piše: Slobodan Vasković
Nervoza među strankama i unutar
samih partija dostigla je kulminaciju, što je uobičajeno stanje pred konačne
odluke o predsjedničkim kandidatima i nominacijama za izborne liste na
parlamentarnim nivoima.
Vrlo delikatni odnosi su u svim strankama,
bez obzira na njihovu veličinu, a rukovodstva se nalaze pod velikim pritiskom
oko odluka koje moraju donijeti i koje uvijek jedan dio funkicionera ostavljaju
nezadovoljnim.
Nervoza je i među biračima, koji
očekuju da se konačno predstave kandidati, planovi, projekcije i vizije
političkih subjekata.
Kada se sagleda kompletna
politička scena, stiče se utisak da u ovom trenutku među strankama koje čine
vlast ima manje problema, nego u opozicionom Savezu za promjene. Takav utisak
dodatno pojačava ucjenjivačko djelovanje šefa PDP-a Mladena Ivanića, koji
danima, što zvanično, što nezvanično, prijeti da će napustiti Savez ukoliko on
ne bude kandidat za srpskog člana Predsjedništva BiH. Poražavajuće po Ivanića
je što to čini preko režimskih medija, kojima se sam ponudio u ulozi sredstva
za jednokratnu upotrebu u borbi protiv opozicije.
Ivanić, istovremeno, prikriva da
mu je SDS ponudio vrlo korektnu varijantu podjele predsjedničkih nominacija, uz
uslov da SDS prvi bira. Ivanić nije pristao na to, jer je postojala mogućnost
da SDS izabere nivo trke za člana Predsjedništva, što bi njega dovelo u
situaciju da se suprotstavi Dodiku, od čega mu se diže kosa na glavi od straha
i užasa.
Način trovanja odnosa među
opozicionim strankama, koji promoviše Ivanić, predstavlja samo dno političkog
djelovanja i svjedoči u kolikoj mjeri je šef PDP-a opsjednut ličnim interesima,
kojima podređuje sve drugo. Uostalom, on je zbog sopstvenog komoditeta i doveo
PDP u stanje potpunog raspada.
Kuloarske priče prema kojima „članstvo
PDP-a ne dozvoljava uzmicanje pred SDS-om“, najobičnije su laži, a pušta ih
lično Ivanić. Ono što je od PDP-a preostalo uopšte ne zahtijeva od Ivanića da bude
kandidat za člana Predsjedništva; štaviše neki od značajnijih opštinskih odbora
napustiće stranku izađe li PDP iz Saveza.
Oni su potpuno svjesni da će
PDP, ukoliko napusti Savez, doživjeti kataklizmu i nestati sa političke scene. (Što bi, iskreno, bio jedan od fenomenalnih
produkata oktobarskih izbora).
Ivanić, ako nastavi ovim
suicidnim putem, doživjeće sudbinu Vuka Draškovića, koji je, svojevremeno,
postupio istovjetno po pitanju koalicije protiv tadašnjeg srbijanskog Režima i
doživio kalvariju od koje se nikada nije oporavio. Taj Režim je pao, a njegov SPO duže od decenije
nije ni značajnija mrlja na političkoj karti Srbije.
Istine radi, treba reći da
postoje i odbori unutar PDP-a, koje uopšte ne interesuje Savez i koji
samoinicijativno sklapaju aranžmane, ali sa SNSD-om i Dodikom lično. Tako je
napravio Opštinski odbor PDP-a Kotor Varoš, koji je postigao detaljan dogovor
sa Dodikom, prema kojem će njemu i drugom predsjedničkom kandidatu Režima dati
podršku na izborima. Zauzvrat, Dodik je naredio da se smijeni Mladen
Trivunović, direktor Šumskog gazdinstva „Vrbanja“ (iza kojeg stoji SDS), koji
je bio trn u oku kotorvaroškom PDP-u.
