piše: Slobodan Vasković
Mladen Ivanić nema politiku; Ima
samo nezajažljivu želju da bude važan, bitan, fensi, u trendu, kul... bez
ikakvog zadiranja u suštinu.
Preplitkost je njegovo prirodno stanište,
iz kojeg on kreće u svoje političke predatorske pohode, koji uvijek završavaju
pogubno po one koji očekuju da Ivanić konačno donese neki plijen: zato što
plijen, u pravilu, postanu Ivanić i njegovi pajtaši. Sa akcentom na pajtaše.
Njegova neispunjena želja da
bude Neko i Nešto jednaka je grandomanskim zahvatima Milorada Dodika, što su u
finišu doveli do rušenja čak i Potemkinovih sela/gradova/građevina. A to je
zahvat kojim se ne mogu podičiti čak ni najviđenije svjetske Palikuće.
Ivanićevo guranje Predsjedništva
BiH i Savjeta ministara BiH kao arbitra između Federacije BiH i Kantona, (u Mehanizmu
koordinacije), politički je idiotluk, ispaljen samo da bi se dobio prostor u
medijima i jeftinom manipulacijom Ničim pokušalo prezentovati da se nešto radi.
Čak i da se razmišlja, što je svakome, ko poznaje Ivanića, kategorija
neprimjerena njemu.
Objektivno, ni Predsjedništvo BiH
ni Savjet ministara nemaju čak ni teoretsku nadležnost za rečenu arbitražu, ali
kako objasniti Ivaniću da je za ozbiljno bavljenje politikom potrebno bar malo,
na sekund, promišljati, a ne ispaliti šta ti prvo padne na pamet. Niko to nije
uspio narečenom pojasniti u proteklih 20 godina, pa je njegov „um“ sijaset puta
pregažen „na drumu“.
Pomoći tu nema, a Ivanićev
politički habitus ostaće nesadržajniji čak i od CV-ija Ognjena Tadića.
Politički idiotluci su prilika
koju Dodik&“Prateći Orkestar koji je sahranio RS“ ne propuštaju, uhvatili
su je „u letu“ i sada sopstvenu „pravovjernost“ dokazuju verglajući „o izdaji“.
Isti oni koji su izdali ekonomiju, finansije, privredu, vodoprivredu,
poljoprivredu, kulturu, obrazovanje, zdravstvo... pretvarajući ih u nulu.
Samo Političko Duplo Golo može „da
namjesti“ takav zicer Režimu, koji je umro prije nekoliko mjeseci, ali „rođaci
nekrofili“ još uvijek o tome ne obavještavaju „institucije“, kako bi mogli koristiti
preostale benefite.
Ivanić se brani tako što je „kriminalizacijom
Režima“ pokušao pokriti sopstvenu „kriminalizaciju politike“, što iz njegovih
usta izgleda kao „stabilizacija prilika u RS“ u izvedbi Željke Cvijanović.
Beznadežno, jadno, otužno. Prazno.
Dodik je, uz klasični primitivni
arsenal optužbi, dodao i rasizam, ali niti će to njemu pomoći da izađe iz
izgubljene situacije i frontalne dezorijentisanosti, niti će to Ivanića dodatno
derejtingirati. Nemoguće je i prvo i drugo.
Dodik je politički gotov i sve
čemu prisustvujemo su tehnički detalji odlaska, a Ivanić je oduvijek politički
gotov, što je činjenica koju ne može promijeniti bilo koja funkcija koju
obnaša. I koliko god dugo da je obnaša.
Kakofonija je osnovna politička
odrednica takozvanog Saveza za promjene, koji je i iznjedrio Ivanića, ne
shvatajući da razdrndano klepetalo nije medalja oko vrata, već da je za njega potreban
antitetanus.
Sad kad su se „zakitili“
Ivanićem ćute o njegovim čestim proklizavanjima u Ništa.
Interesantno je da tihuje i
Dragan Čavić, koji uvijek ima reći nešto. Ne bi bilo loše da se malo prihvati „posipanja
pepela“ (disciplina u kojoj je dostigao olimpijsku normu) u slučaju Ivanić, kao što je to učinio i u slučaju „Papak“. Razlika
jeste u materijalnom, ali ne i u suštinskom.
Možda sve rečeno Čavića ne
interesuje, jer se on i ne doživljava kao dio takozvanog Saveza. Budući da ni u
TZVS ne doživljavaju njega.
Dok se Ivanić valja u blatu
sopstvenih političkih kretenluka, a Čavić tihovanjem demonstrira da mu nije
stran konformizam, Mladen Bosić je promijenio Okvir Naočara. I boju.
Sada su crne, što je, valjda,
neka simbolična poruka da se nekima crno piše.
Da li bi to trebalo značiti da
je Bosić konačno promijenio i dioptriju i da mu više neće pažnji promaći
raznorazni kadrovski ivanići, tadići,
ostali nehljebovići i ubilački psihići, (što implicira konstataciju da on
unapređuje isključivo one od kojih zazire), vrlo teško je zaključiti na osnovu
boje okvira.
A i na osnovu izjava samog
Bosića. Ma koliko one ponekad jasne bile. Jer, izjave mu možda ponekad jesu
jasne, ali sam Bosić nikada.
Iz prostog razloga što je on
uspio ono što nikome nije pošlo za rukom: U isto vrijeme je i Siva eminencija i
Predsjednik jedne/iste političke stranke.
Pa se nikada ne zna sa koje
pozicije nastupa – Sivog ili Predsjednika?!
Dok on sam ne razmrsi taj
sopstveni Gordijev čvor u kojem je svezan, može, nezavisno od tog procesa, sa
obje pozicije (i Sive eminencije SDS-a i Predsjednika SDS-a) reći Ivaniću da
začepi. I prestane se pokušavati baviti politikom. Bilo bi to izvanredno
dostignuće.