четвртак, 31. децембар 2015.

2016.

piše: Slobodan Vasković

Godina pred nama, 2016., biće politički vrlo mučna, depresivna, sa znatno produbljenim ekonomskim, privrednim i finansijskim problemima u odnosu na odlazeću; 2016. biće i potencijalno nasilna, sa velikim izgledima da potencijalno postane realno.

Milorad Dodik i u 2016. kreiraće osnovni politički tok u RS, bez većeg uticaja na bh. nivo, ali biće prisiljen i da se konačno očituje o nekoliko vema bitnih projekata koje je započeo: Referendumu o Sudu i Tužilaštvu BiH i fizičkom sudaru sa Savezom za promjene!

Dodik će morati donijeti Odluku da li će Referendum biti održan ili neće, moraće saopštiti tačan datum održavanja i preuzeti odgovornost i posledice koje takvo očitovanje nosi. Postoji i srednje rješenje: da Dodik na “nagovor” Srbije odustane od Referenduma, što bi ga znatno oslabilo, ali ne bi značilo i njegov definitivni silazak sa scene. “Beogradsko rješenje Referenduma” je i najrealniji epilog. Ukoliko se on ne desi, Referendum će biti Dodikov Vaterlo. U svakom slučaju, Referendum će čekati jesen 2016., a do tada mnogo šta se mora odlučiti. I desiti.

Ono što će Dodik morati donijeti kao odluku jeste kada fizički da se obračuna sa Opozicijom/pojedincima iz nje, jer će, u suprotnom, priča o “izdajnicima” postati deplasirana. I kontraproduktivna po njega.

Dodik jeste spremio policijske snage za to, uspostavio i zakonski okvir, ali bez stvarnog fizičkog udara na nekog iz Opozicije, sve to ne vrijedi. Taj udar ne bi trebalo da se desi prije maja, ali do tada bi Dodik morao da se pokuša održati na “političkoj površini” udarom na sopstveno okruženje, u kojem su tri potencijalne mete, koje bi javnost (njen dio) doživio istinskom Dodikovom borbom za “dekriminalizaciju”. Te tri mete su Aleksandar Džombić, Miloš Čubrilović Čubri i Ranko Škrbić.

Sve ispod nivoa pomenutih imena, kada je riječ o “dekriminalizaciji” Režima, nije niti bi bilo potentno po Dodikove pokušaje održanja “na vodi”. Posebno što nikakvih para nema ni na vidiku. Odvlačenje pažnje mora biti spektakularno i gromoglasno. 

Čak i da uspješno implementira “dvostruki udar”, Dodik će politički nastaviti dalje da tone, jer je to nezaustavljiv proces. Od (ne)sprovođenja/efikasnosti “dvostrukog udara”, zavisiće samo brzina tog tonjenja. 

Kao i od niza drugih faktora- odnosa unutar SNSD-a i odnosa u Režimskoj koaliciji.

Sve to krenuće nakon 9. januara, proslave Dana Repubilke, što će biti vrhunac Dodikovog spin uspona, koji traje već mjesec dana. Dodik jeste jak u medijima, izuzetno agresivan i uspješan, ali je na terenu stvar sasvim drugačija. Međutim, njegova medijska dominacija još uvijek drži u strahu većinu nezadovoljnih sve gorom vlašću.

U strahu ih drži i nesposobnost opozicije da bilo koga zaštiti i da predvidi ijedan Dodikov potez: Lider SNSD-a je uvijek bar tri četiri koraka ispred njih, a Opozicija se davi u Političkom Okviru koji im je on postavio, omeđenom sa dvije dimenzije: Lažnim patriotizmom i Permanentnim vanrednim stanjem.

9. januar poakzaće i šta i kako će Opozicija u 2016.: Ukoliko dođu na Dodikov privatizovani, njegov lični, Dan Republike (a tako će sve to biti napravljeno 9. januara), onda će Savez za promjene nastaviti da djeluje u Dodikovom okviru, kao njegovi nadničari za platu. Bez ikakvog digniteta.

Ukoliko obilježe Dan Republike tako što će se stranke Saveza skupiti na, primjera radi, nekom srpskom stratištu, posjetiti mjesto neke velike srpske pobjede, obići porodice poginulih, invalide rata, Hramove…, Dodikov politički krešendo postaće dobrim dijelom kakofonija, a oni će sačuvati dignitet.

