недеља, 30. новембар 2014.

Zona Potpunog Mraka: Najlošija Dodikova kopija mandatar; CSI Vučić, rame uz rame, sa Šešeljem i Krajišnikom duva u pocijepana Dodikova jedra

piše: Slobodan Vasković

Kontinuitet propasti Republike Srpske je nastavljen, prijedlogom da Željka Cvijanović bude mandatar za sastav nove Vlade Republike Srpske.

Cvijanovićka, koja je proteklih dvadesetak mjeseci u ulozi premijera, jedino uspijevala da emituje potpunu nekompetentnost, neznanje i nesposobnost čak i za amatersko bavljenje narodnim poslovima, garant je daljeg sunovrata i konačnog lomljenja praznih ljuštura, koje su još jedino preostale od institucija RS. Čija je esencija odavno izvučena i smještena u kafane oko imanja Milorada Dodika.

Imenovanje Cvijanovićke, (i nakon njenog priznanja o kupovini dva poslanika, što je direktno i javno popularisanje/nametanje/implementiranje političkog kriminala i korupcije kao vrijednosti), ukazuje da Režim ostaje dosledan sebi i svojoj nasilnosti, bahatosti, drskosti i silovanju čistog uma, kao jedinoj političkoj konstanti u proteklih devet godina. Iako su došli do ivice i iako su pred Režimom iskušenja koja njegov dosadašnji pristup može samo pogoršati; Nikako ublažiti, a posebno ne prevazići.

Inaugurisanje Cvijanovićke za mandatara dokaz je i da je Slobodni pad u kojem su i Milorad Dodik i SNSD i kompletan Režim, nezaustavljiv i da se, čak, ne može ni na trenutak bar usporiti. Kompozicija je to koja nezaustavljivo juri u provaliju, bez kočnica, a sada već i bez tračnica.

Mandatar Željka Cvijanović mjera je straha Milorada Dodika od sopstvene stranke; Mjera njegovog nepovjerenja u ostale visoke funkcionere SNSD-a i Mjera njegove želje da ih se riješi jednom zasvagda. Ta Mjera jednaka je količini njenog neznanja, što će reći da je ogromna. Beskonačno velika.

Samo u ovoj komparaciji njeno imenovanje ima vrijednost, jer se tim aktom dokazuje da je SNSD raspolućen, da se Dodik panično plaši najznačajnijih funkcionera te stranke i da nastavlja sa partijskom politikom po “Božijem” principu: “Ja sam vas stvorio, Ja ću Vas i uništiti”!

Neuspješna, plitka, isključivošću ograničena i neznanjem osakaćena Cvijanovićka, jedino odgovara Dodiku, koji će nastaviti da preko svoje loše replike i imitatorke upravlja ostacima institucija, nadajući se nekom Čudu, što bi moglo spasiti njega i njegov Režim.

Čuda neće biti. Jedino se može desiti Čuđenje, ukoliko Dodiku suprotstavljena linija, koju predvode Igor Radojičić i Nebojša Radmanović, prihvati da bude žrtva matrice “Ja sam vas stvorio, Ja ću vas i uništiti”. Nije realno da narečeni prihvate da budu “živi zazidani” zbog volje Lažnog Patrijarha, ali ako se to, kojim slučajem, desi, onda ćemo prisustvovati do sada neviđenom ritualu masovnog političkog samoubistva. Na način da će se SNSD-ovi “kitovi” svjesno nasukati na hridi sopstvenog straha od odluke o samima sebi i budućnosti ovog društva.

Interesantna je, u cijeloj priči, i uloga zvaničnog Beograda i tamošnjeg patetičnog Diktatora Aleksandra Vučića , koji zajedno sa Vojislavom Šešeljem i Momčilom Krajišnikom, poslednjih nedelja snažno duva u jedra Milorada Dodika. Ne uviđajući da su ta jedra potpuno razderana. I da duva uprazno. (I, što je vrlo vrlo važno, Vučić duva u jedra Režima, koji pokušava opstati na “najsvjetlijim tradicijama” političke korupcije i kriminala, protiv kojih se “CSI premijer” Srbije navodno bori).

