljubavi svih prethodnih godina.
Dva Barona SNSD-a, što Vasić i Radojičić jesu, tako su javno pozvali Dodika da odstupi.
Dva Barona, što je vrlo značajno za cijelu ovu kompleksnu priču, predstavljaju dva krila Saveza nezavisnih socijaldemokrata, koja su nerijetko unutar stranačkog mehanizma bili u sukobu.
Vasić predstavlja Stranku nezavisnih socijaldemokrata, a Radojičić Demokratsku socijalističku partiju, koje zajedno čine Savez.
Za ova Dva Barona, što je najvažnije, nikada se nisu vezale niti se vežu bilo kakve kriminalne afere.
Svijest u oba krila Saveza da Dodik mora da ode, notorno je svjedočanstvo da je SNSD već u agregatnom stanju truleži, koje obećava brzi kraj toj stranci poput onog koji je doživjela Demokratska stranka Borisa Tadića.
Sasvim je drugo pitanje koliko je pravovremena akcija Vasića i Radojičića (on se nakon izbora potpuno distancirao od Dodika). Usudio bih se reći da je veoma veoma zakašnjela i da se spasavanje SNSD-a odvija na matrici – spasi što se spasit može. A ne može puno.
Naravno, pitanje je i Radojičićeve i Vasićeve odgovornosti za stanje u kojem su SNSD i cijela Republika Srpska, jer su godinama uzmicali pred Dodikovom privatizacijom svega postojećeg u ovom entitetu. I samog entiteta i SNSD-a. Međutim, to sada nije tema i ona će se nametnuti u vremenu koje dolazi, sama od sebe.
Klučan je zaključak Barona da je Dodik najveća prijetnja i opasnost po SNSD i glavni uzrok skorog nestanka te stranke sa političke mape. I ne samo stranke, već i entiteta, jer je u proteklih devet godina Dodik uspio da Republiku Srpsku izjednači sa SNSD-om i oba subjekta uruši do granice nestanka.
Dodik nije samo prijetnja SNSD-u i RS, on je regionalna smetnja i najveći srpski nacionalni problem.
Zato nije dovoljno da se on povuče sa čela SNSD-a, već je minimum da se odmah povuče sa svih funkcija, kako stranačkih, tako i entitetske. Samo u toj situaciji, može se očekivati zaustavljanje daljeg rastakanja i SNSD-a i RS i srpskog nacionalnog bića.
Dodik je od istorijskog vođe SNSD-a došao do pozicije istorijske smetnje i nikakva počasna mjesta i pozicije tu smetnju ne mogu ublažiti. Bilo bi to kao privijanje bokvice na dekapitirano tijelo, u očekivanju da glava ponovo nikne. Jasno je to i Vasiću i Radojičiću!