piše: Slobodan Vasković
Milorad Dodik jeste prekrižio
Željku Cvijanović i Zorana Tegeltiju. Završeno.
Najuži vrh SDS-a jeste zasjedao
i odlučio da Mićo Mićić pokuša sastaviti novu Vladu RS. Mićić je to prihvatio.
Ove dvije činjenice, uz notornu
da Dodik (još uvijek) ne želi upaliti avion i netragom nestati, garantuju
izuzetno dramatične nedelje pred nama i veoma nestabilnu političku situaciju.
Epilog je sledeći: Dodik gubi
ovu utakmicu, što ne znači da će Mićić biti novi premijer. Paradoksalno, ali je
gotovo izvjesno da će Dodika oduvati narodno nezadovoljstvo. SDS samo pokušava
spriječiti moguću anarhiju, iskazanom namjerom da prezume vlast. Iskazati nije
što i ostvariti.
Pitanje je da li su u SDS-u zakasnili?
Ovdje smo već na terenu nadanja, koji je živo blato i neupotrebljiv za bilo
kakvu analizu.
Dodik može riještiti krizu ako
napusti RS, što on neće učiniti.
Kada je već tako odlučio, bilo
je politički izuzetno glupo spasavati mrtvu Vladu RS na proteklom zasjedanju Skupštine,
ponižavajuće prikupljenom većinom.
Dodik je trebalo da smijeni
Vladu, čime bi sebi dao dva mjeseca ofanzivnog političkog djelovanja: deset
dana za mandatarenje, plus 40 dana mandatara; pa još jednom tako i već bi bio u
septembru. Poslednji voz za avion. Umjesto toga on se odlučio da štiti mlinski kamen oko vrata, čime je dodatno pojačao stisak, jer sada mora braniti Vladu koju je otpisao, nadajući se da će sastaviti većinu za novu.
SDS je, konačno, povukao
kredibilan potez, koji je iznenadio Režim, ali je veliko pitanje da li su
iznenadili i sami sebe i nije li riječ o adhok postupku?!
Kad kažem kredibilan, mislim na
potez, ali ne i na Mićića.
I SDS i Mićić moraju se brzo i
javno izjasniti o svemu, inače niko više na njih neće ozbiljno računati. Nikada.
SDS je već napravio (ko zna koju
po redu) grešku, jer na poslednjem zasjedanju parlamenta nisu učinili ama baš
ništa da sruše Vladu; Da su se samo malo potrudili, danas bi ona bila bivša i
zvanično.
A oni mnogo bliže većini, nego
što jesu.
Čekali su da padne sama, što je
neoprostivo.
Dodik je svojim diletantskim spasavanjem
nespasivog leša Vlade, prikrio vanvremensku nezainteresovanost opozicije za
sopstvene političke interese. I nehotice im je vratio uslugu za bezbrojne
promašaje, sadržane mahom u nedostatku ikakve reakcije u bitnim političkim
momentima, što su kod opozicije konstanta, a odreda su išli u prilog Dodiku.
Ako u SDS-u/opoziciji budu čekali
da se većina skupi sama, onda je vrijeme da se razmišlja i o zahtjevima da vrate
mandate. Nisi ljudi glasali za njihovo uposlenje, već za pokušaj promjene
vlasti.
Za nadati se da su u
SDS-u/opoziciji napokon shvatili da izbori nisu Biro za zapošljavanje.
Sada je sve otvoreno, osim ako
opozicija, i SDS posebno, ne zaborave sutra šta su najavili danas. Demencija
ovdje oduvijek igra snažnu ulogu.
Pod uslovom da ne zaborave i
konačno pokažu zainteresovanost za sopstvene politčke interese, kreće potpuno
neizvjesna bitka za skupštinsku većinu.
U ovom trenutku nemaju je ni
Dodik, ali ni SDS/opozicija.
Sve se odvija u ambijentu opšte
besparice, nezaposlenosti, nesigurnosti, siromaštva, beznađa, depresije,
tjeskobe, straha za bezbjednost...
Epilog je, kao što rekoh,
poznat: Dodik&Režim će sasvim sigurno pasti. Mi raspravljamo samo o cijeni pada!