Vučić, koji jeste uspio da objedini naciju, (spektakularnim hapšenjma, koja su označila njegovu, kako se tvrdilo i tvrdi, beskompromisnu borbu protiv kriminala i korupcije), sada nema pojma šta će sa tom istom nacijom i kako da je, za početak, bar sačuva od potpune ekonomsko/socijalne bijede.

(Ostalo je nejasno, zbog čega je Vučić svojevremeno, kao potpredsjednik Vlade Srbije, uzurpirao poziciju ministra unutrašnjih poslova, a jedino racionalno objašnjenje je da je to bio jedan od najboljih spinova u poslednjih desetak godina u Regionu).

Nakon svih holivudskih hapšenja, (od kojih nijedno nije doživjelo sudski epilog), što su mu donijela neviđenu popularnost i podršku, “CSI Vučić” se našao pred pregusto zasijanim minskim poljem ekonomskih, privrednih, finansijskih, političkih i svakih drugih problema. Za koje on nema rješenja niti ima pojma gdje su “od izvora dva putića”.

Nesigurnost prikriva ubrzanim zidanjem sopstvenog “Kulta ličnosti”, koji cementira primanjem nagrada izmišljenih društava, poput onog nepostojećeg Japanskog. I, gotovo, svakodnevnim “bitnim” sastancima sa Dodikom, kojim pokušava prodati još jedan “lažnjak” o postojanju njegove (“CSI Vučić”) čvrste i konstantne brige za Republiku Srpsku.

Nikakve brige on za RS nema, a Vučićevi pokušaji su makijavelizam najnižeg stepena, lako uočljiv golim okom.

Vučić, u stvari, Šešeljizuje Dodika na način da njegovim “osnaživanjem” šalje poruku Zapadu: Vi mene Šešeljem, ja ću Vas Dodikom!

“CSI premijer” Srbije ovakvim tragikomičnim i ispraznim pristupom spoljnoj politici pokazuje sopstvenu plitkost, jer nanosi veliku štetu primarno sebi, a potom i najnovijem prigrljenom Objektu, što mu kao Narcisoidnom Subjektu, podilazi dovoljno istrajno, duboko i snažno, da je Vučić spreman duvati mu u satrula jedra zajedno sa Šešeljem i Krajišnikom, reliktima najcrnje srpske prošlosti.

Stupidna Vučićeva procjena da će ignorisanjem i minimiziranjem povratka Vojislava Šešelja u Srbiju i javne promocije šovinizma, pa i fašizma (što je uslijedila), neutralisati spektakularnu medijsku atrakciju i akciju, dovela ga je do paradoksa, koji kaže da isti taj Šešelj, (iako nema nikakvo uporište u narodu u Srbiji), već desetak dana ostvaruje mnogo veći uticaj na spoljnopolitčki status iste te Srbije, od istog tog Vučića, što artikuliše gotovo plebiscitarnu potporu građana.

Iznenađen i uplašen reakcijom Zapada i Regiona na Šešeljev prostački populistički nacionalšovinizam, i prestravljen od mogućeg političkomedijskog udara u režiji Režima iz Republike Srpske, (ukoliko nastavi da se javno lažno deklariše kao neutralan), Vučić je otvoreno “razigrao” na Dodika, čineći novu grešku, podjednako veliku kao i sa Izbezumljenim Vojvodom.

Vučić je tako stao u istu ravan sa Krajišnikom i Šešeljem, koji snažno podržavaju Dodika i zajedno sa onima, kojih se, navodno, odrekao, pokušava učvrstiti Režim u Republici Srpskoj, što je već u dobroj mjeri skršen.  

Kakav apsurd: Vučić već nekoliko godina čini sve da se što dalje odmakne od Šešelja, a sada, rame uz rame sa njim, pokušava spasiti kriminalni i korumpirani Režim u Republici Srpskoj. Kojem spasa nema.

Svega ovoga svjestan je Dodik, ali prihvata pravila igre, jer zna da nema kud. Dodik u Vučiću, Šešelju i Krajišniku vidi mogućnost spasa, premda su mu oni, ovakvi kakvi jesu, vrlo čvrsta omča oko vrata.

Ali, Davljenik se i za slamku hvata, pa tako i Dodik za Krajišnika, Šešelja i Vučića, nadajući se da će taj Trojac, koji je stao iza njega, uspjeti da ga dovoljno ojača na unutrašnjem planu u Republici Srpskoj, kako bi se mogao suprotstaviti nadolazećim promjenama, koje su neminovnost.

