Piše: Slobodan Vasković
Mladen Bosić ponudio je
premijersku funkciju Petru Đokiću, što je najkvalitetniji ofanzivni politički
potez, povučen nakon izbora.
Kredibilitet tog akta potvrdio
je sam Đokić konstatujući da ponuda „ide na organe stranke“.
Bosić je odigrao snažno i
javnosti pokazao/dokazao da SNSD Milorada Dodika nema potrebnu većinu u
parlamentu RS za formiranje Vlade Republike Srpske. Da ima, Đokić ne samo da ne
bi pominjao „organe stranke“, već ne bi ni bio na sastanku sa Bosićem.
Osim što je javno demolirao
Dodikovu priču o sigurnoj skupštinskoj većini, Bosić je zadao težak udarac
naporima SNSD-a da sačuva koaliciju sa DNS-om i SPRS-om. Premijerskom ponudom, on
je izazvao buru u odnosima SNSD-DNS-SPRS, jer su akcije Dodikove stranke naglo
pale; Marko Pavić i njegov DNS su izbačeni na marginu i trenutno su malo bitni
za nastavak političke igre, a rejting socijalista „zakucan“ je u „tamno crveno plus“,
gdje se nikada, u istoriji te partije, nije nalazio.
Bosić, ojačan stavovima i
podrškom Glavnog odbora SDS-a (zaključeno da se formira Vlada RS bez SNSD-a i
po cijenu da SDS nema nijedno ministarstvo), bacio je u „ringu“ Dodika na
pleća, a Đokiću prepustio ulogu sudije i dao mu mogućnost da lideru SNSD-a „broji
do deset“, pa ako ustane, ustane.
Nema sumnje da je Bosićeva
ponuda „za prste polizati“ i da se, izvan svake razumne sumnje, Đokić nekoliko
puta „obliznuo“ dok je inaugurisao „organe stranke“. Takođe, nema dileme i da
je Đokić sada pod ogromnim pritiskom, jer je došao u poziciju koja može da ga
odvede do sopstvenog političkog vrhunca, ali i potpune političke propasti.
Na Đokiću je ogromna
odgovornost: ako prihvati ponudu, zakucao je pretposlednji ekser u politički
mrtvački kovčeg SNSD-a, sa kojim je u koaliciji još od 1998. godine (poslednji
će zakucati HDZ na niovu BiH, ukoliko ode, a hoće, sa Blokom 23); Odbije li,
zakucao je poslednji ekser u politički mrtvački kovčeg Socijalističke partije
RS, jer je izabrao izolaciju, Dodikovo nasilje, besparicu i potpunu odgovornost
za izuzetno tešku socijalnu situaciju, koja će eksplodirati iza Nove godine. I
za koju je najveći krivac SNSD.
Đokić se, sticajem izbornih
rezultata, našao u poziciji Ivice Dačića, od prije nekoliko godina, kada je
lider srbijanskih socijalista birao između već preživljene Demokratske stranke
Borisa Tadića (u čijem položaju je sada SNSD) i nadolazeće snage Srpske
napredne stranke Aleksandra Vučića (u čijem položaju je sada Savez za promjene).
Dačić je izabrao SNS i vrijeme
je pokazalo da je načinio ispravan korak i po Srbiju i po SPS i po samog sebe: Srbija
je krenula naprijed, socijalisti su postali druga stranka po snazi u toj istoj
Srbiji, a Dačić je preživio sve „banane“ i ostalo „otrovno voće“.
Iako je Đokić, nakon Bosićeve
ponude, negirao Dačićevu zainteresovanost za politički rasplet u Republici
Srpskoj, ona je, bez sumnje, ogromna. Dačiću izvanredno odgovara da socijalisti
imaju svog premijera u Republici Srpskoj, jer to njega dodatno ojačava u Srbiji
i dodatno učvršćuje njegove veze sa Vučićem i SNS-om.
Ni Đokić nije bez „otrovnog voća“
i sada se nalazi u situaciji da sve to počisti i još bude vjesnik novog doba.
Đokiću ta uloga nikako ne
pripada, ali desilo mu se.
Politika je umijeće mogućeg,
kocke su složene na način da su politički interesi iznad svakog morala i priče
o njemu i na Đokiću je da izabere: Ili sa vjetrom promjena u leđima ili sa
Dodikom i svim aferama i teškim ekonomskim problemima njegovog vremena na
leđima?!