Što nikako ne znači da će Opozicione snage nakon 9. januara nastaviti da jačaju. U najboljem slučaju, one mogu da se nadaju stagniranju, ali to nije baš izvjesno. 

I Opozicija će slabiti u 2016., istina ne brzinom kojom će da slabi Dodik, ali će slabljenje biti kontinuitet.

Ne postoje snage unutar Opozicije spremne da preokrenu taj tok. Bojim se ni sposobne za to. 

NDP je preslab i nestabilan poput želea, jer Dragan Čavić nikako da shvati da više nije na čelu SDS-a. Čavić djeluje i ponaša se kao da ima iza sebe SDS-ovu infrastrukturu, a ne NDP-ovu izuzetno poroznu bazu, koja nije sposobna ni za kakvo ozbiljnije funkcionisanje. Razlika između mogućnosti NDP-a i Čavićevih visokih političkih želja/ciljeva ujedno je i najveća prepreka konačnoj stabilizaciji te stranke bar na nivou male, ali čvrste i djelotvorne organizacije. 

Promjena na čelu PDP-a pokazala se vrlo lošom (preuranjenom) i Branislav Borenović će 2016. trošiti na pokušajima da se uspravi na čelu stranke. Vrlo je neizvjestan taj projekat i Mladen Ivanić moraće se sve češće i sve ozbiljnije baviti stranačkim pitanjima. Praktično, Ivanić će morati preuzeti ulogu Arbitra, kako bi smirio unutarstranačke borbe koje su buknule na prvi znak Borenovićeve slabosti i pretvorile se u požar, koji ozbiljno prijeti PDP-u.

SDS će nastaviti da se regionalizuje (jačanje regionalnih odbora na uštrb centralne stranačke organizacije), samim tim i slabi, jer Mladen Bosić je u potpunosti privatizovao politiku stranke i nosi je “u telefonu”. Preciznije, niko iz vrha SDS-a ne zna šta je sledeći potez SDS-a dok ga Bosić ne pozove. Ukoliko ga pozove. 

Bosić je do perfekcije izbrusio svoju osobinu “nikom ne vjerujem ništa nikada”, što jeste vrlina u ovim vremenima, ali samo do mjere dok ne postane osobenjaštvo. 

Sve šanse i akcije SDS-a Bosić je bacio na jednu kartu - istrage Tužilaštva BiH velikih afera u RS. To jeste značajna karika, ali istrage i njeni epilozi, čak i da postanu stopostotno dobitni, ne mogu biti sva politika jedne stranke.

Dok istrage traju, traje i život, a SDS-a nema u političkom životu BiH/RS. Oni su tu prisutni tek formalno, kao eho Bosićevih telefonskih (ne)poziva i njegovih ličnih odluka. Bosić sam odlučuje o svemu i to je i najveća slabost stranke, pošto njen predsjednik stalno vaga, a nikako da presiječe. Tako vrijeme, (godine, decenija već) prođe, a SDS ne proizvodi nikakve političke događaje, izvan stvarne bitke su sa SNSD-om, reaguju tromo, rijetko, bezidejno, bezvoljno. 

Ne postoje naznake promjena takvog nastupa (bilo bi to šokantno) u 2016., a materijalizovanje Saveza za promjene u krovnu organizaciju, djeluje kao formiranje Komisije čiji je zadatak da zadrži statuskvo.

Nezadovoljstvo Bosićem unutar stranke će rasti, a moglo bi kulminirati ukoliko istrage o aferama ne donesu očekivani rezultat i/ili ukoliko SDS ostvari slabiji rezultat na lokalnim izborima u odnosu na 2012. Nezadovoljstvo Bosićem unutar stranke već sada je očigledno, ali se ono zatomljuje zbog njegove opredijeljenosti da Dodika izvede pred Sud.  

I takav SDS još uvijek je postojan naspram SNSD-a, gdje su razarajući procesi već poodmakli. 

SNSD, svi njihovi Knezovi, još uvijek su saglasni da Dodik treba biti spiker njihovih interesa, ali pozicioniranje za vrijeme “nakon Dodika” i prevlast nad strankom uveliko je počelo.

Najznačajniju snagu i grupaciju ima Zoran Tegeltija, ministar finansija. U ovom trenutku Tegeltija kontroliše gotovo polovinu poslaničkog Kluba SNSD-a i većinu Opštinskih odbora te stranke na relaciji Trebinje-Novi Grad, dok u Istočnom dijelu RS nema značajniji uticaj.

