Tužiteljka Dragica Glušac u službi marketinške mafije

Piše: Slobodan Vasković

Uhapšeni u akciji "Gibraltar" pušteni su da se brane sa slobode, jer je Sud BiH odbio prijedlog Tužilaštva BiH za određivanje jednomjesečnog pritvora. Sud BiH je odbio prijedlog Tužilaštva BiH kao neosnovan, jer, kako je navedeno, nije našao postojanje osnovane sumnje što je osnovni uslov za određivanje mjere pritvora.

Mada je tužiteljka Dragica Glušac na ročištu, na kojem je zatražen pritvor za osumnjičene, održala pravi govor, ona je jedini i pravi krivac što nasukanima na "Gibraltar" nije određen pritvor.

Glušac je zahtjev za određivanje pritvora, koji je na ročištu tako zdušno tražila, Sudu BiH dostavila četiri sata nakon isteka roka. U takvim situacijama Sud po automatizmu odbija zahtjev za pritvor.

Mada je na ročištu, kao i odmah nakon hapšenja osumnjičenih, izjavila da Tužilaštvo BiH raspolaže materijalnim dokazima i iskazima svjedoka kojima će dokazati krivicu osumnjičenih, tužiteljka Glušac Sudu nije dostavila nijedan jedini dokaz, što je u sudnici potvrdila i sudija Minka Kreho.

Glavni tužilac BiH Goran Salihović optužuje Sud BiH, dok je predsjednica Suda Meddžida Kreso poručila da Tužilaštvo potpuno nespremno ulazi u predmet i  da njih ne mogu kriviti za nerad.

Nema sumnje da je tužiteljka Dragica Glušac svjesno napravila propuste, kako bi uhapšeni bili pušteni na slobodu. Uradila je to jer je pod kontrolom političkih opcija, koje stoje iza marketinških agencija i televizija (S.V.R.S.A. Pink BH, ATV...), čiji su čelni ljudi uhapšeni. Upravo te političke opcije postavile su Dragicu Glušac za tužioca.

Na odluku Suda može se uložiti žalba Kaznenom vijeću Suda BiH u roku od 24 sata.

U akciji "Gibraltar" pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu uhapsili su direktora marketinške agencije S.V.R.S.A. Nevena Kulenovića, zatim Belmu Kulenović, Sanjina Kulenovića, visoke funkcionere kompanije HT Eronet Stipu Prlića i Zorana Bakulu, zamjenicu generalnog direktora PINK BH Lajlu Torlak, direktora Mreže plus i jednog od suvlasnika banjalučke ATV Darka Aleksića, direktora agencije MITA Ejuba Kučuka te vlasnika agencije Fabrika Senada Zaimovića.

Njima se, između ostalog, na teret stavlja krivično djelo organizovani kriminal u vezi s krivičnim djelima finansijski kriminal, korupcija, pranje novca, porezna utaja, carinska prevara, zloupotreba položaja, krivotvorenje službene isprave, davanje i primanje dara i drugih oblika koristi.

Upućeni u ovaj slučaj tvrde da su dokazi protiv osumnjičenih toliko jaki, kao i da iza ovog predmeta stoje institucije EU, da umiješani u aferu Gibraltar nemaju šanse da se izvuku bez kazne. 

 

Saopštenje za javnost Suda Bosne i Hercegovine

Povodom komentara Tužilaštva Bosne Hercegovine na odluku Suda BiH o neprihvatanju

prijedloga Tužilaštva za određivanje pritvora osumnjičenim osobama u predmetu Neven

Kulenović i drugi, Sud Bosne i Hercegovine izdaje sljedeće saopštenje za javnost:

Primijećuje se sve učestalija praksa Tužilaštva BiH da nezadovoljstvo odlukom Suda u

konkretnom predmetu u kojem postupa izražava putem medija, što je vrlo zabrinjavajuća

pojava. Ured za informisanje javnosti Tužilaštva BiH koristi se za davanje pogrešnih

informacija o konkretnim okolnostima pojedinih slučajeva, bez poznavanja pravnih i

činjeničnih aspekata slučaja koji se iznose na ročištima Suda BiH. Time se nastoji vršiti

pritisak na sudije, obmanuti javnost o činjenicama i pravu i što je najopasnije narušiti

povjerenje građana u sposobnost rada pravosudnih organa. Takva praksa trebala bi biti

predmet razmatranja Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH, kao organa koji je dužan

osigurati profesionalan rad Tužilaštva BiH.

