Piše: Slobodan Vasković
Dragan Davidović vodi tešku bitku da obezbijedi i treći mandat na čelu Radio - televizije Republike Srpske. Proljeće je linija života ili definitivnog odlaska Davidovića sa političke scene RS, nakon osamnaest godina koje je (sa pauzom od nekih tri-četiri mjeseca) proveo u vlasti, ili tik uz nju. Davidović je najdugovječniji funkcioner ovog entiteta, koji je obavljao ministarsku funkciju u brojnim ratnim i poratnim SDS-ovim vladama, dok za vakta Milorada Dodika direktoruje u medijima, (SRNA i RTRS), ali i te pozicije, kao i one koje je obavljao u Vladi RS, doživljava kao političke i isključivo tako i djeluje.
Davidović danas nije siguran da će dobiti i treći mandat na čelu Javnog servisa, jer su na Dodikovom dvoru mnogi prezasićeni njime i njegovim „osebujnim“ načinom komunikacije, ponašanja i rada, koji je, najčešće, teško podnošljiv i nesvariv. Spreman je na svaku vrstu prljave igre, podle konstrukcije, obmane, teškog pritiska... da bi ostao i opstao na sceni, što ga ne čini ništa gorim od onih koji trebaju da odluče o njegovoj sudbini. Ipak, brojni su oni što smatraju da je vrijeme da ga se skloni. Davidović to zna i bije „krvavu“ bitku da konačan ishod promijeni u svoju korist.
Nekoliko važnih detalja, (preciznije poraza koje je doživio), ne idu mu u prilog i ukazuju da su mu akcije značajno pale na funkcionerskoj berzi, (što još uvijek nikako ne znači da on neće uspjeti u svom naumu). Prva velika bitka koju je izgubio, jeste ona za SRNU, odakle je pometen svaki njegov uticaj. Na čelo te agencije postavljena je novinarskom poslu nedorasla, ali za režim veoma upotrebljiva izvjesna Milica Džepina, čiji je najveći kvalitet bliskost antidavidović grupaciji, koju predvodi Vera Sajić, savjetnica u Vladi RS. Čelnik RTRS&co organizovali su nedavno pravu hajku na Džepinu, pokušavajući je izbaciti iz SRNE, ali su polomili zube, a ništa uhvatili nisu, sem gorčine poraza.
Drugi veliki poraz Davidović je pretrpio prilikom izbora člana UO RTRS, kada je na mjesto njegovog daljinskog upravljača Radmile Čokorilo došao veliki mu protivnik Rajko Radovanović, nekadašnji dikrektor Glasa Srpske. Radovanović je klasični aparatčik, nesposoban za bilo kakav domet (ček i osrednji), ali itekako sposoban u uvlačenju i poltronisanju Dodiku i okruženju. Njegovo imenovanje u Upravni odbor RTRS-a, trebalo bi da je znak da Davidović sigurno odlazi. To i jeste znak svima sem čelniku RTRS-a, koji se ne predaje.
Uz navedeno, Davidović ima brojne probleme i unutar Javnog servisa. Ranije je otjerao ultraagresivnu neznalicu Miru Lolić - Močević i bezličnog/bezbojnog/beskrvnog/bezkarakternog mediokriteta Draška Ignjatića, jer su mu mogli predstavljati konkurenciju. Nakon toga našao se u velikom problemu, budući da mu nije ostao gotovo niko na koga se može osloniti, a da ima bilo kakvo znanje o programu i poslovima vezanim za njega. Postavljanje Natalije Trivić na mjesto šefice TV-a, potez je očajnika, pošto se gospođa u tu problematiku razumije manje nego u traktore.
Davidović je godinama čistio sve one koji išta znaju i sada mu se to vraća kao bumerang, a RTRS je postao drugi Javni servis koji (već mjesecima) nema urednika Informativnog programa (prvi je FTV, koji, zvanično, uopšte nema tog programa). Istina, jedno vrijeme je tu bitisala notorna neznalica Dubravka Gajić, ali je Davidović vrlo brzo „zapečatio“ njenu uredničku sudbinu i pospremio je u hodnik da ispija kafe. A za hodnika (na berzi rada) su mu i ostali urednici.
Čelnik RTRS napravio je još jednu grubu grešku: na nekoliko mjesta teško je iskritikovao Dodika, što je ovome došlo do ušiju, te je zaprijetio sabljom. Stvari su tu, koliko-toliko, legle, jer mu se Davidović&co isplakao u kabinetu, što ne znači da mu je oprošteno. Uprkos svemu, navedeno će biti samo djelimično opredjeljujuće prilikom izbora novog SNSD-ovog jurišnika/pukovnika Javnog servisa, a ključnu ulogu odigraće, kao i obično, Željko Kopanja. Njegova riječ biće presudna za izbor direktora RTRS-a.
Ako Kopanja odluči da Davidović ostane, tako će se i desiti; a brojni pretendenti na taj tron moraće sačekati neku drugu priliku. Kopanja još uvijek nije dolučio šta će sa Davidovićem, ma koliko (mu) ovaj vjerovao da stoji čvrsto iza njega. Vlasnik „Nezavisnih novina“ će ovaj put nekoliko puta „dobro omirisati“ vjetrove iz Sarajeva, prije nego li donese odluku. Razlog je jasan: ova vlast ulazi u tešku krizu i dolazi vrijeme u kojem će svako spasavati sebe, pa tako i Kopanja. On to odlično zna i procijeni li da mu nije politički ispravno (čitaj unosno) da Davidović ostane na čelu RTRS-a, sve zasluge će biti pobrisane u trenu.
A zasluge Dragana Davidovića za uspostavljanje ovog (nakaradnog i nenarodnog) režima su ogrmne. Usudio bih se reći i najveće u političko-medijskoj sferi. On je istrpio žestoke i nemilosrdne udare, brojna (utemeljena) osporavanja, poniženja..., ali nije posustao u pokušajima da dovede Dodika na vlast i, kasnije, u uspostavi režima. Zahvaljujući RTRS-u Dodik je danas to što jeste. Tu nema dileme. Međutim, SNSD nikada, uprkos svim (ne)djelima koja je Davidović počinio za njih, nije ga doživio kao svog. Uvijek je tretiran kao strano tijelo, priraslina što je doplutala iz „baruštine“, neželjeni majstor (mraka) doveden da obavi posao i što prije nestane... Davidović je izrečenog oduvijek bio svjestan i činio sve da to promijeni. Nije mu uspjelo, niti će (bez obzira da li će ili neće ostati na čelu RTRS), ali to je za njega motivacioni faktor da nastavi da se gazdama dokazuje - da je njihov i sa njima ravan, a ne samo sluga im.