Tegeltija kontroliše i vrlo moćnu i potentnu tajkunsku organizaciju “Mrkonjićki klan”, koji raspolaže enormnim količinama novca. Klan je potpuno istisnuo “Lijevčansku biznis struju”, lojalnu Dodiku, iz velikih poslova.

Tegeltija je beskrupulozan, nemilosrdan, ali i veoma inteligentan, kreativan i operativan i trenutno je angažovan na preuzimanju sektora osiguranja, što je pri kraju. Nakon toga, u Carstvu mu treba samo još jedna Banka i on će imati zaokruženu Državu u Državi. 

Dodik jeste medijski najmoćniji političar iz RS, ali je Zoran Tegeltija finansijski, privredno, ekonomski mnogo moćniji od Dodika. Jednostavnije rečeno, u ovom trenutku Tegeltija ima više suštinske vlasti u RS i nad RS nego Dodik.

Tegeltija je jedan od ljudi iz Dodikovog Okruženja koji ima već sada realnu moć da ga ukloni. Da li će to Tegeltija učiniti? Bez dileme, ali kada on ocijeni da je došao trenutak za to, tada će Dodik i zvanično postati njegova moneta za potkusurivanje. 

Od Tegeltije u velikoj mjeri zavise i “dva udara” sa početka priče. U ovom trenutku on je bezrezervno za “dekriminalizaciju”, dok se ne očituje o fizičkom udaru na opoziciju, a njegovi sukobi sa tom grupacijom su u funkciji da se “Dodik ne dosjeti”.

Drugu grupaciju/frakciju unutar SNSD predvodi Igor Radojičić. Njegova grupacija je finansijski nemoćna, ali Radojičić računa na (brojno) mlađe članstvo SNSD-a i može ostvariti značajan uticaj “nakon Dodika”. I Radojičić je spreman za vrijeme “nakon Dodika”, ali nije spreman biti onaj koji povlači “obarač”! Postoji tu još niz manjih, regionalnih frakcija, koje mogu samo doprinijeti raspadu stranke, nikako njenom učvršćivanju i ponovnom jačanju.

SNSD je u vrlo vrlo ozbiljnim problemima i stranka gotovo da ne i funkcioniše, curi na sve strane, što je dobro prikriveno Dodikovom dominantnom medijskom pozicijom i kontrolom nad većinom medija. 

DNS je u standardnoj poziciji, a socijalisti u rasulu: ta dva agregatna stanja će se nastaviti i u idućoj godini; DNS će ostati stabilan, jer i oni mogu biti “karta protiv Dodika”, dok će se rasulo unutar socijalista pojačati.

Istovremeno, u 2016. sve više će jačati uvjerenje među biračima da ni stranke Režima niti stranke Opozicije ne mogu artikulisati njihove interese. I to vrlo osnovano, jer je 2015. pokazala obesmišljenost politika oba Bloka i njihovu nesposobnost za nove politike. 

“Treći put” u 2016. će biti sve više dimenzioniran u percepciji birača kao neminovnost. 

“Treći put” će iznići iz SNSD-a, nakon njegovog raspada, što, samo po sebi, ne znači ujedno i Dodikovo uklanjanje sa političke scene. Iako je najrealnije da oba ova procesa idu istovremeno. Tako da je vrijeme koje se karakteriše sintagmom “Nakon Dodika” u stvari isto što i vrijeme raspada SNSD-a. 

Da li će se SNSD raspasti tokom 2016. i otvoriti mogućnost materijalizovanja “Trećeg puta”?

To primarno zavisi od procjena Dodikovog okruženja: Tegeltije, Radojičića i brojnih drugih koji su svjesni da im je Dodik sve veći i veći teret i da će morati da ga se riješe. (S tim što Radojičić može pretendovati na lidera “Trećeg puta”, a Tegeltija ne; On može biti samo ovdašnji jaki “Đilas/Pajtić”!).

Nije to laka Odluka. Dapače. Uz pobrojane ključne parametre, još je čitav niz izuzetno značajnih faktora koje će u obzir uzimati Tegeltija, Radojičić i drugi prilikom odlučivanja o terminu konačnog udara na Dodika. Treba imati na umu da ni Dodik neće sjediti skrštenih ruku, ali i da su Tegeltija i Radojičić u neprijateljskim odnosima. Da je drugačije, stvari bi već bile riješene.