Tačno je da je Sud BiH bio upoznat sa aktivnostima koje je Tužilaštvo BiH provodilo u

akciji “Gibraltar”, te da je izdavao naredbe za vršenje pretresa. Ta činjenica, međutim, ne

znači da će u pretresima koje odobri Sud zaista i biti prikupljeni odgovarajući dokazi koji

su dostatni za određivanje pritvora osumnjičenima. Napominjemo da je pritvor prema

Zakonu o krivičnom postupku BiH najstrožija mjera osiguranja pristustva osumnjičenih

suđenju, te da se ona određuje izuzetno, u slučajevima strogo propisanim zakonom, za što

mora postojiati značajna količina inkriminirajućih dokaza. Nadalje, potrebno je znati i da

se Sud ne upoznaje s rezultatima naredbi za pretres, jer se one predaju direktno

Tužilaštvu, te sve prikupljene dokaze iz takvih pretresa policijske agencije šalju

Tužilaštvu, a ne Sudu. Sud se s njima prvi put upoznaje kad razmatra prijedlog za

odredjivanje pritvora, sporazum o priznanju krivice ili prilikom potvrđivanja optužnice.

Sud je, svakako, omogućio Tužilastvu BiH da provode istragu, ali odgovornost za način

na koji je to urađeno pripada isključivo Tužilaštvu BiH. Nije dovoljno da samo

Tužilaštvo BiH smatra kako postoje dokazi za procesuiranje osumnjičenih, nego da i

predoči takve dokaze na osnovu kojih će Sud steći uvjerenje da postoji ne samo osnovana

sumnja već i opravdani razlozi za određivanje pritvora. U konkretnom slučaju, nisu

ponuđeni dokazi koji bi bili dovoljni za određivanje najstrožije mjere, mjere pritvora.

O navodnoj obimnoj dokumentaciji, pronađenoj u istrazi, Sud je informisan samo putem

medija. Ukoliko takva dokumentacija postoji trebala je biti dostavljena Sudu BiH, a

tužiteljica je, tokom ročišta, morala za svakog osumnjičenog pojedinačno prezentirati

dokaze kojim bi potkrijepila osnovanu sumnju. Ovdje posebno treba imati u vidu da je

riječ o krivičnim djelima koja se odnose na finansijski kriminal koji se ne može dokazati

bez finansijskog vjestačenja koje nije urađeno, nego je tek najavljeno. U svrhu postupka,

neophodno je da stručnjaci finansijske struke daju mišljenje da li su finansijske

transakcije bile fiktivne ili ne. Za očekivati je da se finansijska vještačenja urade tokom

istrage, odnosno prije upućivanja Sudu prijedloga za određivanje pritvora. To je

minimum profesionalizma koje se očekuje od pravosudne institucije na državnom nivou.

Sudije Suda BiH prilikom donošenja odluka moraju da cijene dokaze u koje imaju uvid

što je u konkretnom slučaju, na javnom ročištu za određivanje pritvora, urađeno. Na

osnovu dokaza koji su ponuđeni u konkretnom slučaju: policijski izvještaji (koji se ne

mogu koristiti kao dokaz), bianco nepotpisani ugovor i dokumentacija na stranom jeziku,

dostavljena bez prevoda, Sud nije mogao izvesti zaključak da je određivanje pritvora

opravdano.

Svakako je dobro što su jučerašnjem ročištu prisustovali predstavnici medija koji su se

mogli uvjeriti na koji način je tužiteljica iznijela prijedlog za određivanje pritvora i šta je

Sudu ponudila. Takva nepripremljenost i površnost je nedopustiva i ne predstavalja

odlučnu borbu s kriminalom.

Konačno, potrebno je naglasiti da Sud u ovom predmetu nije odlučivao o krivici

osumnjičenih niti o tzv. “puštanju na slobodu”, kako se to nastoji prikazati, a imajući u

vidu da je predmet odlučivanja bio prijedlog za određivanje pritvora po prvi put.

Bilo bi dobro da Tužilaštvo BiH, umjesto što javnost kontinuirano obmanjuje

svakodnevnim saopštenjima, snagu i energiju usmjeri na temeljito provođenje istraga,

primjenu važećih zakona i edukaciju državnih tužilaca. Jer ukoliko se to ne desi i u

budućnosti će krivce za vlastite propuste tražiti u drugima.

Na kraju, Sud ističe svoju posvećenost borbi protiv svih oblika kriminala, ali isključivo

uz puno poštivanje zakona. Sve drugo bi bilo u suprotnosti sa proklamovanim principima

jačanja vladavine prava i pravne sigurnosti. Sud neće mijenjati uspostavljene standarde i

zakonom propisane procedure za krivično gonjenje