Dosje Škrbić: “Inel medu“ poklonio 4,3 miliona KM; Bubrežni bolesnici su Škrbićev zlatni rudnik za kriminalnu zaradu

piše: Slobodan Vasković

Dragan Bogdanić, ministar zdravlja RS, u narednih nekoliko dana moraće odlučiti da li da odobri ili ne odobri potpisivanje štetnog ugovora sa mostarskom firmom „Inel med“, čiji je vlasnik Marko Tadić.

Tadić je osoba od velikog povjerenja Dragana Čovića, predsjednika HDZ-a i bliskog političkog i svakog drugog prijatelja Milorada Dodika.

Veliku prepreku potpisivanju ovog ugovora predstavlja istraga koju vodi Specijalno tužilaštvo RS protiv Tadića i još nekoliko osoba, zbog falsifikovanja dokumentacije na tenderu za ortopedska pomagala, koji je raspisao Fond zdravstva RS.

raniji radovi sa “Inel medom”

Dešavanja oko ortopedskih pomagala nisu prvi posao Ranka Škrbića i “Inel meda”. Dodikov kum proteklih godina oprao je milione preko mostarske firme. 

Svjedoče to dešavanja sa tenderom koji je Fond zdravstva 2008. godine  raspisao za dijalizatore i potrošni materijal kojima je trebalo snadbjeti dijaliza centre iz Zvornika, Doboja, Šamca i Prijedora. Nabavljeno je 86.000 dijalizatora, što je količina koja je tim centrima dovoljna za narednih 20 godina. Na tenderu je pobijedila firma „Intermed“ Banjaluka, ćerka kompanije „Inelmed“ iz Mostara, vlasništvo Marka Tadića.

Škrbić je već tada bio u velikom višegodišnjem talu sa ovom firmom i favorizovao je u mnogim poslovima. Sporno u cijeloj priči je da dijalizatori, vrijedni 4,3 miliona maraka, uopšte nisu bili potrebni, već su kupljeni samo da bi se Škrbić i Tadić ugradili u posao.

Prije ovog tendera, 2007. godine, potpisan je ugovor sa farmaceutskom kompanijom „Frezenijus“ d.o.o.Sarajevo, kojim se ovoj firmi u javno privatnom partnerstvu daju na upravljanje dijaliza centri u pomenutim gradovima. „Frezenijus“ nije želio da preuzima Škrbićeve i Tadićeve dijalizatore, jer ima one vlastite proizvodnje.

Jasno je da su svjesno bačeni milioni kako bi Škrbić uzeo novac. (Biće interesantno vidjeti da li će Specijalno tužilaštvo i MUP RS istraživati i ovaj posao Škrbića i Tadića, ili će uzmaknuti, što je realnije.).

Međutim, pljačkanje nije prestalo na nikom potrebnim dijalizatorima.

hemodijaliza je zlatni rudnik za Škrbića

Škrbić je javno-privatno partnesrtvo u zdravstvu nazvao brendom Republike Srpske i najvećim njegovim uspjehom. To je tačno ako se gleda sa njegovog ličnog aspekta, jer je postao multimultimilioner, ugrađujući se u te poslove. Sa aspekta RS, to je najobičnija pljačka ogromnih razmjera, koja u raznim zdravstvenim oblastima traje već sedam i po godina.

Potvrđuju to i Ugovori što ih je Vlada RS, na čijem je čelu bio Milorad Dodik, tokom 2007. godine potpisala sa holandskom firmom „Internacional dijaliza centar“ i njemačkim „Frezenijusom“, a kojima se specijalizovane usluge hemodijalize u potpunosti predaju u nadležnost navedenim  subjektima.

Režiseri cijelog posla su Dodik i Škrbić, unosna roba široke potrošnje su teški bubrežni bolesnici, a zlatna koka koja se čerupa je Fond zdravstva Republike Srpske, supotpisnik ovih dokumenata. Ugovori su potpisani 21 maja 2007. godine, i u potpunosti su identični.

činjenice

Da se radi o projektovanoj pljački svjedoče sljedeće činjenice: Prvo je vlada krajem jula 2006. donijela Zaključak kojim se usvaja Informacija o kapitalnim investicijama u hemodijalizi RS, sa elaboratom o ekonomskoj  opravdanosti izgradnje Centara za dijalizu u Laktašima, Doboju, Šamcu i Zvorniku. O kakvim kapitalnim investicijama se radi, ostalo je nepoznato, jer u ugovorima ne postoji nijedna cifra koja bi ukazala na to koliko su „Frezenijus“ i IDC uložili u zdravstvo ovog entiteta. Uz sve to, dijaliza centri su već postojali u zdravstvenim ustanovama, te nije bilo nikakve potrebe za izgradnjom novih.

uništavanje Fonda

Jasno je da u privatizaciji dijaliza centara nije riječ ni o kakvim kapitalnim ulaganjima, već o kapitalnim izdvajanjima i galopirajućem uništavanju ovdašnjeg Fonda zdravstva, koji je nakon pomenutog zaključka vlade raspisao tender na kojem su očekivano pobijedili IDC i „Frezenijus“.