Zato će 2016. biti i vrlo burna, godina velikih ličnih nada i još većih razočarenja; Godina teških i dramatičnih političkih sukoba, još dramatičnijih  razočarenja, a, moguće, i godina raspleta. Kako god, pred nama je izuzetno nemiran, necivilizovan i nedemokratski period. I godina izuzetno teškog života za svakog stanovnika ove zemlje. Mnogo težeg nego 2015.

Bez obzira na ove mračne prognoze, želim Vam svima Sretnu Novu Godinu i sve najbolje u njoj.









среда, 30. децембар 2015.

Vaskovićev odgovor Lukaču: Reci Srbima koji Srbin je snajperom pucao po Srbima 92. u Bosanskoj Krupi?!



Dragi moj Dragane,
džaba tebi udari na mene, jer se ja tebe ne bojim. Samo se Boga plašim.

Ti i tvoji naredbodavci na meni ste sve probali, samo me još niste ubili, a sudeći po tvom jarosnom istupu, namjerili ste se da to učinite. Samo naprijed, to će vas sigurno spasiti.

Pa ti si mi već slao Džip onog 10.09. ove godine da me satare na Vlašiću, ali mu to nije pošlo za rukom. Vješt sam vozač, iako ne toliko i vješt pješak da bih izbjegao onog tvog “vojnika” koji me nedavno udario ramenom ispred mog ulaza. Tvoji “psi” su mi za petama 24 časa dnevno, nonstop. I to ne samo meni, već i mojoj porodici. 

Ja sam tebi opsesija, ti meni nisi. 

Tvoj istup je plod tvojih frustracija, kompleksa i nemoći; Za razliku od tebe mišljenja sam da jedan Bloger nikako ne može podriti institucije RS, posebno ne MUP RS. Ti si taj koji te institucije potcjenjuješ, osim ako nemaš saznanja da su toliko slabe da ih jedan čovjek može samljeti. Opet to nije do tog čovjeka, već do onih koji su institucije doveli u takvu situaciju. A to su tvoji šefovi i ti.

Tačno je da je moj vrhunac bio 28.12., jer sam taj dan imao preko 53 hiljade ulaza na blog plus preko 30 hiljada pregleda video klipova, a ne zbog toga što sam, kako lažeš, slagao za snajperiste. Pa svi su ih vidjeli. I slikali. I jesi ih doveo da pucaju u narod. 

Kao što si u podrumu Skupštine taj dan skrio stotinu specijalaca sa namjerom da u određenom trenutku izađu pred Parlament i samelju taj isti narod.

Nisam Ja poredao Snajperiste na zgradama oko Skupštine da motre na radnike, nego Ti. Radnici za mene nisu Teroristi, ali za tebe jesu. 

Nisam ja tukao Ranku Mišić, nego tvoji gaulajteri kojima si to naredio. I to su svi vidjeli, kao što su vidjeli kako je vuku po skupštinskom patosu.

Ja to jesam objavio na Blogu, ali Ti si to naredio.

Kad si već toliko sposoban i nepodriven, zašto nisi 27.04.2015. spasio život policajcu Draganu Đuriću u Zvorniku i spriječio ranjavanje još dvojice - Željka Gajića i Steve Milovanovića, a imao si informaciju o napadu na tu Policijsku stanicu šest mjeseci prije nego se napad desio. Tu informaciju sam ja objavio i to je ono što tebe žulja, kao što sam raskrinkao tvoju lažnu priču o pripremi terorističkog napada u Janji kod Bijeljine.

Tačno je da ja nisam prolio kap krvi u ratu, ni svoje, a ni tuđe. Ali zato su svoju krv lili moj otac, brat, pokojna sestra, svi ujaci, svi stričevi, rođaci bliži i dalji. Neki od njih su izgubili i život.

Niko od njih, niti njihove porodice,  danas nemaju bazen ispred kuće poput tebe, niti je iko od njih suvlasnik hotela u centru grada kao ti.

Ne zato što su nesposobni, već što nisu KRIMINALCI poput tebe.

A ti jesi Kriminalac i to Kapitalac. 

Kad smo već kod prolivanja krvi, hajde budi dobar dečko pa odgovori KO JE UBIO KAJTEZOVIĆ JASMINA, iz naselja Ruža u Bihaću, prije početka ratnih dejstava 1992. godine? Da li si to bio ti?!