Samo se čini da je odluka laka; Veoma
je teška i Đokić će još da važe, što će dezorijentisanog Dodika učiniti još
nestabilnijim i dezorijentisanijim.
Dodik se potpuno izgubio u
postizbornom procesu, napravio teške „osovinske“ greške i doveo sebe u
situaciju da njime mlate čak i bjelosvjetski probisvijeti poput J. Kovačića, koji
ga je odvukao na sastanak Trilaterale u Beograd, iako je to zadnje mjesto na
kojem je lider SNSD-a trebao da bude u ovom trenutku.
Upravo one snage koje stoje iza
Trilaterale, Dodik je, koliko do juče, optuživao za pokušaj izazivanja Obojenih
revolucija u RS, a danas puže pred njima i još to, uz sasluženje svojih
obavještajnih/medijskih/spin evnuha, pokušava predstaviti kao „imidž vladara“.
Da li se iko u bulumenti
nesposobnjakovića, koja kao grozd okružuje Dodika, upitao šta je to „vladarsko“
i „snažno“ u ambijentu lizanja i halapljivog gutanja svega onoga što si
popljuvao i izrigao u proteklih devet godina?!
Očito nije niko, jer da jeste ne
bi Dodika, ma koliko oslabljen bio, doveli u situaciju da ga predstavljaju na
svakoj pijaci. Kao da je riječ o „muškarcu sa pet sisa“, a ne o bivšem autokrati,
koji je do 12. oktobra, nemilosrdno drmao čitavom BiH i dijelom regiona.
Dodikova politika u poslednjih
devet godina bila je pravi morbidni cirkus, pa ima neke pravde u tome što on na
zalasku karijere nastupa kao cirkuska nakaza. To će ne samo Đokić, već i svi
drugi značajni akteri politilčke scene itekako imati u vidu.
Još je jedan vrlo bitan aspekt:
Ukoliko Đokić prihvati ponudu Saveza za promjene, njegova vlada imala bi iza
sebe srpsku skupštinsku većinu. Plus i poslanike „Domovine“, što je komotna
podrška u parlamentu za rad.
Ukoliko odbije Bosićevu ponudu,
Đokić će se sa Dodikom naći u situaciji da pokušavaju skrpiti „sa koca i konopca“
bilo kakvu većinu, što se u ovom trenutku ne čini realnim.
Premijerskom ponudom Đokiću,
Bosić je uspio i da u značajnoj mjeri razdvoji proces formiranja vlasti na
nivou BiH, od onog na nivou RS. Iz prostog razloga što socijalisti nemaju svog
predstavnika u parlamentu BiH, pa se preko njih ova dva procesa ne mogu ni
vezati (Što ne bi bio slučaj da je, na primjer, Bosić ponudio premijerku
poziciju nekom iz DNS-a) .
Istina, nije Bosić ova dva
procesa razdvojio skroz, ali jeste u mjeri koja mu daje dovoljno manevarskog
prostora da nastavi da djeluje ofanzivno i izdjestvuje situaciju u kojoj bi se
vlast na nivou BiH mogla inaugurisati i prije nivoa RS.
Ukoliko „Blok 23“ (SDS, SDA, DF,
PDP/NDP, A-SDA, HDZ 1990) bude uskoro formiran ( a sve su prilike da hoće),
Bosić je vrlo vrlo blizu osvajanja vlasti na svim nivoima.
Nakon sastanka sa Đokićem, Bosić
je vrlo vješto najavio i inauguraciju Bloka 23 (stranke koje ga čine imaju
natopolovičnu većinu u parlamentu BiH i mogu bez problema formirati Savjet
ministara), čime je polomio „osovinu HDZ-SNSD“.
Svjestan da bi formiranje vlasti
na nivou BiH bez HDZ-a bio nepotreban politički avanturizam, Bosić je ostavio
potpuno otvorenu mogućnost da partija Dragana Čovića pristupi Bloku 23. Čović
je u dobroj mjeri tim postupkom pribijen uza zid i moraće da bira između Bloka,
koji može (ako se mora) i bez HDZ-a ili Dodika, čiji SNSD je u padu sa ivice
Svemira, i koji garantuje jedino gorčinu, a nikako i vlast.
(Napomena: 03.10. objaviću
razloge, političke i kriminalne, zbog kojih Milorad Dodik svakodnevno pritišće
Slobodana Gavranovića, gradonačelnika Banjaluke, da podnese ostavku).