I da je drugačije od navedenog, Trojka Vučić/Šešelj/Krajišnik, pomnožena sa Željkom Cvijanović uvijek i u svakoj politici/matematici/fizici daje rezultate koji se kreću između Zone Sumraka i Zone Potpunog Mraka!

субота, 29. новембар 2014.

SNSD na ivici raskola: Nepomirljiv sukob Dodika i Radojičića

Piše: Slobodan Vasković

Savez nezavisnih socijaldemokrata je pukao na dva dijela. Rascijepio se po liniji Stranka nezavisnih socijaldemokrata, koju kontroliše Milorad Dodik, i Demokratska socijalistička partija, koju kontrolišu Nebojša Radmanović i Igor Radojičić. DSP nikada nije ugašen (Stranka nezavisnih socijaldemokrata i DSP su se svojevremno udružili u Savez nezavisnih socijaldemokrata).

U ovom trenutku Radmanović i Radojičić direktno kontrolišu osam poslanika u Narodnoj skupštini RS. Ukoliko se odluče da napuste SNSD, ovi poslanici bi odmah otišli sa njima.

Radmanovićeva i Radojičićeva procjena je da mogu povući ukupno 15 poslanika SNSD-a, što je više od polovine poslaničkog kluba ove stranke, koja u Narodnoj skupštini RS ima ukupno 29 poslanika.

Radojičić i Radmanović sada razmatraju kada da napuste Dodika i SNSD sa svojim poslanicima - da li da to učine odmah i da ne podrže izbor nove Vlade RS ili da to učine u februaru ili martu, kada će ovaj entitet dospjeti u teško izdržive i premostive finansijske probleme.

Sukob između Dodika i Radojičića traje više od dvije godine, a počeo je onog trenutka kada je Dodik postavio Željku Cvijanović za međunarodnog sekretara SNSD-a, a potom je, u martu 2013. godine, ustoličio na premijersku funkciju.

Nezadovoljstvo je kod Radojičiča kulminiralo nakon izbora, kada je shvatio da će on i njegovi ljudi biti bez milosti pometeni sa svih značajnijih pozicija. Radojičića je posebo razjarila Dodikova izjava u stranačkim krugovima da mu (Radojičiću) mora naći neku poziciju.

“Moram nešto dati Igoru”, rekao je Dodik, odnoseći se prema ovom visokom funkcioneru SNSD-a kao prema siromašnom rođaku.

Kada je Radojičić čuo šta je Dodik rekao, napao ga je pred svjedocima i kazao mu: “Ko si ti da bilo kome šta daješ, a posebno meni?”

Radojičić je konačno shvatio da Dodik Republiku Srpsku doživljava kao sopstvenu zemljoradničku zadrugu, a njega i ostale visoke funkcionere SNSD-a kao zadrugare koji čekaju Dodikovu milostinju.


Od tada, Dodik i Radojičić uopšte ne komuniciraju niti Radojičić želi da mu se javi na telefonske pozive.

Radojičića je snažno podržao i Radmanović, koji je ogorčen na Dodika, jer ga je, zajedno sa Nikolom Špirićem, izigrao kada je Špirića postavio za nosioca liste SNSD-a za Predstavnički dom, a njega ostavio da čeka milostinju stranačkog šefa.

Vrhunac sukoba desio se 26. novembra, kada su obavljene konsultacije Dodika sa predstavnicima SNSD-a u vezi sa imenovanjem mandatara za sastav nove Vlade RS. U delegaciji SNSD od visokih funkcionera ove stranke bila je samo Željka Cvijanović. S njom u delegaciji bili su Dušan Petrović, Cvijanovićkin savjetnik i Slavko Mitrović, Dodikov savjetnik.

Na novinarsko pitanje, zašto u delegaciji nema Radojičića, Dodik je odgovorio: “Ovo je sasvim dovoljno”.

Međutim, to objašnjenje nije bilo dovoljno Nebojši Radmanoviću, koji je pozvao Dodika i upitao ga: “Je li ti to SNSD?!”.

Nakon toga, došlo je do žestokog verbalnog obračuna između njih dvojice, koji je završio otvorenom prijetnjom Radmanovića raskolom stranke.
“Ti nas tjeraš da napravimo stranku”, rekao je Radmanović Dodiku.