Kad smo već kod prolivanja krvi, hajde budi dobar dečko pa odgovori KOJI SRBIN JE, ZAJEDNO SA RAMOM BRKIĆEM, EMIROM SELIMOVIĆEM, IBRAHIMOM HODŽIĆEM ZVANIM BAJKO, ŠEFIKOM SMLATIĆEM, JASMINOM NUHANOVIĆEM I IRFANOM SARAČEVIĆEM BIO NA POČETKU RATA U JEDINICI ZIKE KADRIĆA? DA LI SI TO BIO TI?    

Kad smo već kod prolivanja krvi, hajde budi dobar dečko pa odgovori KOJI SRBIN JE NA POČETKU RATNIH DEJSTAVA U BOSANSKOJ KRUPI, U SASTAVU JEDINICE ZIKE KADRIĆA, PUCAO PO SRBIMA? I TO IZ SNAJPERA!
Da li si to bio Ti?

Kad smo već kod prolivanja krvi, hajde budi dobar dečko pa reci, kojeg Srbina je ZIKINA GRUPA PREBACILA NA SRPSKU TERITORIJU, KAKO GA NE BI STIGLA OSVETA ZBOG UBISTVA JASMINA KAJTEZOVIĆA?
Da li si to bio ti?

Kad smo već kod prolivanja krvi, hajde budi dobar dečko, pa reci koliko puta si se nakon rata sreo sa Hamdijom Abdićem Tigrom, koji je prolio hektolitre srpske krvi. Meni si rekao samo dvaput, od čega jednom u “Majveju”, a ja tvrdim da si se sreo sa njim nakon rata najmanje 25 puta. I sređivao si mu medicinske dokumente da ne ide u zatvor na izdržavanje kazne. Da mi nećeš Hamdiju sada “svezati” da me makne?!

Kad smo već kod prolivanja krvi, hajde budi dobar dečko, pa reci kako je moguće da si ti Dragan Lukač izgubio sudski spor (kleveta) od Drage Jajčevića (broj 71 0 p 079856 10 p), a Drago Jajčević ti je u lice, u prostorijama Komunalne policije u Banjaluci, rekao da si nakon rata “sa svojim momcima” njegov objekat digao u vazduh, da mu je, nakon rata, onemogućavan ostanak u Banjaluci, da su mu napadani roditelji, da mu je zbog napada podlegla tetka i da si TI Dragan Lukač Jedan od Organizatora Napada na Njega!

“Vaš šef Dragan Lukač je 1998. godine minirao moju kuću, dok su u njoj bili moji roditelji”, rekao ti je Jajčević u lice pred svjedocima.

Ti si ga tužio i izgubio spor. Kako?

Jajčević te još nazvao “Fašistom”.

Šta ćeš uraditi Dragane da zaštitiš Ustavni poredak RS, Institucije RS i Podrivanje MUP-a RS i Instuticja RS od mene Blogera?

Hoćeš li me ubiti kao životinju koje ubijaš po lovištima kada se iznerviraš?
Hoćeš li mi minirati stan?
Hoćeš li pozvati Tigra?


Radi šta hoćeš, ali ti si poražen. I ti i tvoji Šefovi Zločinci. Sa mnom kako bude i šta bude!

Lukač najavio obračun sa Vaskovićem: Lukač tvrdi da Vasković podriva i ruši institucije RS i MUP RS


Ličnosti Godine RS u izboru Slobodana Vaskovića


Novinar Godine - Goran Dakić
Goran Dakić, mladi i afirmisani pisac i novinar, preživio je pravi pakao ove godine, ali je, uprkos svemu, uspio da ostavi veoma dubok trag u javnom životu. Iz “Blica” su ga bez objašnjenja poslali na ulicu, a jedini razlog je bio što Goran koristi mozak. Potom je prešao na Klix, gdje je doživio niz teških napada na forumima, jer su mu “kolege” iz RS imputirale laži o šovinizmu, sa jedinom namjerom da ga ostave bez posla. Sada je uposlenik “Avaza”, a oglašava se i u drugim medijima.

Njegov tekst “Посљедњи поздрав Анђелку Козомари”, za mene je Tekst Godine, jer je petsken nedruštva u kojem živimo i neličnosti koje ga vode.

