piše:
Slobodan Vasković
Savez za promjene napravio bi
izvaredan predizborni potez kada bi se odrekli podrške Partije demokratskog
progresa i bilo kakvih daljih razgovora o bilo čemu sa njenim šefom Mladenom
Ivanićem.
Bilo bi to višestruko korisno,
jer bi tim aktom Savez javno demonstrirao svoju opredijeljenost za korjenite
promjene, koje podrazumijevaju da se privatne interesne organizacije, što PDP
jeste, nikako i ni pod kojim uslovima ne mogu naći u vlasti.
Sama ta spoznaja snažno bi
zatalasala biračko tijelo i to u, po Savez, pozitivnom smjeru, jer javno hirurško
odsijecanje tumoroidnog političkog tkiva može donijeti isključivo korist,
nikako štetu. Uz opštepoznati podatak da isprazna, neiskrena, hedonistička,
koristoljubiva politika PDP-a kod ogromne većine građana izaziva skupljanje
usta od gađenja, bio bi to potez bez presedana, koji bi, izvan svake razumne
sumnje, bio pozdravljen burnim aplauzom. I nagradom na biračkim mjestima.
Izbacivanje PDP-a iz Saveza
omogućilo bi i toj privatnoj trgovačkoj radnji da na političkom tržištu pokaže
svoju stvarnu vrijednost. Koja je do te mjere minorna, da bi, bez dileme,
završili kao „Udruženi regioni/G17 plus“ Mlađana Dinkića, što su u Srbiji
nestali nakon poslednjih izbora.
Ivanić je PDP pravio po uzoru na
G17 i logično je i prirodno da završe kao i oni – na političkoj deponiji.
Izbacivanje PDP-a iz Saveza
trebalo bi da inicira SDS, jer je lider devastiranog STR-a teško izvrijeđao tu
partiju, stavljajući u istu ravan njene kandidate sa čelnicima Režima,
koji je teško opljačkao Republiku Srpsku.
„PDP smatra da jedno jednoumlje
ne treba mijenjati drugim“, istakao je Ivanić u intervjuu „Presu“, ne
ostavljajući sumnje u to da SDS/Savez i njihovi kandidati, takođe, donose
jednoumlje.
Prvo pitanje koje se postavlja
jeste zašto Ivanić odmah sam ne rastoči bilo kakvu vezu sa Savezom i SDS-om,
jer za sebe tvrdi da je borac protiv jednoumlja?!
Šta će on i njegov STR u Savezu
koji, prema njegovim riječima, preferira apsolutistički sistem?
Ivanić bi morao građanima odmah
pojasniti sopstvene motive koji ga i dalje tjeraju da traži podršku stranke sa
opasnim namjerama, a ne pokušavati prodati prejeftinu tezu da je sama njegova
kandidatura za člana predsjedništva kraj svake pomisli o jednoumlju.
Istina, od urušenog političara i
stranke u raspadu nije ni za očekivati da izađu sa bilo kakvom svježom idejom,
posebno ne vizijom, ali jeste da da se bar suzdrže od javnog mahanja sopstvenom
plitkošću, samozaljubljenošću bez ikakvog osnova i najprizemnijeg načina borbe
za fotelju.
Ako je već toliki borac protiv
jednoumlja i, kako tvrdi, protiv kriminala, zbog čega Ivanić za sebe i PDP ne
traži poziciju predsjednika RS? I zašto
ne insistira na tome?!
To je, bez dileme, institucija
koja pruža najbolje, najefikasnije i najkvalitetnije mogućnosti za ukidanje
svake vrste jednoumlja; institucija koja može biti snažan generator bitke
protiv kriminala i korupcije; pozicija sa koje se mogu pokrenuti brojni
pozitivni procesi, duboko zakopani za vlasti aktuelnog Režima.
