Pod plaštom zakona, računovodstvenih standarda i berzanskih pravilnika dešava se najobičnija pljačka građana Republike Srpske. Institucije Republike Srpske su u toj mjeri korumpirane, da više nikog nije briga za ono što bi iste trebale da rade. Beskrupulozni državni službenici otvoreno kradu. Oni malo mudriji, nastoje da svoje prljave radnje prikriju dogovorom u četiri oka, (redovno izvan radnog mjesta), nastojeći da, vršeći prevaru, obmanu javnost tako da, naoko, izgleda da su zakonska i podzakonska akta ispoštovana. Jedan od takvih je i Darko Lakić, direktor društva za upravljanje Penzijskim rezervnim fondom (PREF), koji je od 2011. godine preuzeo upravljanje akcijama Fonda PIO. Nekadašnji portparol Banjalučke berze, u vremenima kada je tržište kapitala bujalo, uživao se slikati za TV i davati isprazne izjave tipa 'ulaganje na berzi je bolje od onog u bankama'. Od berze ništa ne ostade, desetine hiljada ulagača ostali su kratkih rukava, a Darko kao karijerista i 'uspješan' menadžer ide tamo gdje je novac. No, nije ni zagrijao direktorsku fotelju, a već je duboko involviran u, najblaže rečeno, sumnjive radnje.
Nedavno su donesene izmjene i dopune Zakona o privrednim društvima (Sl. Glasnik 100/11). ZOPD je temeljni zakon koji uređuje interne eksterne odnose u privrednim subjektima – preduzećima. Po riječima stručnjaka, navedene izmjene ZOPD se tiču direktno položaja malih akcionara, jer se:
- kvalifikovana većina tumači kao dvotrećinska većina od prisutnog, a ne ukupnog broja akcionara (kako je bilo ranije),
- akcionar koji stekne 90% akcija nekog preduzeća može, po svom nahođenju, da prenese akcije ostalih akcionara na svoje ime, uz to da on određuje visinu nadoknade koja će se odrediti manjinskim akcionarima.
Ovim izmjenama se mali akcionari u Republici Srpskoj, upropaštavaju i njihovi udjeli postaju praktično bezvrijedni. Darko Lakić je naročito insistirao na ovim izmjenama, te je na sastanku održanom u Privrednoj komori ubjeđivao ostale prisutne kako su ovo dobra rješenja koja će omogućiti prodaju akcija PREF i Akcijskog i Fonda restitucije. Iza Lakića, prema dobro obaviještenim izvorima, stoji preduzeće MG Mind, koje itekako ima interes za ovakvom zakonskom izmjenom (MG Mind je vlasnik banjalučke Tržnice u procentu od 89% - slučajno?!). O čemu se zapravo radi: većinski vlasnici preduzeća, kupovinom paketa akcija PREF ili Fonda restitucije, obično dolaze do 90% vlasništva. Nakon toga, malih akcionara se rješavaju tako što im novo zakonsko rješenje omogućava da jednostavno prepišu sebi i ostalih 10%. Ovo je put do potpunog uništavanja bilo kakvih imovinskih prava u privredi Republike Srpske i primjer kako se zakoni donose samo kada je to u interesu grupi nalogodavaca koji imaju višemilionske interese. Ovakvim zakonskim rješenjem, učinjena je višemilionska šteta jer će većinski akcionari stotina preduzeća u Republici Srpskoj (od kojih je dobar dio stekao većinski paket na sumnjiv način kroz pljačkašku privatizaciju, od čije revizije nema ništa) iskoristiti ovo kako bi eliminisali stotine hiljada malih akcionara, po cijeni koja će biti minimalna i koju će oni određivati.
Bavi se Lakić i krivičnim djelima. Očit primjer za to jeste slučaj prodaje akcija Mesoprodukta Bijeljina. O čemu se radi: PREF je imao akcije ovog bijeljinskog preduzeća. Sa Dušanom Lazarevićem, većinskim vlasnikom Mesoprodukta (LD doo Bijeljina), Lakić dogovara da Lazarević fiktivno trguje akcijama Mesoprodukta, na način da se protrguje više od 1% od ukupnog broja akcija. Tako je, (26.04.2011. godine), cijena spuštena za 46%, (sa 0,15 KM na 0,08 KM); protrgovano je 30.000 akcija što predstavlja oko 1,12% od ukupnog akcija. Broj trgovanih akcija, prema riječima stručnjaka, bitan je, jer metodologija određivanja neto vrijednosti akcija PREF, Akcijskog i Fonda restitucije, propisuje da se za nelikvidne akcije, u kakve spada i Mesoprodukt, kod odabira tržišne vrijednosti po kojima će akcije biti vrednovane, uzima u obzir cijena ostvarena na berzi, ukoliko je trgovano sa najmanje 1% od ukupnog broja akcija – zato su Lakić i Lazarević i dogovorili količinu akcija koja će se fiktivno trgovati. Nakon toga, uslovi za prodaju akcija PREF su ispunjeni. Lakić lobira i kod IRB RS (Fond Restitucije) da i oni prodaju akcije i 22.6.2011. godine se javno objavljuje da PREF i Fond Restitucije nude na prodaju 18% akcija Mesoprodukta. Lazarević, odnosno njegova firma LD doo, 4.7.2011. kupuje ovih 18% po 0,08 KM, te ulazi u obavezu preuzimanja, što je utvrdila Komisija za HOV RS. Na taj način Lazerević, njegov LD doo i povezana lica, uz pomoć Lakića dolaze do većinskog paketa akcija. Šteta koja je ovim učinjena iznosi oko 38.000 KM za oba fonda, plus još najmanje toliko za ostale male akcionare. Uzme li se u obzir da PREF i Fond Restitucije imaju na stotine preduzeća, postoji bojazan da sa ovakvim upravljanjem PREF i IRB RS nanesu višemilionske štete neodgovornim i kriminalnim radnjama (čime se otvaraju zapravo afere kao što je Medicinska elektronika). Ovakvim zajedničkim djelovanjem obaraju vrijednost državnog kapitala, što pogoduje većinskim vlasnicima koji povećavaju svoje udjele nauštrb malih akcionara. Komisija za HOV RS, kao i u slučaju Medicinske elektronike, samo formalno odobri preuzimanje, uopšte ne analizirajući dublje posljedice zbog (svog) neznanja, nestručnosti i korupcije.
