Čučanje pored kukavičijeg gnijezda

piše: Slobodan Vasković

Milorad Dodik prešao je pola puta na realizaciji plana za koji smatra da će zaustaviti dalji pad njegovog, kao i rejtinga Saveza nezavisnih socijaldemokrata. Plan (kako sam to prvi i najavio 16.02.), između ostalog, predviđa promjenu Vlade RS, prekomponovanje skupštinske većine, raskid odnosa sa SDS-om na nivou BiH, te brojna i veoma krupna kadrovska pomjeranja, bolje rečeno čistku.

Prvi i najvažniji dio plana je ispunjen - Aleksandar Džombić je iskorijenjen sa mjesta premijera, a zamijeniće ga Željka Cvijanović. U skupštinskoj većini ostali su socijalisti, premda je Dodik namjeravao da ih izbaci i na njihovim kadrovima demonstrira “borbu protiv kriminala i korupcije”.

(Socijalisti su ostali u vlasti na izričit zahtjev Ivice Dačića, premijera Srbije.)

Otišli su i ministar unutrašnjih poslova Stanislav Čađo, Ranko Škrbić, čelnik  zdravstva, kao i ministar prosvjete Anton Kasipović.

Vrlo je bitan odabir odstrijeljenih kadrova. Dvojica su Dodikovi - Čađo i Škrbić, a dvojica Željka Kopanje - Džombić i Kasipović. Čini se da je Dodik napravio kompromis sa Kopanjom, te za njegovu dvojicu “igrača”, žrtvovao svoje “figure”. Ipak, samo se čini: Dodik je ovom malom rokadom potpuno neutralisao ogromni Kopanjin uticaj na izvršnu vlast i medijskog mogula, koji je (bio) jedan od najmoćnijih ljudi u RS, preko noći ostavio gotovo bez ikakve snage.

Odlazak Škrbića i Čađe Dodiku potpuno odgovara iz mnogo razloga, a najbitniji je da nezakonite poslove bivšeg ministra zdravlja sada “prepušta zaboravu”. Jednostavnije rečeno, sve Škrbićeve afere direktno su fakturisane Dodiku, jer su kumovi. Posljednjih mjeseci taj pritisak postao je za lidera SNSD-a nesnošljiv, pošto su Škrbiću “arterije” razrezivali režimski mediji (“Euroblic” primarno), koje Kopanja direktno kontroliše.

Odlaskom Škrbića, taj pritisak nestaje, a odlaskom Čađe u dobroj mjeri se amortizuje priča o nepostojanju volje za borbu protiv kriminala i korupcije, jer će se novom ministru morati “dati vrijeme” da se “upozna sa stvarima”. (Nije isključeno ni da su SNSD-ovi kadrovi u MUP-u već “spakovali” neku jaču “ribu”, te se samo čeka da novi ministar sjedne i da akcija počne. Bio bi to, bez sumnje, izvanredan medijski efekat i vrlo čvrst dokaz kredibiliteta nove vlade).

Ukoliko Dodik sprovede i planirane promjene na čelu RTRS, Kopanja će biti potpuno izbačen iz igre, a Dodik će tada u svoje ruke, sem predsjedničkih, skupštinskih, premijerskih, policijskih i ostalih brojnih neograničenih ovlaštenja, pridodati i direktno upravljanje veoma moćnim medijskom mašinerijom. Kopanja, dosadašnji posrednik/namjesnik/general u “medijskim poslovima”, biće potpuno marginalizovan i finansijski značajno ugrožen (što je već na djelu).  

Opšta je ocjena da je do sada povučenim i realizovanim postupcima Dodik na sebe preuzeo svu odgovornost za dalje funkcionisanje RS, ali niko ne primjećuje da cijeli ovaj proces ima i jednu drugu, vrlo bitnu dimenziju, a to je temeljna promjena “stajlinga” SNSD-a.

Osim novih “lica”, (kojih će u narednim danima i nedeljama biti sve više i više na svim nivoima i vlasti i SNSD-a), Dodik je ponovo posegnuo za teškim mirisima nacionalizma, izvlačeći “iz betona” Radovana Karadžića i Slobodana Miloševića, vješto hvaleći njihovu ulogu u proteklih 22 godine. Pri tom se, da bi podvukao istorijsku važnost dvojca, ne libi ni samokritike tipa “bio sam mlad, imao sam 30 godina, nisam tada baš najbolje razumio Karadžića”, koju izriče na RTS-u, najjačem mediju u Srbiji, ali i regionu.   

