piše: Slobodan Vasković
Besmislenom odlukom o ukidanju Datuma Dana Republike Srpske, Ustavni sud BiH nanio je najveću štetu Ustavnom sudu BiH, a potom i BiH, jer je opečatio sopstvenu ulogu “vila” koje po noći razgrade ono što se po danu na “Skadru” izgradi.
Ova ocjena bila bi ne samo preoštra, već i nepotrebna, da se Ustavni sud BiH u pomenutom odlučivanju bavio bar djelimično pravom. Umjesto pravom bavili su se Načinom obilježavanja, čak neizrečenim, što je nonsens i odvratno politikantstvo koje je doprinijelo isključivo rušenju “Skadra” i ojačavanju Načina na koji je udareno. Samim tim i daljem urušavanju Ustavnog suda, čiji način (kad smo već kod načina) rada je, pokazalo se, velika prepreka funkcionisanju BiH.
Propagandisti “zaraćenih” strana iskoristili su “ustavno” bezumlje i počeli sa proglašavanjem “pobjednika” i “žrtava”, koji su daleko, baš daleko, od pozicija koje sami sebi dodjeljuju.
Bakir Izetbegović, podnosilac apelacije za ukidanje Dana i Datuma Dana Republike, nije nikakav pobjednik. Dapače. Još prije konačne sudijske odluke, shvatio je apsurdnost sopstvene apelacije pa je odustao od zahtjeva za ukidanje Dana Republike. Sve karte stavio je na ukidanje Datuma Dana, što je potpuno besmisleno, jer nema Dana u Kalendaru da nije neki Svetac ili da ratne institucije RS, do potpisivanja Dejtona, nisu donijele neku odluku. Koju adekvatna propagandna aktivnost može u vrlo kratkom roku, posebno u emotivno nabijenom ambijentu, proglasiti istorijskom. I napadnuti Način Obilježavanja transferisati na bilo koji Datum.
Izetbegović se “ponudio” da predloži 21. novembar za Dan Republike, premda takvu njegovu “pirueticu” treba razumjeti kao Danajski dar - prijedlog da upravo taj dan, kada je Aranđelovdan, ne bude izabran, ako bi se biralo. Jer bi opet, u hipotetici, uslijedio već pomenuti Način Obilježavanja Dana Republike; Način koji opet nikako ne može biti prihvatljiv svim građanima RS. Što je i razumljivo, kao što je razumljivo i jedino razumno bilo da je o cijelom ovom slučaju trebalo voditi politički dijalog, a ne pravosudni koji se bavio apsurdnim.
Izetbegović nije odnio nikakvu pobjedu. Čak ni Pirovu i njegovo trogodišnje insistiranje na odluci o besmislenom nanijelo je veliku štetu BiH i njenim institucijama i nikakvu štetu RS, uprkos naricanju koje iz ovog entiteta dolazi. Posebno zbog činjenice da su svi srpski politički lideri saglasni u jednom: Dan Republike nastaviće da se obilježava kao i dosad.
Ustavni sud BiH nije udario ni na kakve temelje Republike Srpske, već na sopstvene i, ako je neka korist od njihove glupe odluke, onda je to obznanjivanje neophodnosti promjene njihovog sastava i načina rada; Neophodnost dovođenja Ustavnog suda BiH u zakonske okvire, koji će biti usklađeni sa svim evropskim i svjetskim standardima.
Čemu onda drama? Čemu pozivi za napuštanje srpskih pozicija u BiH, odnosno pozivi za njihovo prepuštanje drugima? Nije li to bježanje od odgovornosti, linija manjeg otpora i lažna viktimizacija, koja ima sasvim druge ciljeve; nikako odbranu prava na Dan Republike?! Koje, izvan svake razumne sumnje, nije ni ugroženo.
Datum jeste osporen, ali je osporeno i osporavanje datuma, pa je i ta stvar riješena.
Neće ovo biti ni prva, nažalost, ni poslednja odluka Ustavnog suda koja nije sprovedena, što opet govori mnogo toga, nimalo pohvalnog, o samom tom Sudu, ali, Bogami, i o tome da RS nije ni dosada bila, a ni odsada neće biti, subjekt koji je sebi pribavio ekskluzivitet nepoštivanja odluka. Tek je jedan od subjekata u nizu.
Srpsko političko vođstvo trebalo bi ovaj slučaj iskoristiti da demonstrira privrženost civilizacijskim vrijednostima i predložiti načine uspostavljanja efikasnog Ustavnog suda BiH, istrajavati na njima u vremenu koje dolazi i političkim dijalogom se izboriti za sopstvene stavove. Koliko god taj dijalog trajao. Samo takav pristup znači kvalitetan iskorak iz krizne situacije koju srpski političari nisu ni na koji način uzrokovali.
Bio bi to veliki šamar onim političkim snagama koje pokušavaju održati stanje “Zamrznutog rata” svjesno raskopavajući nemale rane sopstvenog naroda, tako ne dozvoljavajući ni da drugima njihove zacijele.
Prihvatanje odbranaške pozicije, značilo bi potvrdu validnosti besmislene, glupe i nepotrebne odluke Ustavnog suda i poklanjanje pobjede političkom protivniku, koji je već poražen u utakmici što je sam započeo.
Prihvatanje odbranaške pozicije, insistiranje na žrtvi, pokazalo bi i da ciljevi predlagača takvih projekata nemaju ama baš nikakve veze sa odlukom Ustavnog suda BiH, već isključivo sa njihovim ličnim interesima. Koji nikako ne korespondiraju sa narodnim/nacionalnim.