Međutim, ta kandidatura znači
sudar sa Miloradom Dodikom i njegovom još uvijek jakom medijskom, finansijskom,
nadzemnom i podzemnom mašinerijom, spremnom učiniti sve, ali baš sve, da ga
sačuvaju na vlasti.
Ivanić za tu bitku nema stomaka,
lične hrabrosti, nema ni minimum želje da se nađe naspram Dodika, što je
direktan dokaz njegovog kukavičluka i gotovanstva, koje on pokušava predstaviti
kao odgovornu politiku „protiv jedoumlja“.
Ivanić je lične strahove davnih
dana pretočio u političke aksiome PDP-a, što je i rezultovalo raspadom te stranke,
jer on nije u stanju riješiti unutarpartijski sukob između dva mjesna odbora, a
zbori o sebi kao o ličnosti koja je sposobna spriječiti jedoumlje. Lakše bi
progutali Ivanićevu priču da je sletio dvatriput
na Mjesec i Mars (što ga direktno kandiduje za člana predsjedništva, jer su
Mjesec i Mars u domenu spoljne politike), nego u skazku o istorijskoj
odlučnosti PDP-a!
„PDP je partija koja ima snažne
veze u svijetu i partija koja na međunarodnom planu može da odbrani RS.... Plašim se da bi eliminacijom PDP-a, srpska politika ponovo otišla u pravcu izolacije,
što ne bi vodilo ekonomskom razvoju“, rekao je Ivanić „Presu“, demonstrirajući
na taj način da je još uvijek u 2001. godini, kada je strani faktor zabranjivao
SDS-u da dobije poziciju premijera i vodi izvršnu vlast.
Od tada do danas odnosi su se
bitno promijenili, “Teški
malj supersile” se već odavno odmakao iz BiH ka Bliskom istoku.
Na
djelu su, kada je Zapad u pitanju, pragmatizam i stvaranje saveznika u regionu,
koji imaju prioritet u odnosu na politiku koja je dominirala sve do 2004/5
godine. Međunarodna zajednica smatra da se sa RS treba intenzivno sarađivati na
nekoliko polja, primarno bezbjednosnom, i nikako neće pobjedniku “gledati u
zube”. Pa tako ni SDS-u, kao predvodniku Saveza, ukoliko pobijede, a saradnje sa RS neće se odreći ni ako
opstane postojeća vlast, ma koliko stranci bili kivni na Dodika.
Ivanić puca u prazno iz potpuno
prazne, što je duplo golo.
Kada je već pomenuo „snažne veze“,
Ivanićeva dva najznačajnija susreta u poslednje tri godine bile su neformalna kafanska
druženja sa Miloradom Dodikom i Bakirom Izetbegovićem, koja nisu izazvala
nikakvu pažnju javnosti, iako su iz PDP-a pokušali animirati brojne medije, ne
bi li sebi dali na značaju. Uz to treba dodati nekoliko sastanaka sa Mladenom
Bosićem i Draganom Čavićem i to je to od „snažnih veza“.
Njegov ucjenjivački kapacitet
već odavno ne postoji, a priča o njegovim/PDP-ovim „snažnim vezama“ koje
sprečavaju “izolaciju“ je loše sročena bajka preumornog autora. Koja je za
jednokratnu upotrebu i koristi se kao pokušaj da se nanese šteta onima od kojih
se očekuje podrška za kandidaturu, što je dodatni razlog da PDP bude eliminisan.
Ivanić svojim pokušajem
ucjenjivanja Saveza i miniranja opozicionih napora da smijene Režim, uveliko radi
za Milorada Dodika. Ali, to nije ni od kakve koristi Dodiku, niti nanosi bilo kakvu štetu
Savezu.
Ivanić je, najkraće rečeno, potpuno
nebitan. Kao i njegov PDP. I kada se u realnom vremenu bavimo njihovim istupima,
pišemo o posledicama inercije; o stranci koja se raspala još davne 2006.
godine, a inercija je njene ostatke nekako dogurala i dobacila do današnjih
dana.