Portal Godine - Capital.ba 
Da nije Siniše Vukelića i njegovog portala “Capital.ba” ostale bi skrivene i nerazjašnjene brojne poslovne i finansijske malverzacije. “Capital.ba” je nukleus slobodnih medija u RS, njihov temelj koji je postao toliko čvrst da ga je nemoguće razrušiti. 

Psihijatrijski Slučaj Godine - Milorad Dodik&Zločinačka Organizacija
Živite u psihijatriji i vjerujem da ne moram po pitanju ove “nagrade” ništa posebno pojašnjavati.

Saučesnik u Zločinu/Kukavica Godine - Opozicija RS
Odaberite bilo kog Opozicionara i procijenite njegov “rad” tokom cijele godine, vrlo lako ćete doći do objašnjenja zbog čega je kompletna Opozicija ponijela ovu vrijednu nagradu. 

Gubitnik Godine - Narod Republike Srpske

Čežnja Godine: Veliki i Mali

Čovjek Godine - Ranka Mišić

Nečovjek Godine - Mirko Stanetić

Stanetić je cijelu 2015. godinu ugrožavao živote novorođenčadi u UBKC Banjaluka.

Poraz godine - politika Mladena Bosića
Bosić je uspio da pobijedi u trci za predsjednika SDS, da nekako ugura SDS u Savjet ministara BiH, ali je isto tako uspio da ništa, baš ništa, ne učini sa tih pozicija. Uz to, cijelu 2015. godinu, Bosić je vodio politiku u skladu sa smjernicama koje mu je postavljao Milorad Dodik. Bosić je dio Dodikovog Političkog Okvira i nema snage, volje, a ni kreacije da osmisli napuštanje tog Okvira. 

Modni Krik Godine - Naočari Mladena Bosića i njegov mantil a la Inspektor Kluzo 

Šibicar Godine - Ognjen Tadić
Jeftinim lažima, lošim falsifikatima, bolesnim manipulacijama uspio je razbiti Gradski odbor SDS Banjaluka i u centralu SDS uvesti Zelenaša. I tako zaslužiti još veće povjerenje Mladena Bosića, koji izvan svega cijeni kvalitetne poltrone. Što Tadić jeste izvan svake razumne sumnje.

Najneuspješniji Transfer Godine - Prelazak Branislava Borenovića iz Ivanićevog lijevog džepa u Ivanićev desni džep

Lažov Godine - Dragan Lukač
Obećao je zaštiti svu djecu i žene, a nije reagovao na trovanje novorođenčadi u UBKC, a naredio je i premlaćivanje Ranke Mišić. 

Smeće Godine - Udbaško Smeće

“Pero Simić” Godine - Jelena Dabarčić

Rudar Godine - Darko Banjac

Hedonista Godine - Mladen Ivanić

Najodvratniji osmijeh godine - Slaviša Marković

Ucjenjivač Godine - Marko Pavić

Otpor Godine - Ljubomir Mrda


Bruka Godine - Goran Suvara u ulozi Zaštitnika Ustavnog poretka RS

уторак, 29. децембар 2015.

Španska Kragna; Dodikov Okvir i Opozicioni Kmetovi

piše: Slobodan Vasković

Milorad Dodik nametnuo je Okvir političkog djelovanja u Republici Srpskoj, čvrsto ga omeđio sa dvije dimenzije: Lažnim patrioizmom i permanentnim vanrednim stanjem; I prisilio Opoziciju da djeluje unutar tog Okvira.

Na taj način on je Opoziciju sveo na sopstvene radnike/nadničare, čiji je posao da, s vremena na vrijeme, (“na pauzi za doručak”), priprijete glasnim negodovanjem i na taj način opravdaju sopstveno postojanje i radna mjesta koja obnašaju.

Dodik je prisilio Opoziciju da se samoobesmisli i postane najveća prepreka njegovom uklanjanju. Istovremeno, Dodik je ušao u sukob sa brojnim bitnim eksternim političkim faktorima, zbog čega je sabijen u Palatu predsjednika; Na taj način i njegova moć je obesmišljena i on ne predstavlja realnu opasnost nikome izvan granica Republike Srpske. 

Potvrdio je to i dramatačini dan radničkih protesta u kojem je Dodik podigao nesrazmjernu silu na goloruke radnike (njih hiljadu najviše); Opozicija čak ni tu situaciju nije iskoristila da bi izašla izvan zadanog (Dodikovog) političkog Okvira djelovanja/bar na trenutak odustala od nadničenja, tako da se Režim obrukao u borbi sa jednom upornom Ženom. Opozicija još i više nezainteresovano posmatrajući tu borbu.