Pozive na izlazak iz zajedničkih institucija nepotrebno je i komentarisati; Samo bi izlazak iz bh. institucija bio štetniji po srpske nacionalne interese od poziva na izlazak.
vezani tekst: Odluka Ustavnog suda BiH je potpuno besmislena
Besmislenom odlukom o ukidanju Datuma Dana Republike Srpske, Ustavni sud BiH nanio je najveću štetu Ustavnom sudu BiH, a potom i BiH, jer je opečatio sopstvenu ulogu “vila” koje po noći razgrade ono što se po danu na “Skadru” izgradi.
Propagandisti “zaraćenih” strana iskoristili su “ustavno” bezumlje i počeli sa proglašavanjem “pobjednika” i “žrtava”, koji su daleko, baš daleko, od pozicija koje sami sebi dodjeljuju.
Bakir Izetbegović, podnosilac apelacije za ukidanje Dana i Datuma Dana Republike, nije nikakav pobjednik. Dapače. Još prije konačne sudijske odluke, shvatio je apsurdnost sopstvene apelacije pa je odustao od zahtjeva za ukidanje Dana Republike. Sve karte stavio je na ukidanje Datuma Dana, što je potpuno besmisleno, jer nema Dana u Kalendaru da nije neki Svetac ili da ratne institucije RS, do potpisivanja Dejtona, nisu donijele neku odluku. Koju adekvatna propagandna aktivnost može u vrlo kratkom roku, posebno u emotivno nabijenom ambijentu, proglasiti istorijskom. I napadnuti Način Obilježavanja transferisati na bilo koji Datum.
Izetbegović se “ponudio” da predloži 21. novembar za Dan Republike, premda takvu njegovu “pirueticu” treba razumjeti kao Danajski dar - prijedlog da upravo taj dan, kada je Aranđelovdan, ne bude izabran, ako bi se biralo. Jer bi opet, u hipotetici, uslijedio već pomenuti Način Obilježavanja Dana Republike; Način koji opet nikako ne može biti prihvatljiv svim građanima RS. Što je i razumljivo, kao što je razumljivo i jedino razumno bilo da je o cijelom ovom slučaju trebalo voditi politički dijalog, a ne pravosudni koji se bavio apsurdnim.
Izetbegović nije odnio nikakvu pobjedu. Čak ni Pirovu i njegovo trogodišnje insistiranje na odluci o besmislenom nanijelo je veliku štetu BiH i njenim institucijama i nikakvu štetu RS, uprkos naricanju koje iz ovog entiteta dolazi. Posebno zbog činjenice da su svi srpski politički lideri saglasni u jednom: Dan Republike nastaviće da se obilježava kao i dosad.
Ustavni sud BiH nije udario ni na kakve temelje Republike Srpske, već na sopstvene i, ako je neka korist od njihove glupe odluke, onda je to obznanjivanje neophodnosti promjene njihovog sastava i načina rada; Neophodnost dovođenja Ustavnog suda BiH u zakonske okvire, koji će biti usklađeni sa svim evropskim i svjetskim standardima.
Čemu onda drama? Čemu pozivi za napuštanje srpskih pozicija u BiH, odnosno pozivi za njihovo prepuštanje drugima? Nije li to bježanje od odgovornosti, linija manjeg otpora i lažna viktimizacija, koja ima sasvim druge ciljeve; nikako odbranu prava na Dan Republike?! Koje, izvan svake razumne sumnje, nije ni ugroženo.
Datum jeste osporen, ali je osporeno i osporavanje datuma, pa je i ta stvar riješena.
Neće ovo biti ni prva, nažalost, ni poslednja odluka Ustavnog suda koja nije sprovedena, što opet govori mnogo toga, nimalo pohvalnog, o samom tom Sudu, ali, Bogami, i o tome da RS nije ni dosada bila, a ni odsada neće biti, subjekt koji je sebi pribavio ekskluzivitet nepoštivanja odluka. Tek je jedan od subjekata u nizu.
Srpsko političko vođstvo trebalo bi ovaj slučaj iskoristiti da demonstrira privrženost civilizacijskim vrijednostima i predložiti načine uspostavljanja efikasnog Ustavnog suda BiH, istrajavati na njima u vremenu koje dolazi i političkim dijalogom se izboriti za sopstvene stavove. Koliko god taj dijalog trajao. Samo takav pristup znači kvalitetan iskorak iz krizne situacije koju srpski političari nisu ni na koji način uzrokovali.
Bio bi to veliki šamar onim političkim snagama koje pokušavaju održati stanje “Zamrznutog rata” svjesno raskopavajući nemale rane sopstvenog naroda, tako ne dozvoljavajući ni da drugima njihove zacijele.
Prihvatanje odbranaške pozicije, značilo bi potvrdu validnosti besmislene, glupe i nepotrebne odluke Ustavnog suda i poklanjanje pobjede političkom protivniku, koji je već poražen u utakmici što je sam započeo.
Prihvatanje odbranaške pozicije, insistiranje na žrtvi, pokazalo bi i da ciljevi predlagača takvih projekata nemaju ama baš nikakve veze sa odlukom Ustavnog suda BiH, već isključivo sa njihovim ličnim interesima. Koji nikako ne korespondiraju sa narodnim/nacionalnim.
Pozive na izlazak iz zajedničkih institucija nepotrebno je i komentarisati; Samo bi izlazak iz bh. institucija bio štetniji po srpske nacionalne interese od poziva na izlazak.
vezani tekst: Odluka Ustavnog suda BiH je potpuno besmislena