Piše: Slobodan Vasković
Glavni tužilac Tužilaštva Bosne i Hercegovine Milorad Barašin suspendovan je sa tog mjesta odlukom Prvostepene disciplinske komisije Visokog sudskog i tužilačkog savjeta BiH. Suspenzija je donijeta zbog snimaka njegovih sastanaka sa osobama koje se dovode u vezu sa krijumčarenjem oružja. U saopštenju se navodi da se protiv ove odluke može uložiti žalba Drugostepenoj disciplinskoj komisiji u roku od tri dana od dana prijema odluke, uz podsjećanje da žalba ne odlaže izvršenje odluke o suspenziji.
Barašin je, nakon višemjesečne žestoke medijske kampanje, u kojoj je teško optužen za veze sa krijumčarima oružja Slobodanom Tešićem, (koji je uz to i na „crnoj listi“ UN – a), i njegovim posilnim Draganom Kapetinom, umjesto narečenog dvojca sam došao pod udar institucije koju je koliko do juče vodio. Mogao bi se izvesti zaključak da su mediji u ovom slučaju pobijedili, razotkrivajući veliku aferu, nakon koje Glavni tužilac više nije mogao ostati na toj zavidnoj i odgovornoj funkciji. Bilo bi to, valjda, i prvi put da su mediji u ovoj, korupcijom i kriminalom premreženoj i okovanoj državi, došli na svoje i, konačno, ubrali plodove, nerijetko opasnog i gotovo smrtonosnog, posla! Ujedno, takav epilog značio bi nadu za sve one koji rade na detekciji devijantnih pojava da će njihov rad, nakon decenija osporavanja/negiranja/omalovažavanja/progonjenja..., napokon biti potvrđen i nagrađen pravosudnim postupcima.
Bilo bi izvrsno da je tako, ali nije. Barašina je „slomio“ Almir Džuvo, prvi čovjek Obavještajno – bezbjednosne agencije BiH, (OSA/OBA), a mediji su u ovom slučaju, (kako oni koji su „razotkrili Glavnog tužioca, tako i oni što su ga „branili“), poslužili kao malj kojim mu je kičma polomljena, odnosno koji su mu pršljenove štitili od bata. Da ne bude zabune, u direktnom sukobu Džuvo – Barašin, prvi je pobijedio drugoga, premda je, da je BiH „d“ od države, trebao da bude pometen zajedno sa Glavnim tužiocem, jer je teško zloupotrijebio OBU/OSU. Suština je u sljedećem: Džuvo se „krvavo“ osvetio Barašinu, jer potonji nije htio da spriječi njegovu strašnu blamažu na otvorenoj sceni, a mogao je.
Važno je da se zna kako su se stvari na relaciji Džuvo – Barašin odvijale, kada su i zašto kulminirale i kako je došlo do toga da se i jedan i drugi valjaju u blatu, u grčevitoj borbni za opstanak.
OBA/OSA jeste mjesecima pratila Tešića i Kapetinu, kao i niz drugih osoba iz tog lanca, zbog sumnji da se bave švercom oružja i da ga prodaju u „rizičnim područjima“, mahom u arapskom svijetu. Osim bh. obavještajne službe, Tešića & co su „konzumirali“ i drugi, regionalni i vanregionalni, tajni centri po rečenom osnovu. Mreža je bila razapeta, a u mrežu se, kako tvrde u vrhu OBA/OSA, upecao Barašin, uspostavljajući komunikaciju sa Tešićem i Kapetinom. Iz Džuvinih dvora tvrde da je Barašin tražio, (i dobio), pare da „progleda kroz prste“ Tešiću & co, dok oni bliski Glavnom tužiocu odbacuju takve optužbe, navodeći da ga je šef špijuna namjenski „nagazio“. Postupci koji slijede, razvrgnuće laže li koza ili rog, ali je već sada poznato da Džuvo nije reagovao kada je snimio Barašina na sastancima sa Tešićem i Kapetinom, odnosno kada je „skinuo“ njegove telefonske razgovore, niti je Glavnog tužioca opomenuo da se makne od praćenih osoba. Jasno je da je Džuvo smatrao da „od viška glava ne boli“ i da je sasvim u redu, naročito po njega, da Barašina ima zadokumentovanog.