Dodik se sada nalazi u veoma teškoj situaciji, jer mu se može desiti da i prije izbora nove Vlade RS dođe do raskola u SNSD-u. Dodik je hazarder i neće se predate bez borbe. Koji će potez povući, veoma je teško procijeniti.

Gojko Vasić, direktor policije, priznao da MUP RS nije izvršio nikakvo vještačenje snimka o kupovini poslanika

piše: Slobodan Vasković

Direktor Policije Republike Srpske Gojko Vasić potvrdio je nije izvršeno vještačenje audio snimka na kojem premijerka Željka Cvijanović govori o kupovini dva poslanika, čime je demantovao ranije tvrdnje policije RS da je snimak “montiran”.

Pokušavajući da “izvadi fleke” i umanji raniju laž emitivanu iz Uprave kriminalističke policije da je cijeli snimak montiran i da su “iz konteksta izvađene pojedinačne izjave premijera, iste montirane sa drugim izjavama, te da je na taj način stvoren izveden, prividan stvarni razgovor između Predsjednika Vlade i NN lica – sagovornika”, Vasić sada, vjerovali ili ne, tvrdi da “u ovom trenutku uopšte nije važno da li je izvšeno vještačenje snimka”.

"Ova istraga usmjerena je u više pravaca. Nadležni organi moraju da provere autentičnost snimka, kao i navode koji se na njemu pojavljuju", rekao je novinarima Vasić.

On tvrdi da će nadležno tužilaštvo tražiti da veštačenje obave domaći stručnjaci, ali i njihove kolege iz inostranstva.
"Bitno je, kada bude zaokružena priča, da javnost bude informisana šta je nadležno tužilaštvo prihvatilo kao dokaz i šta je utvrđeno o audio-zapisu", dodao je Vasić.

Postupajući na ovaj način, Vasić je direktno priznao da je MUP RS u službi kriminalaca koji kupuju poslanike, ali i da je policiji glavni cilj zastrašivanje novinara koji su objavili snimak.

Vasić nije pokazao ni trunke stida znog notornih laži saopštenih iz MUP-a RS o “montiranom snimku” i “višemjesečnom praćenju Željke Cvijanović”.

Jasno je sada da je Policijska hunta, koju predvode ministar Radislav Jovičić, Gojko Vasić i šef UKP Zoran Mandić, svjesno slagala javnost, kako bi omogućili Miloradu Dodiku da formira skupštinsku većinu.

Jasno je i da je aktuelna skupštinska većina kupljena i da RS vodi korumpirana i kriminalna vlast.

Jasno je i da je MUP RS u službi zločinačke organizacije koja kupuje poslanike. I da ta institucija služi isključivo za pokrivanje kriminalnih djela, koje čine predstavnici vlasti.

Sve ovo objavio sam na blogu 18. novembra, nakon čega su u MUP RS razmatrali opciju da “snažno krenu na Vaskovića”.  

Vezani tekst-Zastrašivanje novinara: Dodikova policijska hunta krenula u odmazdu; MUP priznao da su Jovičić, Vasić i Mandić počinili teška krivična djela 




петак, 28. новембар 2014.

Operacija „Papak“: Vojin Mitrović preko otetog gradskog zemljišta do četiri miliona maraka

piše: Slobodan Vasković

Vrh Režima obećao je Vojinu Mitroviću da će, nakon što iz Saveza za promjene pređe pod skute SNSD-a, riješti problem njegovog spornog zemljišta u Banjaluci, čime će mu omogućiti da zaradi najmanje četiri miliona maraka.

U cijeloj ovoj prljavoj priči, osim Mitrovića, učestvuju vrh SNSD-a, Budo Stanković, kum Milorada Dodika, najviši funkcioneri Grada Banjaluka i još niz drugih službenika entitetskih institucija.

Cijeli ovaj slučaj nevjerovatna je drskost i bezočnost, jer Mitrović prodaje zemlju koja nije uopšte njegova, već je u vlasništvu Grada Banjaluka.

Preciznije, riječ je o pet dunuma gradskog građevinskog zemljišta, koje se nalazi između Kružnog toka (kod restorana My Way) i ulice Ilije Garašanina (kod firme „Kramar“), kraj brze ceste Banjaluka-Klašnice.