I Režim i Opozicija demonstrirali su besmislenost sopstvenog postojanja; Besmilenost vlasti podvukao je fizički napad policije na Jednu Ženu, a besmislenost Opozicije potpuno odsustvo ideje da bi mogli, ako ni zbog čega drugog, a ono zbog kućnog odgoja, zaštiti tu Ženu. 

Opoziciju nije čak ni nereagovanje najdublje porazilo, koliko jednostavni, ali efektni, postupak/protest Adama Šukala i Gorana Đorđića, demonstriran kroz stajanje pred skupštinskom govornicom. Mala promjena u odnosu na decenijsko (po istoj dosadnoj matrici) upriličeno nadničenje Opozicije, što je pobralo alauze, ali i pokazalo da je potrebno samo malo domišljatosti kako bi se ukazalo na svu besprizornost i besmislenost Režima; Njegovih političkih bastarda, što zasijavaju bolesne laži, ne shvatajući da time samo šire lomaču na kojoj će na kraju biti politički spaljeni. Ali, dvije laste ne čine proljeće. Promjenu još manje.

I Režim i Opozicija 28.12. pokazali su i dokazali da su obesmišljeni/prevaziđeni/pregaženi. I da je vrijeme promjene neizbježno. I neminovno.

foto ATV
Režim drhti pred svakim daškom drugačijeg, Opozicija nije spremna iskoristiti ni najjači Orkan. Narod je obezglavljen, dekapitiran i nastavlja Slobodni pad u propast.

Ova i ovakva Opozicija NIKADA neće ukloniti Režim; Oni to čak i ne žele; Sve njihove tvrdnje su tek isprazna poza potrošenih nadničara, zarobljenih u Dodikovom Političkom Okviru, specifičnom po tome što je apsolutno antinarodni.

Samim tim i Opozicija, ti Dodikovi vjerni Kmetovi, su antinarodni. Djeluju po istoj matrici kao i Režim, zato i jesu čvrsti dio Okvira. Koji je ujedno i “Španska kragna” za narod - Režim satire Naciju, Opozicija ćuti, a spaljuju se institucije kako bi se tragovi uništenja Nacije prikrili. 

Obesmišljeni Režim i obesmišljena Opozicija nisu dokazi da će ovakav ambijent ostati vječan i da promjena neće biti. Dapače, upravo to je dokaz da je promjena tu pred nama, baš zbog bujanja svijesti da ovakvo stanje više nije moguće trpjeti, kao i zbog notorne činjenice da se ovakav bolesni ambijent nema više odakle finansirati. Jer je “Španska kragna” u RS i za RS definisana/implementirana kao idealno “ubistvo”. Narod je ostao bez ičega, na kraju i bez “Glave”, koja živi sama za sebe, bez neophodnog dotoka krvi. 

Već ranije sam napisao da je Dodiku najveća slabost njegovo okruženje, ogrezlo u svemu i svačemu. I da on mora da krene na njih, pošto je to jedini način da se pokuša dokopati “krvotoka” za “Glavu”. Zakasnio je, a nakon 28.12. njegovo Okruženje je presvjesno koliko je Dodik slab, ustrašen, obesmišljen. I koliko je Smetnja. 

Dodik više sopstveno Okruženje ne može zaplašiti niti Predimenzioniranjem snage Opozicije, jer je 28.12. razotkrio i tu Dodikovu laž. Opozicija je preslaba, nije Dodiku neprijatelj, već Nadničar unutar njegovog Okvira i kao takva potpuno nezainteresovana za promjenu stanja. I bez snage za tu promjenu. 

Te slabosti su strukturalne i po Opoziciju pogubne. 

Opozicija neće srušiti Dodika; Jednostavno su preslabi za to, jer se ne oslanjaju na sopstvenu snagu i uspjehe već na Dodikove neuspjehe. 

Opozicija je, pokazalo se, nespremna i za incident sa Dodikom, pa se o bilo kakvom dugotrajnom osmišljenom otporu ne može ni razmišljati. Čak ni o petominutnom stajanju pred skupštinskom govornicom, jer su nespremni i za to.

Šukalo i Đorđić su svojim postupkom razobličili Opoziciju, potpuno je razgolitili i to je najveći uspjeh njihove akcije “Stajanja”! Više, kada je Opozicija u pitanju, nema ni iluzija. 