Ovakva retorika biće sve jača u vremenu koje dolazi, a u cijeli mozaik (od kojeg iznosim samo dio) upleten je i detaljčić - Dodikovo “svjedočenje pred Haškim tribunalom u korist Karadžićeve odbrane”.

Suštinski, Dodik je već krenuo u predsjedničku kampanju, iako su izbori tek za godinu i po dana, a sve ove promjene podređene su cilju - da osvoji još jedan mandat u Palati predsjednika. Taj mandat za Dodika je imunitet od progona zbog nezakonitosti koje je počinio, a svijest o tome ga je i nagnala na ovako rani početak kampanje. Ma koliko to čudno izgledalo, ovi potezi nisu preuranjeni, jer mu omogućavaju dosta širok manevarski prostor u  vremenu koje dolazi i u kojem će on moći da izvrši nove “leteće zamjene”, ukaže li se prilika za to.

Mnogi smatraju da je Željka Cvijanović Dodikova Ahilova peta, ali to je greška - ona uopšte nije bitna, kao što je nevažna i činjenica da premijerka nema pojma ni o čemu; ponajmanje ekonomiji, privredi, poljoprivredi… Upravo takva ona je idelana, jer je novi stvarni premijer Dodik, tako da je bilo kakvo šire bavljenje Cvijanovićevom i njenim “sposobnostima” apsolutno gubljenje vremena.

Dodik, nakon dužeg vremena, ponovo javno demonstrira snagu, moć, brzinu i efikasnost, što je značajna dimenzija, jer dodatno podvlači neefikasnost Federacije BiH u kojoj ne mogu ni jednog ministra da zamijene za dvije godine, a kamoli cijelu vladu. Uz to, Dodik (u sred teške krize) širi koalicioni kapacitet, jer uvodi SDA u skupštinsku većinu, što je dodatna potvrda njegove nadmoći i pozicije “nezaobilaznog faktora”.

Dok Dodikov voz sve brže juri, nošen adrenalinom (koji na ovim prostorima uvijek daje “skidanje glava” i inaugurisanje “novih lica”), opozicija, poput kakvih derana, stoji kraj pruge i viče na kompoziciju, bacivši tu i tamo pokoji kamenčić na vagone.

Posebno je začuđujuće ponašanje SDS-a, koji su bitna stavka Dodikovog plana, koji podrazumijeva i raskid partnerstva sa SDS-om u zajedničkim organima BiH. Dodik ih je (u svom osebujnom stilu zadnjeg primitivca) nazvao “lopovima, šićardžijama, izdajnicima”, a Mladen Bosić&Kolo srpskih sestara odgovorili su unjkanjem o tome da su izdajnici oni “koji prvi raskinu platformu”, da će “tražiti razgovor i eksplicitno opredjeljenje”, da će…, blablabla….

SDS-ov mazohizam u državnom braku sa SNSD-om posljedica je potpunog nedostatka opredijeljenosti za borbu protiv režima. U SDS-u će ustvrditi suprotno, ističući da svakodnevno ukazuju na kriminal vlasti u RS, pljačku, otimačinu, prevare…, ali to je šuplja priča, jer oni nemaju odgovor na krucijalno pitanje: Ako je vlast u RS tako crna i zla, kako tvrde, šta onda oni sa Kriminalcima brane u Sarajevu?! I kakvog smisla ima odbrana RS u Sarajevu, koju, navodno, vode zajedno SNSD i SDS, kada SDS tvrdi da SNSD uništava RS u RS? Jedno sa drugim ne ide. Šizofreno je.

Posebno se u ovakav mutantni politički okvir ne uklapa SDS-ova tvrdnja da će, kada dođu na vlast, primijeniti “sistem Vučić”. U SDS-u, kao i u kompletnoj opoziciji RS, ne shvataju suštinu posla koji radi Aleksandar Vučić. On ne hapsi tajkune, kriminalce, narko dilere; on radi gigantski posao promjene svijesti građana Srbije, kojima djelovanjem države protiv zla pokušava povratiti civilizacijske vrijednosti koje kažu da tajkuni, kriminalci, narko dileri nisu cvijet Srbije i Srba u cjelini, već da vrijedi biti pošten i živjeti od časno zarađenog.