Stvari su tako tekle svojim tokom sve do trenutka kada su „Nezavisne novine“ najavile da će objaviti, (kako su tvrdili i još uvijek tvrde), više od 5000 nelegalno prisluškivanih brojeva telefona. Tada je Džuvo od Barašina ultimativno tražio da nalogom zabrani objavljivanje spiskova prisluškivanih telefona, što je ovaj odbio. Šef OBE/OSE doživio je javnu blamažu, nakon čega nije podnio ostavku, a morao je, jer je neprihvatljivo da mu iz službe iscuri toliki broj prisluškivanih subjekata/objekata, a da on ne odgovara zbog toga. Posebno zbog činjenice da iz vrha „šijunske organizacije“ tvrde da su prisluškivani telefoni zbog razotkrivanja organizovanih kriminalnih struktura. Ako je „špijunska organizacija“ tako kvalitetno izšpijunirana od izvora NN, onda je jasno da tu nije riječ ni o kakvoj ozbiljnoj instituciji, već o truleži, gdje se sakupljene informacije koriste za lične obračune. Potvrđuje to i objava video susreta Barašina sa Tešićem, koji je, takođe, izišao iz njedara OBA/OSA, a onda je ta institucija pismenim putem tražila taj materijal, jer ga navodno nisu imali. Kakva otužna i tragikomična akcija.
Džuvo je u opticaj pustio Barašinove snimke, tu nema dileme, jer je htio da se obračuna sa njim po svaku cijenu. Potom je obavijestio sve relevantne strance u BiH, kao i brojne srpske predstavnike u zajedničkim organima, tvrdeći da je sa tužiocem na „ili ili“. Istovremeno je organizacija kojoj je na čelu, NN optužila za, ni manje ni više, već „pokušaj državnog udara“. Već u tom trenutku NN su branile Barašina, premda su ga netom prije ovih dešavanja masakrirali, dok su oni koji su ga, do tada, hvalili, prešli na drugu stranu i držali ga na „mušici“, nemilosrdno „rokajući“ u njega sve što im je dopalo šaka. „Rokalo“ se istim sredstvima, ali drugim šakama, i u Džuvu, koji je u banjalučkim medijima postao zaštitnik ratnih zločinaca. Arhive su radile punom parom, arhivari padali od posla.
Epilog sukoba je poznat: Barašin je suspendovan, Džuvo i dalje ide na posao, ali tu nikako nije niti bi trebao biti kraj priče. Nebitna je, suštinski, sudbina i jednog i drugog, ali je, itekako, bitno to što u ovoj zemlji, (sada imamo i dokaze za to), sistem funkcioniše na bazi ucjena, a izabrani/postavljeni funkcioneri institucije doživljavaju kao privatnu svojinu. Kada je Džuvo snimio Barašina, imao je obavezu da odmah reaguje, obavijesti sve nadležne institucije i zahtijeva njegovu smjenu, (pod uslovom da su radnje koje je počinio nezakonite), a ne da zapis čuva „za zgodnu priliku“ da bi njime ucjenjivao Glavnog tužioca. Što je on učinio, emitujući ga kasnije. Pitanje je šta bi sve Džuvo tražio od Barašina, odnosno šta traži od onih koji su snimljeni, ali nisu imali tu nesreću da budu premijerno i objavljeni?! Tragično je po državu da je snimke upotrijebio tek kada je trebalo da zaštiti vlastitu kožu, podvodeći taj čin pod zaštitu države, što je laž, jer da mu je do države bilo reagovao bi odmah kada se Barašin „upecao“.
Džuvo je svojim postupcima unio novu dimenziju nesigurnosti i nepovjerenja u BiH, i zadao težak udarac i državi i instituciji koju vodi. On je na velika vrata uveo rješenja, koja svjedoče da svako onaj ko se po bilo kom osnovu zamjeri šefu ovdašnjih špijuna, može očekivati da mu prljavi veš bude prosrt na štrikovima medija, nebitno kojih i iz kog entiteta. Džuvo je paranoju zvanično proglasio epidemijom koja hara Bosnom i Hercegovinom i za koju, kako stvari stoje, trenutno nema lijeka. Bar ne efikasnog.