piše: Slobodan Vasković
Srpska pravoslavna crkva pozvala je na “političko jedinstvo” u Republici Srpskoj, što bi trebalo da se tumači kao očinski gest uzrokovan brigom za srpski narod. Bilo bi to zaista pohvalno da je SPC i prethodnu deceniju pokazivala svoju brigu, pa bar jednom ukazala da Oligarhija Milorada Dodika isti taj narod vodi u katastrofu; Umjesto toga, pojedine vladike pridružili su se Velikoj Gozbi, a na meniju su bila isključivo jela sastavljena od nacionalnih interesa, izvora nacije i narodnih dobara. Oligarhija&Pojedine Vladike prežderavali su se poput Nerasta, a kada su sve proždrali sjetili su se srpskog jedinstva, uzajamnog poštovanja, nacionalnih interesa…, za koje su, shodno svojoj epskoj gramzivosti, halapljivosti, nezasitosti…, proglasili sopstvene interese. Sve što njima paše narodni je interes, sve što njima ne igra izdaja je.
I državni interesi Srbije i nacionalni interesi Srba i pozicija RS u BiH, sve je nevrijedno ukoliko nije stavljeno u njihovu ličnu funkciju; Sve je nebitno, ako ne doprinosi uvećanju njihovog kapitala i moći; Sve je za prodaju, ako će oni imati bar neke i najsitnije koristi…
Samo, najblaže rečeno, nesavjesni mogu pozivati na jedinstvo sa najcrnjom Mafijom, kojoj pripadaju i određeni klerikalni krugovi.
Da li su u vrhu SPC-a baš toliko nesavjesni, nedobronamjerni, nepametni… pa da narod i dalje guraju u katakombe vladavine Dodikove Zločinačke Antisrpke Organizacije?! Taman posla, ali Crkva je već desetinu vijekova izuzetno uspješna Korporacija koja je opstala i preživjela gubitak nekoliko srpskih država, pogibiju desetina miliona Srba u ratovima kroz vijekove; Korporacija koja je u niz navrata gubila Kosovo, nikada ne uspijevajući da ga u potpunosti povrati, ali su sve to vrijeme čuvali mit o njemu, jer je bio i ostao izvanredan način zarade. Koja je garantovala opstanak Korporacije.
Sa ovakvim begraundom i načinom poslovanja, formalni poziv na jedinstvo sa Mafijom, samo je jedan u viševjekovnom nizu fiskalnih računčića za bankovni konto SPC-a.
Najvažnije u ovom trenutku je saznanje da je Menadžment SPC-a uvidio da je Mafijaška država i Mafija koja je vodi pri kraju i da se nije unosio u njeno spasavanje; Nije se unosio nikako. Formalno su odradili kratak službeni put u Bijeljinu, svjesni da Dodiku više nema pomoći i da je on politički leš, za čije odvlačenje na deponiju je tender pri kraju.
Od političkog jedinstva u RS, Menadžmentu SPC-a mnogo je bitnije sačuvati jedinstvo unutar Korporacije, koja je teško opterećena sukobima pojedinih direktora, što prijete raskolom. U Bijeljini su vladike demonstrirale jedinstvo Korporacije odlukom da ne traže spasavanje Dodika, čime su ga prepustili njegovoj neveseloj sudbini. I Mladenu Bosiću, čiji je esencijalni dio političkog koncepta dovođenje Dodika&Mafije pred lice pravde.
Korporacija je, izvan svake razumne sumnje, uvidjela i da ih Dodik pokušava otvoreno uvući u sukob sa Aleksandrom Vučićem i iskoristiti kao sredstvo kojim će udariti po njegovim leđima, kako bi liječio sopstvenu frustraciju odbačenog; Korporacija je svjesna da bi sukob sa Vučićem, uprkos svoj njihovoj snazi i umijeću preživljavanja, bio za njihove interese koban; Stoga je očekivan njihov otklon od Dodika, umotan u par dobronamjernih neobavezujućih savjeta, koji su mu stavljeni kao obloga. I čiji je rok trajanja poodavno istakao, pa su posve bezvrijedni.
Dodik, koji je od bijeljinskog “vanrednog sabora SPC-a” očekivao nepodijeljenu podršku, ostao je u Semberiji bez Crkve iza sebe. Od svih vladika preostao mu je jedan korumpirani, psihotični, teško iskompleksirani “Biskup”, koji će uskoro morati položiti račune zbog čega je od banjalučkog tajkuna uzeo 200.000 evra, kako bi uticao na Sud da ga oslobodi. U čemu nije uspio, ali je pare spiskao, a na priznanicu o uzetom novcu stavio Krst i svoj potpis. Što je nečuveno i u hiljadugodišnjem postojanju Korporacije.
Ključari riznica Korporacije su makli preko granice, a u RS je ostalo nešto tragova mirisa njihovih preskupih parfema i “poziv na jedinstvo”, koji će biti najskuplje plaćeni srpski promašaj, ukoliko nekog prevari i uputi ga, zajedno sa Zločinačkom Antisrpskom Organizacijom, na taj put bez povratka.
Srećom, ovaj put, od toga neće biti ništa; Bosić&Savez svjesni su pogubnosti takvog pokušaja i njegovih kataklizmičnih posledica.
Svjesni su i da je Dodik, osim na RS, nasrnuo i na Srbiju, njene najznačajnije državne institucije; Da njegova Zločinačka Antisrpska Organizacija i nakon formalnog poziva na “jedinstvo”, nastavlja sa pokušajima da uruši interese Srbije i RS; Ne prestaje sa trovanjem naroda, kako bi izazvala što teže podjele i iznjedrila izuzetno opasne unutarsrpske sukobe. Nije riječ o incidentima Dodikovih Beskorisnih idiota, već preciznom antisrpskom projektu, čiji je cilj marginalizovanje Srbije i ostavljanje Srba, kao naroda, izvan svih naprednih civilizacijskih procesa.
Srbija je pred istorijskom šansom da Beograd postane prestonica Jugoistočne Evrope; Dodikova Zločinačka Antisrpska Organizacija čini sve da to spriječi!
Pitanje je imaju li Dodik&Kartel snage za to? Nemaju, ali mogu još uvijek nanijeti dosta štete i usporiti taj proces. Dodik je relikt prošlosti, neophodno je to potvrditi i u bukvalnom značenju - smjestiti ga u prošlost što hitnije i što efikasnije!
I Korporacija je to sasvim vidljivo potvrdila. I dala svoj Blagoslov.