Vučić radi istorijski posao, i ne mijenja svijest Srbije zajedno sa Miškovićem, Šarićem, Draginom, Bekom…, već naprotiv, boreći se protiv njih i njihovog zlog nasljeđa.

SDS, (za razliku od Vučića), u Sarajevu “RS brani” sa strankom koja je tu istu RS ekonomski razorila, privredno uništila, finansijski smrvila; sa strankom koja je u RS kontaminirala sve institucije, dovela mafiju u njih; uvela jednoumlje, promovisala u ministre presuđene kriminalce, omogućila Šarićevim ljudima da peru narko pare u ovom entitetu, Miškovićima, Đurićima, Stankovićima, Ćubićima i ostalim bekama da otmu koliko im drago; SDS u Sarajevu “brani RS” sa onima koji policijsku zaštitu daju ubicama i narko dilerima…

Ako je sve navedeno odbrana RS, kako li bi tek izgledalo njeno uništenje?!

SDS-u nije ni na kraj pameti promjena svijesti (prvo sopstvene, pa onda i narodne), oni razmišljaju samo o promjeni vlasti! Tragično po njih je što ni za tu, minimalnu, opciju nisu do kraja opredijeljeni protiv režima i njegovog čelnika, koji ih šuta kao posljednju fukaru, istovremeno se javno kiteći njihovim najvećim sinom - Karadžićem.

Ni ostatak opozicije nije mnogo bolji od SDS-a, iako nisu u suludoj političkoj situaciji poput te stranke. I njima nedostaje opredijeljenosti, posebno PDP-u, koji vrlo često smatraju da su “dovoljno opozicija” samom činjenicom da nisu u vlasti. To je poza, a ne akcija, a u PDP-u je dosta pozera, koji jedino brinu gdje će se smjestiti nakon izbora 2014., a nikako kako da sami sebi proizvedu situaciju u kojoj će zaslužiti to smještanje. U PDP-u niko ni ne razmišlja o “provjetravanju”, posebno ne onog dodikovskog tipa, koje je na djelu, a promjena svijesti, kako vlastite, tako i narodne, ne pada im na pamet.

Identična je situacija i sa DP-om Dragana Čavića, koji verbalnim udarima na režim demonstrira opredijeljenost u borbi protiv njega, ali ne uočava značaj promjene svijesti i onoga što bi ta promjena, odnosno insistiranje na njoj, mogla značiti.   

Opozicija nastavlja da čuči, (skačući na noge tek kada neki SNSD-ov voz naiđe brzom prugom), duboko umočena u sopstvene depresije, razočarenja, nevjerice, omraze, politikanstvo, nedostatak snage i energije, bezidejnost…

Ovakvim pristupom samo mogu dobiti bolne grčeve, vlast nikako, bolje društvo ni u snu.

SNSD i Dodik, takvi kakvi jesu, vrijedno rade na projektu što dužeg opstanka mafijaške države u kojoj su sjecikese, kriminalci, lopovi, pervertiti, tajkuni, narko dileri… uvaženi članovi društva, a pošten svijet resurs koji se troši kao gorivo.

Taj i takav SNSD, zajedno sa SDS u Sarajevu “čuva RS”.   

  

Prljavo političko ubistvo s predumišljajem

piše: Slobodan Vasković

Surovo i nasilno rušenje Aleksandra Džombića sa pozicije premijera, izvedeno pod dirigentskim maljem Milorada Dodika, najprecizniji je CT snimak jada i bijede društva u kojem živimo; brloga kojeg je u posljednjih sedam godina izgradio vladajući SNSD.

Džombića su zgazili kao nikom potrebnog crva, ne ostavljajući mu ni mrvicu dostojanstva; o zadnjoj želji nije mogao ni da sanja. Narodski rečeno, otjerali su ga kao poslednjeg..., ni ne trudeći se da bar djelimično prikriju gađenje koje osjećaju prema njemu i želju da ga što brže dezintegrišu i zguraju što dublje pod crnu zemlju.

Pri tom su Dodik, Igor Radojičić i Nebojša Radmanović danima osiono i bezobrazno lagali javnost, optuživali medije, prizivali ratne uslove, izmišljali specijalni rat..., samo da bi sebi omogućili situaciju da Džombića udave sa što manje posledica po sopstvene pozicije.