Na tom placu trebalo bi da se izgradi benzinska stanica, sa svim pratećim objektima i hotel, od pet spratova (P plus 4). Ove objekte će graditi srbijanski „NIS“, nakon što kupe zemljište od Mitrovića, a u skladu sa Ugovorom koji je potpisan prije dvije godine. Krenimo redom.

Budimir Stanković je 2009. godine počeo sa velikom operacijom preuzimanja 427 dunuma gradskog građevinskog zemljišta, na koje je pravo privremenog korištenja imala Poljoprivredna škola Banjaluka.

Stanković je kao svog piona u cijelu igru ubacio Pericu Repajića.

Perica Repajić je oteo zemljište od Grada Banjaluka, na temelju ugovora o zamjeni nekretnina sa Poljoprivrednom školom (OPU 1817/09), zaključenog 1.12.2009. godine kod notara Milenka Delića iz Banjaluke.

Repajić u prvom naletu preuzima 137 dunuma od Poljoprivredne škole, od čega je 20 dunuma kraj brze ceste Banjaluka-Klašnice. (O svemu ovome na blogu je još 27.12.2012. godine, objavljen tekst „Zaradili 27 miliona KM na zamjeni zemljišta u Banjaluci“).

Zemljšte se u vlasničkom listu ZK uloška broj 1558 KO Budžak vodilo kao opštenarodna imovina i kao takvo je bilo pod strogim režimom zabrane prometovanja, odnosno otuđenja, a prema Zakonu o zabrani raspolaganja državnom imovinom. Znači, nikako se nije moglo prometovati. Niti ga je Poljoprivredna škola mogla zamijeniti sa Repajićem.


Repajić je kao zamjenu za zemljište u Banjaluci, dao zemlju u Dvoranima (Šikara, Kratelj), Ivanjskoj (Bujadine) i drugim seoskim područjima. Gradsko građevinsko zemljište se ne može mijenjati za ono koje to nije, a u Ivanjskoj to svakako nije.

Grad Banjaluka, po saznanju da su izvšene kriminalne transakcije sa zemljištem Poljoprivredne škole, čiji je stvarni vlasnik Grad, podnio je putem Pravobranilaštva RS, tužbu za poništenje predmetnih ugovora. Znači, Grad je tužio i Poljoprivrednu školu i Pericu Repajića.

Poseban specifikum pomenutih dvadeset dunuma je da Poljoprivredna škola nije imala čak ni privremeno pravo korištenja njih, već je zemljište bilo upisano na Narodnom odboru sreza Banjaluka u zemljišnoknjižnoj evidenciji, a čiji pravni sljednik je Opština, odnosno Grad Banjaluka, dok je u katastarskom operatu bio upisan Fond za upravljanje građevinskim zemljištem, čiji je pravni sljednik takođe Grad Banjaluka.

Aleksandar Deurić iz Republičke geodetske uprave, odbija da unese zabilježbu spora, čime omogućuje Repajiću i Stankoviću da zemljište prodaju Vojinu Mitroviću, odnosno njegovoj firmi „Oktan promet“. Uprkos tome, postojala je sudska tužba, pa se zemljište nije moglo prodati.

Vojin Mitrović (Oktan promet) kupio je 5021 m2 tog zemljišta od Repajića/Stankovića na temelju kuporpodajnog ugovora broj OPU – 491/10 zaključenog 23.04.2010. u Banjaluci, pred notarom Milenkom Delićem.

Mitrović je zemljište platio 1.004.200 KM.

Kada su nadležne službe Grada saznale za ovu transakciju, proširile su tužbu i na Vojina Mitrovića, odnosno na „Oktan promet“ Bijeljina.

Nakon podnošernja tužbi od Grada zemljšte se nije smjelo prometovati, i u ZK ulošku morala je biti upisana zabilježba spora. Ali, niko ne haje za to.

Vojim Mitrović je u junu 2012. podnio Inicijativu za izmjenu Regulacionog plana „Regionalni centar“ na kč broj 225/81 (stari premjer), odnosno po novom premjeru kč broj 1820/4 KO Budžak.

