понедељак, 21. мај 2012.

Poraz Tadića: Kraj režima u Srbiji, početak Dodikovog pada


piše: Slobodan Vasković


Toma Nikolić novi je predsjednik Srbije. Šokantno je to iznenađenje za gotovo sve one koji se tretiraju kao „bolji poznavaoci prilika u regionu“, jer je Boris Tadić već bio viđen u trećem predsjedničkom mandatu.
Nikolić je pobijedio Tadića u nemogućim uslovima: cijeli sistem Srbije, plus gotovo svi tamošnji mediji, koji nisu birali sredstva ni uvrede, bili su upregnuti da ga poraze, ali narod je presudio drugačije. Tako je napokon poražen jedan bahati, arogantni, kvazielitistički, dubokokorumpirani režim koji je bio kamen oko vrata ne samo Srbiji, već i cijelom regionu. Boris Tadić je za osam godina provedenih na predsjedničkoj funkciji prešao dug put od demokrate do uzurpatora, koji sa malom grupicom odabranih upravljao svim resursima Srbije i to na način koji je ovu državu doveo na dno ljestvice najsiromašnijih zemalja u Evropi. Uz to je Tadić u Republici Srpskoj snažno pomogao stvaranje diktatorskog režima, koji je ovaj bosanskohercegovački entitet pretvorio u prćiju jednog lica.

Njegov odlazak na političko smetljište odlična je vijest za sve, a stav građana Srbije, iskazan na glasanju, jasan dokaz da se ovdašnji režimi mogu poraziti i glasačkim kutijama, a ne isključivo ulicom. Već prvi Nikolićev nastup, nakon što je postalo jasno da je pobjednik, ukazuje da on neće nastaviti tamo gdje je Tadić stao, odnosno da će se, za razliku od svog prethodnika, posvetiti Srbiji, ne miješajući se ni na koji način u unutrašnje stvari zemalja iz regiona, pa tako i Bosne i Hercegovine. Više od toga i ne treba, jer će takvo ponašanje i djelovanje, (obistini li se, a trebalo bi), biti najveća podrška sređivanju poslova u ovoj zemlji i ukidanju malih klerošovinističkih režima u njoj.

Nekoliko je stvari koje ukazuju na to: prije svega, Nikolić, koji je od ekstremiste stigao do evrooptimiste, upravo zbog svog begraunda držaće se što dalje od BiH. Uz to, on nije ni na koji način pokušao ojačati svoj politički angažman i uticaj u Republici Srpskoj kroz stranku-kćerku, koja u ovom entitetu postoji, tako što tavori na dubokoj margini. Izvjesno je da se ovdašnja Srpska napredna stranka ne bi nalazila na toj ništavnoj poziciji, da je centrala iz Beograda smatrala da treba drugačije da bude.

Posebna priča je odnos predsjednika RS prema novoizabranom predsjedniku Srbije, jer je Milorad Dodik otvoreno podržao Tadića, pa čak i učestvovao u njegovoj kampanji. Takvo nerazumno i antipolitičko ponašanje na kraju se obilo samom Dodiku o glavu, koji nikako sebi nije smio dozvoliti da funkciju predsjednika RS troši po srbijanskim šatorima.
Pokazalo se na kraju da je njegov vašarski angažman bio pun promašaj, te da Dodik ne uživa veliku podršku u Srbiji, kako se to pogrešno smatralo do sada. Štaviše, on u Srbiji nema nikakvu političku težinu, što je sada i golim okom vidljivo, jer da je drugačije i Tadićev rezultat bio bi povoljniji.

Iako se neće miješati u unutrašnje stvari BiH, Nikolićeva pobjeda imaće duboke i dugoročne uticaje na situaciju u zemlji, posebno u Republici Srpskoj. Prije svega, njegova pobjeda „polomila je“ interesno-političku osovinu Tadić-Dodik, koja je brutalno vladala i Srbijom i Republikom Srpskom, što je od ključne važnosti za dalju demokratizaciju ovih prostora. Dodik je danas mnogo politički slabiji, nego što je to bio do objave izbornih rezultata u Srbiji.

Podjednako značajna je i poruka koju su srbijanski predsjednički izbori poslali: glas građana može biti bitan, snažan i neumoljiv, čak i u situaciji teškog pritiska, prijetnji i sijanja straha, što su glavne odrednice Tadićeve vladavine u posljednjih nekoliko godina. Jednostavnije rečeno, ohrabreni su svi oni koji su smatrali i smatraju da bahatim vlastodršcima niko ništa ne može, kako onim u Beogradu, tako i ovim u Banjaluci. Strah je, napokon, i zvanično ukinut i to je nešto sa čim režim koji vlada ovim entitetom mora računati.

Vladajući SNSD će veoma pažljivo izanalizirati sve brojne negativne reperkusije koje su iz Beograda stigle po njihov status, i pokušati ih što više minimizirati i amortizovati. Za očekivati je dodatno sijanje straha i povećanje pritiska na sve koji su protiv režima, jer je to njihov manir, od kojeg neće odustati. Međutim, talas triježnjenja i novostečene hrabrosti koji je zapljusnuo i ovdašnje građana nemoguće je zaustaviti. Opozicija je dobila snažan vjetar u leđa, a u kolikoj mjeri će ga kapitalizovati prvenstveno zavisi od njih i njihove želje da se režimu koji suvereno vlada RS konačno kaže zbogom.