Djelujući na taj način pokazali su ubijeđenost da institucije RS za njih predstavljaju tek okvir, pomoću kojeg ostvaruju svoje lične ciljeve, a nikako „trajnu kategoriju“ do koje im je, kako tvrde, stalo i za koju se, kako godinama papagajski ponavljaju, bore.  

Vrhuška je ovaj entitet pretvorila u prvitani bircuz, kafančuru, prčvarnicu..., te se u skladu sa tim ambijentom i ponašaju, jer šta drugo zaključiti kada se premijeru, ma kakav on bio, otkaz uručuje u gostionici „Kaldera“. I pri tom, premijer zadnji (zvanično) sazna da je u septičkoj jami, u kojoj ga nemilosrdno, naočigled svih, danima utapaju njegovi dojučerašnji stranački prijatelji i saradnici.

Nema dileme, i udavljeni i davitelji su u septičkoj jami, ma koliko se vlasnik bircuza Dodik, šef sale Radmanović i kelner Radojičić trudili da prikažu da im sopstvene fekalije nisu odavno prešle kritični nivo grla.

Najbitniji, najvažniji, najznačajniji domet ove bijedne akcije, blickriga protiv Vlade kontinuiteta, jeste da je pala i zadnja maska: RS nije društvo jednog lica, kako se to do sada smatralo, već je to društvo neljudskosti, zla, pljačke, nasilja, mržnje, jada i bijede. RS je Antidruštvo.

Samo u Antidruštvu, vodeći funkcioneri mogu otvoreno pljunuti građanima u lice, gazeći sve institucije i još ih uz to ubjeđivati da zlo koje čine jeste, u stvari, njihovo dobro.

Da se razumijemo, odlazak Džombića uopšte nije bitan, ali je, itekako, važan način na koji je detronisan premijer. A on je sve, samo ne u skladu sa civilizacijskim i demokratskim načelima. Način na koji je predsjednik Vlade RS otjeran svjedoči da Antidruštvom upravlja bahata, osiona, obijesna, beskrupulozna, zločinačka, kriminalna grupacija, čiji je cilj uništenje ovog entiteta i građana koji žive u njemu. I u tom zločin-projektu su ostvarili izvanredne uspjehe.

Džombić, koji je godinama služio tom nakaznom projektu, na trenutak je počeo da misli svojom glavom, istu je malo pridigao i ostao bez nje. Odstrijeljen je kao šakal. Kada su ovakve stvari učinili njemu, sami zamislite šta su sve spremni uraditi Vama.

Svjetlosnom brzinom izbacuju Džombića

Piše: Slobodan Vasković

Predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Igor Radojičić zakazao je za danas u 13.30 časova posebnu sjednicu parlamenta sa samo jednom tačkom dnevnog reda – Donošenje odluke o usvajanju ostavke Vlade RS.

Poslanici su u prilogu dobili potpisanu ostavku premijera Aleksandra Džombića. Interesantno je da je konferencija za novinare u Vladi RS, posle sjednice na kojoj je razmatrana ostavka kabineta premijera Džombića, prvobitno bila zakazana za 14 časova, a potom pomjerena sat ranije, u 13 časova.

Nema šta, baš im se žuri da sklone Džombića.  

DNS, SP RS – Nova Vlada RS: Cvijanović, Lukač, Vojvodić…

Piše: Slobodan Vasković

Situacija oko izbora ministara u novoj Vladi Republike Srpske dovedena je do usijanja, bar kada su u pitanju njihova imena. Kontradiktorne su informacije koje stižu iz SNSD-a u odnosu na one koje šire njihovi koalicioni partneri iz DNS i SP RS.

Iz vrha DNS-a i SP RS- a tvrde da je Milorad Dodik na sastanku u Slatini Marka Pavića i Petra Đokića obavijestio da će ministar unutrašnjih poslova biti Dragan Lukač, ministar prosvjete Biljana Vojvodić, ministar zdravlja Veljko Marić, a ministar za ekonomske odnose i regionalnu saradnju Valerija Šavla. Zanimljivo je da je Dodik rekao Paviću i Đokiću da će Lukač biti ministar unutrašnjih poslova, mada je juče kod njega bio Radislav Jovičić, kome je to mjesto obećano.

