Piše: Slobodan Vasković
Mladen Bosić, predsjednik Srpske
demokratske stranke, još uvijek nije odlučio da li će biti kandidat za
predsjednika Republike Srpske na izborima u oktobru sledeće godine.
Veliki je pritisak iz stranke na
Bosića da prihvati kandidaturu i on je svakim danom sve veći. Taj pritisak se
posebno povećao nakon spoznaje i formalnih i neformalnih centara odlučivanja u
SDS-u da se od te stranke očekuje da ima svog kandidata za predsjednika RS.
Određeni neformalni krugovi, bliski vrhu SDS-a, nedavno su kontaktirali sa
Mladenom Ivanićem i pitali ga da li bi on prihvatio kandidaturu za predsjednika
RS, što je Ivanić odbio.
Ivanićevo obrazloženje je bilo
veoma racionalno, jer je rekao da bi takav postupak značio da SDS ne smije da
se direktno suoči sa Miloradom Dodikom na narednim izborima, što bi dodatno
umanjilo šansu opozicionim kandidatima za pobjedu. Ivaniću niko nije zvanično
nudio kandidaturu, ali ova sondaža je potvrdila da SDS mora imati svog
predsjedničkog kandidata na izborima i da to treba da bude Mladen Bosić.
Visoki funkcioneri SDS su
ubijeđeni da će Bosić prihvatiti kandidaturu i da će to učiniti nakon što broj
zahtjeva iz stranke dostigne nivo koji on više neće moći odbiti. Bosić ne želi
da iskoristi lidersku poziciju u stranci kako bi nametnuo svoju predsjedničku
kandidaturu, već želi da ga što više opštinskih odbora kandiduje na tu
funkciju, čime bi dobio što širu podršku u matičnoj partiji. Ujedno bi na taj
način podijelio odgovornost za eventualn i nesupjeh, što nije nebitno.
Što se tiče kandidature za člana
Predsjedništva BiH, SDS najozbiljnije razmatra mogućnost da tu nominaciju
ponovo povjeri Mladenu Ivaniću, jer smatraju da će na taj način obezbijediti
najširu moguću podršku za oba predsjednička nivoa, tim prije jer ostale
opozicione stranke nemaju namjeru da isture svoje kandidate za te funkcije.
Uporedo sa ovim procesom, u SDS
se odvija još jedan, koji bi se mogao nazvati tiho uklanjanje kadrova na koje
se više u toj stranci ozbiljno ne računa. To se, prije svega, odnosi na
gradonačelnika Doboja Obrena Petrovića, na kojeg SDS više ne računa ni u jednoj
varijanti, jer je Petrović nekoliko puta odbio da svoje lične interese podredi
partijskim interesima. Uz to, Petrović je povukao niz štetnih poteza u Doboju,
dovodeći taj grad na ivicu bankrota, što je činjenica koja SDS-u nikako ne ide
u prilog u vremenu koje dolazi.
Na djelu je i potpuno marginalizovanje
poslanika u parlamentu BiH Aleksandre Pandurević, koja je ušla u teške
konflikte sa prvacima SDS-a iz istočnog dijela RS, očito ne shvatajući s kim
ima posla. Pandurevićeva je precijenila sopstvene snage, a oni na koje je
udarila su joj tako brutalno pokazali gdje joj je mjesto, da je to šokantno.
Preciznije, pokazali su joj da
za nju uopšte nema mjesta, i to 17. septembra ove godine, prilikom proslave krsne
slave Istočnog Sarajeva – Svetog Petra Sarajevskog Zimonjića. Proslava je bila
organizovana u restoranu „Kula“, ali za Pandurevićevu nije bilo mjesta u sali među
značajnijim zvanicama.
„Nije bilo baš tako, bilo je
mjesta pri dnu stola, mogla je sjesti“, pokušavaju u SDS minimizirati ovaj
ponižavajući akt po Pandurevićevu.
Pandurevićeva je, nakon što je vidjela
da nije u „prvoj postavi“, smjesta napustila salu i pridružila se Staši Košarcu
i Bošku Tomiću, funkcionerima SNSD-a, ispred restorana. Ni za njih dvojicu nije
bilo mjesta u sali, premda su svi odbornici SNSD-a bili u restoranu.