Preciznije, kada katastarske čestice prevedemo na gradske mjere, ta izmjena Regulacionog plana se odnosi na lokaciju između Kružnog toka (kod restorana My Way) i ulice Ilije Garašanina (kod firme „Kramar“), kraj brze ceste Banjaluka-Klašnice.

Dana 22. jula 2012. godine na Komisiji za prostorno uređenje pomenuta Inicijativa za izmjenu Regulacionog plana nije dobila pozitivno mišljenje, pa zbog toga nije ni upućena u Skupštinu Grada.

Mitrović tada odustaje od zahtjeva i povlači ga.

Samo dan kasnije 23.07.2012. godine, Vojin Mitrović (Oktan promet) sačinjava predugovor Ugovora o kupoprodaji sa „NIS petrol“ doo Laktaši, koji ovjerava kod notara Milke Đaković iz Laktaša.

Zatim 07.09.2012. taj Ugovor se provodi u Zemljišno knjižnoj kancelariji RUGIP-a o postojanju prava iz navedenog predugovora između „Oktan prometa“ kao prodavca i „NIS“ kao kupca. To je učinjeno, kako bi se NIS obezbijedio da Oktan ne proda zemljište nekoj drugoj firmi.

Važno je znati da nikako nije mogao biti potpisan bilo kakav predugovor/ugovor na pomeutih pet dunuma, jer je Grad tužio Poljoprivrednu školu/Repajića/Oktan/Mitrovića i do okonačanja spora to se nije smjelo desiti. Posebno zbog činjenice da je zemlja oteta preko Poljoprivredne škole od Grada.

Ovo je isti slučaj kao i sa onih 300 dunuma (ovo zemljište je u Dervišima i nema veze sa ovim o kojem pišem), koje je Budo Stanković, preko nezakonitih transakcija Popljoprivredne škole i firme „Gilmark“, oteo od Grada. Okružni Sud je 23.10.2014. poništio tu transakciju i zemljište vratio Gradu. Morao bi poništiti i ovu i oduzeti zemljište Mitroviću i, takođe, ga vratiti Gradu.

Međutim, Mitrović ima pravo svojine (i na današnji dan, 28.11.2014.) iako zemljište nije njegovo, već gradsko.

Nakon potpisivanja Ugovora sa NIS-om, Mitrović miruje dvije godine, da bi odmah nakon završetka izbora, na kojima je ispred Saveza za promjene ušao u parlament RS, ponovo podnio Inicijativu za izmjenu Regulacionog plana „Regionalni centar“ na kč broj 225/81 (stari premjer), odnosno po novom premjeru kč broj 1820/4 KO Budžak.

Sada, za razliku od prije dvije godine, jasno definiše cilj i predlaže da se na „predmetnom lokalitetu po Regulacionom planu predvidi izgradnja benzinske stanice (pumpe) sa svim pratećim sadržajima. I Hotel (P plus 4, prizemlje i četiri sprata.)

Očito je da je kupoprodaja između Mitrovića/“Oktan prometa“ i NIS-a uslovljena izmjenom Regulacionog plana, koji je dužan riješti prodavac. Odnosno Oktan/Mitrović ili Repajić/Stanković.

Sada je na odbornicima SNSD-a, DNS i SP-a da usvoje Mitrovićevu inicijativu u parlamentu Banjaluke i donesu Odluku o izmjeni Regulacionog plana. Odnosno, sada je na njima da implementiraju ovu kriminalnu igru.

Da rezimiramo: Do ovog trenutka Mitrović je platio Stankoviću milion maraka, ali od NIS-a nije uzeo ni marke. NIS-u je predugovorom i njegovim knjiženjem data garancija da Oktan neće nikome drugom prodati to zemljište. To je garancija NIS petrolu da to Oktan ne može učiniti.

Budo Stanković nije Mitroviću vratio pare, iako se sada zna da mu je prodao zemljište u vlasništvu Grada. Međutim, i Mitrović i Stanković i njihovi zaštitnici iz vlasti ne haju za to, već pokušavaju kriminalnim radnjama riješiti nekoliko ciljeva: Mitrovića isplatiti za prelazak u SNSD, tako što će mu omogućiti da proda NIS-u zemljište koje nije njegovo i rasteretiti Budu Stankovića duga od milion KM, koji ima prema Mitroviću, jer mu je, zajedno sa Repajićem, prodao zemljište koje nije njihovo, već je u vlasništvu Grada Banjaluka.