Da je riječ o bezočnoj otimačini, argumentuje ugovorena cijena hemodijalize od 110 evra po tretmanu, što je za 55 KM skuplje nego u Federaciji, gdje iznosi 160 maraka. U Hrvatskoj je cijena gotovo identična, odnosno 650 kuna, a interesantno je da centri IDC-a u Poljskoj uslugu hemodijalize obavljaju za 80 evra. Nije teško pretpostaviti gdje odlazi pomenuta razlika od 55 maraka po tretmanu, što na godišnjem nivou dobija milionske okvire. Preciznije, na razlici u cijeni godišnje se ukrade najmanje osam miliona maraka. Nema dileme da su u ove ugovore sa značajnim procentom dobiti ugrađeni njegovi potpisnici i da su oni višestruko štetni po ovaj entitet.

Bitno je naglasiti da je 110 evra osnovna cijena, jer u nju ne ulaze, kako je ugovorima navedeno, troškovi derivata krvi koje pacijenti primaju transfuzijom, kao ni troškovi za liječenje komplikacija i brojni drugi preparati potrebni za uspješno obavljanje dijalize. Od hemodijalize, skuplja je hemodijafiltracija, koja je odobrena za 12 posto pacijenata i čija je cijena 130 evra po tretmanu. Suštinski, IDC i Frezenijus rade samo dijalizu, dok troškovi pripreme bolesnika i sve ostale njihove potrebe snose klinički centri. Zastrašujuće zvuči spoznaja da ove firme ne snose nikakvu odgovornost za zdravstveno stanje pacijenta, što je van svake pameti i zakona.

odredbe garantuju broj pacijenata

Posebno su interesantne odredbe ugovora kojima se precizira broj pacijenata. Tako je Frezenijusu obećano najmanje 123 pacijenta u Doboju, 89 u Šamcu i isto toliko u Zvorniku i to po cijeni od 800 hiljada evra kvartalno, odnosno 200 hiljada evra mjesečno. Istovremeno, IDC-u je garantovano 99 pacijenata u Laktašima po cijeni od 100 hiljada evra mjesečno.

Uz sve to, Vlada se obavezala da neće tokom trajanja Ugovora otvoriti niti finansirati nove centre za dijalizu u opštinama Doboj, Šamac, Zvornik, Banjaluka, Gradiška, Mrkonjić Grad, Ribnik,Šipovo, Kneževo, Kotor Varoš, Čelinac, prnjavor, Srbac i Laktaši, čime je omogućila Frezenijusu i IDC-u monopol na poslovima hemodijalize. I to monopol na 15 godina, na koliko su potpisani ugovori sa klauzulom da se mogu produžiti za još deset godina.

enormno povećanje broja bubrežnih bolesnika

U RS dijalizu koristi 946 pacijenata (toliko je zvanično članova Udruženja dijaliznih, transplantiranih i hroničnih bubrežnih bolesnika Republike Srpske), a prije dolaska Škrbića na vlast, početkom 2006. godine bilo ih je 460, pa je misteriozno otkuda toliki porast. Sasvim je realno da ima fiktivnih pacijenata, na koje se lažno knjiže usluge, a budući da je riječ o mafiji nije isključeno ni da zdrave ljude dijaliziraju i tako izvlače ogromne pare.

O kolikim svotama se radi govore i sljedeći podaci: pacijenti na hemodijalizi Fond godišnje koštaju isto koliko svi ostali pacijetni u RS, koji koriste lijekove sa pozitivne liste. Upravo zbog toga je ova lista skraćena, jer Fond nema novca da je servisira.

Ugovori sa stranim centrima za dijalizu tako su napravljeni da Fond jednostavno ne smije kasniti sa uplatama, jer bi ih u tom slučaju arbitražni sud u Beču, koji je nadležan za sve sporove drakonski kaznio. Ovi ugovori su posebno pogubni zbog toga što bubrežnim bolesnicima ne pružaju ni minimum nade u ozdravljenje i osuđuju ih na doživotni invaliditet. Potvrđuje to i podatak da se svugdje u svijetu otvaraju centri za transplataciju bubrega kako bi se smanjio broj korisnika dijalize, a da u RS tranplataciju, premda je to rutinska operacija, ne vrši ni jedna bolnica. Osposobljavanje klinika za transplataciju bubrega ne vrši se da se ne bi ugrozili dugogodišnji aranžmani sa vlasnicima dijaliza centara i procenat od tog posla koji uzimaju kriminalci i neljudi poput Škrbića.

Stanić „glavom“ platio Škrbićeve malverzacije

Krivičnu prijavu protiv Tadića zbog falsifikovanja podnio je MUP RS polovinom avgusta ove godine. To je izludilo Dodika, koji je početkom septembra smijenio Slobodana Stanića sa pozicije ministra zdravlja, jer se protivio potpisivanju ugovora sa „Inel medom“.

Dodik je tada Čoviću obećao da Tadić neće biti procesuiran. Međutim, Specijalno tužilaštvo intenzivno vodi istragu, a tvrde da će istrajati na njoj (osim ako ih Dodik ne ukine, kao i sud u Bijeljini!)!

Cijeli štetni ugovor sa mostaskom firmom osmislio je Ranko Škrbić, nekadašnji ministar zdravlja.

Tender za privatno-javno partnerstvo za pružanje usluga hemodijalize u Foči i Trebinju objavljen je 2011. godine i na njega se sem „Inel meda“, prijavila i firma „Frezenijus“, koja u toj oblasti drži monopol u Republici Srpskoj.

Nakon provedenog tendera, tadašnji ministar zdravlja Ranko Škrbić potpisao je (tokom 2012. godine) predugovor sa “Inel medom”. Sve je ovjereno i kod notara. Ugovor je štetan, jer RS njime Tadiću garantuje isplatu cca 900 hiljada KM godišnje za usluge koje “Inel med” uopšte neće izvršiti.