piše:
Slobodan Vasković
Premijer Aleksandar Džombić
ima ozbiljnih zdravstvenih problema i sve teže obavlja obaveze koje mu donosi
mjesto predsjednika Vlade Republike Srpske. Džombić je na liječenju već duže od
mjesec dana i to odsustvo nije fingirano, kao posljedica sukoba sa Miloradom
Dodikom, predsjednikom RS, već je uzrokovano stvarnim problemima.
Uz to, sukob na relaciji
Dodik – Džombić, koji bukti već mjesecima, premijerovo odsustvo sa posla nije
uopšte primirilo, već se on produbio zbog svojevrsnog puzajućeg puča koji je
počinio predsjednik RS, preuzimajući, de fakto, Vladu RS u proteklom mjesecu.
Dodik je bez dileme, otpisao Džombića, a samo je stvar procjene njegovog tima
kada će ga smijeniti sa mjesta premijera. Dodik je proteklih nedelja „vagao“ da
li će mu Džombićevo uklanjanje donijeti više štete ili koristi u izbornoj
godini, te je do daljnjeg „zaledio“ namjeru da ga smijeni, ostavljajući taj
posao „za kasnije“.
Džombićevo zdravstveno
stanje moglo bi mu poslužiti kao izvanredan paravan da ga ukloni u par narednih
nedelja, a da, pri tom, ne rizikuje nikakve veće turbulencije unutar SNSD-a,
gdje postoji nekoliko ozbiljnih frakcija koje se sve češće i žešće
sukobljavaju. Sve bi se odigralo pod licemjernom krinkom „brige za Džombićevo
zdravlje“.
Predsjednik RS kalkuliše sa
Željkom Cvijanović, ministricom za ekonomske odnose, kao najozbiljnijim Džombićevim
nasljednikom, ne zbog njenih sposobnosti (od kojih u svom mandatu nije pokazala
nijednu), već zbog toga što mu je bezrezervno odana. Na taj način, Dodik bi
ponovo potpuno ovladao Vladom RS, koju mu je Džombić u dobroj mjeri izmakao
„ispod šape“, jačajući u njoj interese drugih igrača, poput onih moćnog vlasnika
medijskog prostora u ovom entitetu Željka Kopanje. On direktno kontroliše
nekoliko ministara, a dosta je uradio i na jačanju Džombićeve frakcije unutar
stranke.
Odnosi između Dodika i
Kopanje loši su još od oktobra 2010. godine, kada mu je vlasnik Nezavisnih
novina i kontrolor svih ostalih značajnijih medija u RS, uputio otvoreno pismo
u kojem je kritikovao njegovo okruženje i još koješta. Loši odnosi vremenom su
prešli u permanentan sukob niskog intenziteta, koji je u posljednje vrijeme
znatno pojačan i to nakon smjene Mirka Stanetića sa mjesta direktora
banjalučkog KBC-a. Stanetić pripada Kopanjinom političkom krugu u kojem
značajnu ulogu ima i Nebojša Radmanović, član predsjedništva BiH.
Nakon uklanjanja Stanetića,
krenula je lavina napada Kopanjinih medija (prednjačio je „Blic“) na Ranka
Škrbića, ministra zdravlja i Dodikovog kuma, što je dodatno iskomplikovalo
njihove odnose i pojačalo sukob. Dodik je oštro kritikovao Radmanovića zbog toga,
smatrajući da on stoji iza ovih napada, što je član predsjedništva demantovao. U
udaru na Škrbića značajnu ulogu imao je i premijer Džombić.
Sukob je eskalirao do te
mjere da su Dodiku odani ljudi, pripadnici takozvane „lijevčanske struje“
unutar SNSD-a, tražili potpunu „sječu glava“ svih onih „koji rade protiv
predsjednika RS“. Lider SNSD-a odbio je da se otvoreno sukobi sa frakcijašima,
smatrajući da bi to moglo na površinu izbaciti brojne krupne probleme unutar
stranke, koja je njima preplavljena, što bi bio proces koji bi lako mogao
izmaći njegovoj kontroli. A svjestan je i da on tu kontrolu nema kao nekad, što
najbolje potvrđuje slučaj Miće Kraljevića, koji je u Vlasenici organizovao
pobunu protiv odluka vrha stranke i natjerao Dodika da privremeno ustukne.
Džombićevi zdravstveni
problemi, ma koliko to morbidno zvučalo, idealna su prilika za Dodika da ga
ukloni sa premijerske funkcije, a da pri tom ne rizikuje nikakve potrese. Prvi
korak bio bi dovođenje Cvijanovićke (ili nekog drugog isto toliko lojalnog) na
premijersku poziciju, nakon čega bi ona provela rekonstrukciju Vlade RS,
uklanjajući sa ministarskih pozicija one kadrove koji su pod Kopanjinim
uticajem. A to, svakako, nije Ranko Škrbić.