Da preciziram: Edi Haneš (direktor Poljoprivredne škole), Perica Repajić (Dukat), Budo Stanković (Dodikov kum i organizator cijelog posla) i Vojin Mitrović oteli su zemljište Grada Banjaluka i sada traže da ga i prodaju za milione NIS-u. I od tog istog Grada traže da izmijeni Regulacioni plan da bi oni mogli da prodaju zemljište oteto od Grada. I, naravno, da Grad povuče tužbu.

Nakon što je dobio mandat poslanika, Mitrović je iskoristio potrebu SNSD-a za "Papcima" i odlučio da vrati milion KM koji je platio Stankoviću, ali i da dobro zaradi. Nema u njegovom postupku ništa ideološko, sem čiste računice i interesa. 

Koja drskost! 

Da ne bude zabune, pet dunuma otetog zemljišta sada vrijedi najmanje četiri miliona KM. Uz ovaj veliki poklon, Mitroviću je obećan i kredit od IRB-a vrijedan 1,5 miliona KM. Zemljište četiri miliona plus kredit od milion i po je ukupno 5,5 miliona KM. Kada Mitrović odbije onaj milion koji je isplatio Stankoviću 2010. godine, ostanu mu 4,5 miliona. Više nego dovoljno za podijeliti!

Cijela ova akcija je popečaćena na sastanku Milorada Dodika i Vojina Mitrovića u "Kalderi" 23. novembra ove godine.

P.S. I još jedna bitna stvar: Budi Stankoviću Sud je oduzeo 300 dunuma, ali on u vlasništvu ima još, preko raznoraznih repajića , više od 100 dunuma građevinskog zemljišta koje je oteo od Grada Banjaluka!

Vezani tekst: „Zaradili 27 miliona KM na zamjeni zemljišta u Banjaluci“

Uskoro na blogu: Način isplate transfera Vojina Mitrovića iz SzP u "Papke"

Večeras između 22.00 i 23.00 časa objaviću kako treba biti isplaćen Vojin Mitrović za prelazak iz Saveza za promjene pod skute SNSD-a.

Akcija je u toku i njena vrijednost iznosi oko 4.000.000 KM, a u nju su duboko involvirani Kumovi banjalučkog zemljišnog kartela. 

Srednji vijek u RS: Slavko Mitrović premijer !?

Piše: Slobodan Vasković

Milorad Dodik je u velikoj dilemi, da li će mandat za sastav nove Vlade Republike Srpske povjeriti aktuelnoj premijerki Željki Cvijanović ili Slavku Mitroviću, jednom od svojih najbližih saradnika i sivoj eminenciji ovdašnje vlasti.

Dodik bi, kako tvrde izvori iz vrha SNSD-a, u narednih 48 časova trebalo da donese odluku da li će budući premijer RS biti Cvijanovićka ili Mitrović.

Isti izvor navodi da je moguće imenovanje Cvijanovićke za mandatara u dobroj mjeri kompromitovalo njeno učešće u aferi „Dva Papka“, odnosno objavljeni audio snimak na kojem ona otvoreno govori o kupovini dva poslanika, ako vladajuću koaliciju izdaju poslanici Napredne Srpske Adama Šukala.

Osim toga, dodaje naš sagovornik, Dodikovi koalicioni partneri iz DNS-a i SP-a nisu oduševljeni najavom da bi Cvijanovićka ponovo mogla zauzeti premijersku poziciju i radije bi na toj funkciji da vide negog drugog iz SNSD-a.

„Dodik je već razgovarao sa Mitrovićem i on je načelno prihvatio ponudu da bude mandatar. Sve će se riješiti do kraja vikenda, kada bi Dodik trebalo da saopšti ime mandatara“, kazao je izvor iz vrha SNSD-a.

Ako se ove informacije potvrde i ako Dodik zaista Mitroviću da mandat za sastav nove Vlade RS, Republika Srpska bi mogla da se vrati u srednji vijek, jer će na čelu izvršne vlasti imati najvećeg mračnjaka.

четвртак, 27. новембар 2014.

Budo Stanković ponovo jaše nakon Dodikovog psihofizičkog tretmana; Papak Mitrović kupljen u „Kalderi“

 piše: Slobodan Vasković

Milorad Dodik nije ispoštovao svoju riječ datu 29.10. Budi Stankoviću u Palati predsjednika da će ga smijeniti sa pozicije šefa IO SNSD Laktaši.