Novi premijer je, naravno, Željka Cvijanović. Prema ovim informacijama, Zoran Tegeltija ostaje na čelu resora finansija i to na insistiranje Nikole Špirića.

Očito je da sastav nove Vlade RS još nije do kraja izdefinisan, te da do subote, kada je sjednica Izvršnog odbora SNSD, može doći do promjena u sklapanju kabineta Željke Cvijanović.

Nova Vlada RS: Cvijanović, Jovičić, Spasojević, Tomaš...

Piše: Slobodan Vasković

Željka Cvijanović biće novi premijer Republike Srpske, kao što sam to prvi najavio još 16. februara. To je Milorad Dodik saopštio Aleksandru Džombiću na sastanku, koji je održan u kafani „Kaldera“ kod Laktaša 25. februara.

Sastanak je trajao petnaestak minuta, a većinu tog vremena Džombić je iskoristio da Dodiku saspe u lice sve što misli o njemu i njegovim postupcima.

Džombić je posebno uvrijeđen, jer ga je vrh SNSD-a potpuno ponizio na do sada neviđen način u političkoj praksi Republike Srpske. Jednostavnije rečeno, u SNSD-u su Džombiću „usekovali“ glavu, obavijestili medije o tome, a na samom kraju odlazećem premijeru rekli da je obezglavljen.

„Nisam se protivio smjeni, umoran sam, ali nije bilo fer da se sa mnom prvi put danas razgovara i to samo petnaest minuta, a prije toga su sve završili kroz medije. Rekao mi je da će me zamijeniti Željka“, kratko je najbližim saradnicima rekao Džombić posle sastanka u „Kalderi“.

Osim Džombića, odlazi i Stanislav Čađo sa mjesta ministra unutrašnjih poslova, a na njegovo mjesto dolazi Radoslav Jovičić. Jovičić je svojevremeno bio šef OBL u MUP RS, a kasnije šef Odsjeka za operativnu podršku SIPA. Njega je 2009. godine smijenio visoki predstavnik u BiH Valentin Incko, zbog optužbi da je prisluškivao predstavnike međunarodne zajednice, medju njima i nekadašnjeg zamjenika visokog predstavnika Rafija Gregorijana. Incko je u novembru prošle godine rehabilitovao Jovičića.

Antona Kasipovića na mjestu ministra prosvjete i kulture zamijeniće Boris Spasojević, direktor KK “Igokea”. Spasojević je jedan od najvjernijih Dodikovih ljudi, a na čelno mjesto u “Igokei” postavljen je nakon što je Dodikov brat Goran podnio ostavku zbog “srednji prst” skandala na utakmici sa “Crvenom Zvezdom”.

Umjesto Ranka Škrbića na mjesto ministra zdravstva dolazi dr. Slavko Manojlović, hirurg-ortoped u klinici Zotović u Trapistima.

Zorana Tegeltiju na poziciji ministra finansija zamijeniće Dalibor Tomaš, brat blizanac nedavno imenovanog direktora Fonda zdravstva Darka Tomaša. Još se ne zna ko će zamijeniti Cvijanovićevu na mjestu ministra za ekonomske odnose i regionalnu saradnju.

P.S. Anđelko Kozomara, urednik poslovično i hronično neobavještenog “Blica”, proteklih dana intezivno je pozivao kolege iz brojnih banjalučkih redakcija, tražeći od njih da ne prenose informacije sa mog Bloga. Očito je Kozomara duboko povrijeđen kritikama koje sam iznio na njegovo besmisleno balavljenje po raznoraznim TV kućama, a posebno zbog objavljivanja intervjua iz 2000. godine, u kojem je aktuelni Dodikov apologeta, tada tvrdio da mu je “Dodik prijetio likvidacijom”.

Isti taj nesretni Kozomara me je prije nekoliko mjeseci, preko jedne svoje novinarke, molio da mu dam informacije koje posjedujem o kriminalnim aktivnostima Ranka Škrbića, što sam ja odbio. Razlog: nikako i ni pod kojim uslovima ne sarađujem sa jadnim slugama režima, što Anđelko Kozomara svakako jeste. I da ne zaboravim, uskoro ću “termički” obraditi poslovanje sluge pokornog Kozomare.