Sama ova činjenica diskredituje
Ivanića u svakoj priči o kandidaturama i dodatno dokazuje da on ne vlada
sopstvenom strankom, jer svi njeni članovi neće glasati za njega. Preciznije,
najmanje trećina članova PDP-a neće dati svoj glas Ivaniću, ukoliko u SDS-u popuste pred njegovim
ucjenama. A popuste li, pokazaće se slabijim od njega i svoje šanse za pobjedu
učiniće nemogućom misijom.
Nakon što je Ivanić odbio ponudu
podjele predsjedničkih nominacija, uz uslov da SDS prvi bira, najjačoj opozicionoj
stranci nije preostalo ništa drugo, već da ide sa oba predsjednička kandidata,
što je Predsjedništvo stranke jednoglasno podržalo.
SDS zbog mira u Savezu nije izišao
u javnost sa tim, što je kardinalna greška, jer su ostavili manevarski prostor
Ivaniću da kontaminira i javno mnenje i opozicione odnose. I nanese veliku štetu
opoziciji, što je neoprostivo.
Neodlučnost SDS-a u bitnim
momentima njihova je ključna boljka, i bilo bi vrijeme da je konačno priznaju,
čime sebi otvaraju prostor da je i izliječe.
Uz to, oni, zajedno sa ostalim
članicama Saveza, nikako da saopšte šta će to konkretno učiniti ukoliko
pobijede, što kod jednog dijela biračkog tijela i u javnosti stvara sliku da
nemaju šta ponuditi.
Zbog toga je još dosta onih koji
opoziciju smatraju mlitavom, nejakom, neodlučnom, inertnom, bezličnom, blijedom,
bezidejnom... i kojima se vrlo teško može protivrječiti.
Ukoiko se nekim čudom desi da
SDS prepusti Ivaniću nominaciju za člana Predsjedništva BiH, stavovi o
mlitavoj, nejakoj, neodlučnoj, inertnoj, bezličnoj, blijedoj, bezidejnoj...
opoziciji postaće dogme, protiv kojih se niko ko drži do sebe neće boriti. I
koje niko ko drži do sebe ne treba podržati.
SDS konačno mora shvatiti da
Dodika neće skinuti sa vlasti, djelujući po prinicipima švedske demokratije.
Ivanićeva niskost i vrlo prljav
obračun sa onima od kojih traži pordšku u najvećoj mjeri je doprinijela Režimu
da vješto prikrije sopstvene slabosti i vrlo slične sukobe oko predsjedničkih
nominacija.
SNSD je prepustio nominaciju za
člana Predsjedništva DNS-u, koji ima namjeru da na tu poziciju kandiduje
Dragutina Rodića. Međutim, SNSD čini sve da ubijedi Marka Pavića, lidera DNS-a,
da im prepusti tu kandidaturu, koju bi oni dali Željki Cvijanović.
Ona je jedina od visokih
funkcionera SNSD-a ozbiljnije zainteresovana za tu poziciju.
Skriveni iza Ivanićevog javnog i
ponižavajućeg rata za nominaciju, stranke vlasti međusobno se žestoko krve, jer
DNS traži enormne ustupke za prepuštanje nivoa člana Predsjedništva BiH. Ti
ustupci su i u materijalnim i u funkcionerskim valutama i toliko su visoki da
bride zubi rukovodstvu SNSD-a.
Međutim, Dodik zna da bi zbog
javnosti i demonstracije snage itekako važno bilo da SNSD ima oba predsjednička
kandidata. Time bi pokazao da se stranka nije predala, emitovao bi snagu, i snažno
poljuljani rejting SNSD-a u određenoj mjeri amortizovao. Stoga je vrlo vrlo
vjerovatno da će Dodik pristati na megalomanske zahtjeve DNS-a, jer nema kud.
Oni ga, svakako, čekaju ukoliko dođe u poziciju da može formirati vlast nakon
izbora. Što ne dati odmah ono što ćeš, eventualno, morati dati nakon izbora,
pitanje je na koje postoji samo jedan odgovor, a on glasi obećati da ćeš dati! Posebno što je to sada dobitak po SNSD, a
ukoliko ta stranka ne bude u situaciji da formira vlast, DNS, nakon oktobra,
ostaje praznih ruku.
Što je rizik koji odgovara i
jednima i drugima.