Taj dan došlo je do oštrog sukoba između Dodika i Stankovića, jer je  Okružni sud Banjaluka donio (23. oktobra 2014. godine) Presudu broj: 11 0 U 012 752 13 U, kojom poništava notarske ugovore kojima je zemljište, koje koristi Poljoprivredna škola u Banjaluci, bilo upisano kao vlasništvo firme „Gilmark“ iz Gradiške. 
Sud je utvrdio da je Grad Banjaluka stvarni vlasnik zemljišta (gotovo 300 dunuma), a Poljoprivredna škola njegov privremeni korisnik, te da ta školska institucija „nema mogućnost da raspolaže navedenim nepokretnostima obzirom da se radi o zemljištu kojim raspolaže Grad Banjaluka“.
“Gilmark” je to zemljište prepisao Budi Stankoviću, te je Dodikov kum ostao bez gotovo 300 dunuma zemlje.
Upućeni tvrde da sukob između Dodika i Stankovića nije bio samo verbalan, već da je Predsjednik Grupe Građana u Palati nekoliko puta snažno “dohvatio” svog Kuma. I to po svim tjelesnim predjelima. (Što Dodiku nije strano). Budo, nekadašnji bokser, pokušao je eskivirati Dodikove snažne zamahe, ali zalud. Zna Dodik kako Budo eskivira, pa ga je savladao već u prvoj rundi.

Razlog psihofizičke sinergije Dodika i Stankovića je nepovoljna presuda, koja ih ostavlja bez zemljišta vrijednog cca 300 miliona KM. Koje je Stanković oteo.

Sad na ovom mjestu moram braniti Stankovića, jer je on najmanje kriv za gubitak 300 dunuma. Dodik se prije njega morao psihofizički sinergisati sa Slobodanom Raduljem, Republičkim javnim pravobraniocem, bez čijeg odobrenja notar Dragojla Aleksić nije mogla prepisati zemljište sa “Gilmarka” na Stankovića.

“Fasungu” je zatim zaslužio i Aleksandar Deurić, jer nije uspio, u skladu sa “zakonom”, proknjižiti zemljište, a prije Bude trebalo je “psihofizički” da bude tretiran i Mirko Dončić, ovlašteni sudski vještak, koji je “izvještačio” kriminalne ugovore mijenjanja parcela u Banjaluci za parcele po seoskim jarugama. (Samo šef Policijske hunte Radislav Jovičić tu ne nalazi kriminalne akte).

Stanković se oporavio od Dodikove psihofizičke kure i odmah navalio na svog dugogodišnjeg neprijatelja Milovana Topolovića, kojeg je već otjerao sa pozicije načelnika Laktaša. Sada Stanković ne dozvoljava Topoloviću da se igdje zaposli, a bilo mu je obećano mjesto pomoćnika ministra prosvjete.

Nije Stanković potreban Dodiku smao zbog Topolovića, već i zbog Kupljenog Papka Vojina Mitrovića, ali o tome šire narednih dana.

Do tada da se zna da je Mitrović sve uslove transfera utanačio i potvrdio 23.11.2014. u kafani “Kaldera” u Laktašima.

Mitrović je u pratnji još dvije osobe (imena poznata redakciji), došao u Kalderu oko 18 časova i sve do 21 čas strpljivo čekao Dodika.

Ogladnili su, pa su, čekajući, spucali po biftek (malo krvaviji), a onda im se pridružio i Dodik.

Dogovoreno je da Mitrovićeva firma dobije kredit od IRB-a vrijedan 1,5 miliona KM. Dogovoreni su i detalji oko posla sa Budom Stankovićem.

Nakon jednočasovne sjedeljke sesija je završena, a Dodik je rekao konobaru da “sve ide na račun kuće”. Ceh je bio 200 KM.

Da rezimiram: Do sada je Mitrović od Dodika sigurno dobio biftek, salatu, kolač i par pića; kredit IRB-a tek treba da se završi, kao i posao za koji je zadužen Budo Stanković.

U istom periodu Mitrović je dobio i novo ime: Kupljeni Papak. Vrijedilo je Bifteka!