Svi njihovi “Savezi” su invalidska štaka i ništa drugo. 

Oni su bez ideje, bez minimuma razumijevanja stanja u kojem se i RS i oni nalaze.

“Savez” nikako ne može prikriti pravi rusvaj koji vlada u strankama koje ga čine; Činjenicu da dan prije radničkih protesta iste i ne pomenu na Glavnom odboru SDS-a; Činjenicu da na tom istom GO SDS ne progovore ni riječ o Gradskom odboru Banjaluka, koji je rastočen - što pokazuje svu unutarstranačku nesigurnost i njenu poroznost; Činjenicu da PDP vodi jedna nedovršena Ivanićeva lutka, koja “do Kostajnice misli jedno, a od Kostajnice drugo”; Činjenicu da postoji Dragan Čavić, ali ne i NDP!

Pri tom, te iste stranke na značajne pozicije imenuju presuđene kriminalce, lažiraju konkurse, lažiraju dokumente funkcionera za te iste konkurse, međusobno se ucjenjuju: Ivanić&Crnadak prijete povlačenjem SDS-ovih ambasadora, ukoliko ne dobiju direktorske pozicije za svoje partijske falsifikatore; Ivanić dogovara sa Režimom Vladu; Njegov nedovršeni Lutak Borenović žrtvuje interese kompletnog naroda zbog interesa Čekića; Mladen Bosić štiti svog medijskog Beriju, kako bi ličio na Dodika i štiti svog potpredsjednika kriminalca, kako bi dokazao da mu je stranka, kao i SNSD, bezgrešna. 

Bosić nije u stanju pobijediti sopstvenu sujetu, zalizati desetine Ahilovih peta, udaljiti lihvare, falsifikatore i udbaške ušljivce iz svoje blizine; Ivanić nije sposoban oduprijeti se sindromu neveličine i nezajažljivosti, jer mu je sve malo koliko god dobije; Čavić ma koliko vikao, nikada neće proizvesti "Jerihonske trube", tako da svi skupa nemaju nikakve šanse da oduvaju Dodika. 

I kada sve te “razlike” uspješno “prevaziđu”, pronađu štaku za prevaru javnosti, onda potpišu Memorandum o zajedničkom djelovanju u prisustvu Notornog Zelenaša iz Bosićevih redova i dobro se ismiju premlaćivanju Ranke Mišić, kroz usta PDP-ovog potpredsjednika Slaviše Markovića! Treba li još?!

“Savez” jeste Kmetovska Opozicija, to je NVO neuspješnih hroničara uništenja Nacije, ali nije Alternativa. Nikako. I nikada.

Alternativa je unutar SNSD-a i njoj će prostor otvoriti Dodikovo Okruženje onog trenutka kada ga ukloni. Plutokratsko društvo kojim Dodik vlada po principima mentalne pornokratije već je palo. I mrtvo. Pokazao je to 28.12. 

Ako kojim pukim slučajem Kmetovski Savez nekako uspije da se dokopa vlasti u RS, nije im to nikakva utjeha, jer će trajati prekratko. Te snage nisu konačno, već kratkoročno prelazno rješenje do nekog budućeg političkog preslagivanja. Prirodan proces u politici.

Kao što je prirodno da će Dodik pasti sa vlasti mnogo prije nego što se očekuje. A to sigurno neće biti 2018., posebno ne nakon te godine. 


"Zaštitnik žena" Ministar Lukač uspješno sa stotinama policajaca/specijalaca/snajperista premlatio Ženu

piše: Slobodan Vasković

"I ovaj put, a i u budućnosti ako budem u prilici uvijek ću spriječiti bilo kog nasilnika da napadne i povrijedi ili zaplaši bilo čije dijete ili ženu i nikada od takvih stvari neću okrenuti glavu, bez obzira kako tužioci kvalifikovali ova djela ili kako sudije presudili u postupku i po cijenu da moram ići u zatvor zbog toga što sam samo branio djecu i žene. I na to sam spreman, ali nikad neću dozvoliti da moja ili druga djeca ne smiju izaći na ulicu i bezbrižno se igrati i svađati u svojim bezazlenim igrama a da ih ne ugrozi neki nasilnik koji smatra da ima pravo da prijeti i tuče malu djecu", istakao je Ministar unutrašnjih poslova Dragan Lukač u saopštenju, emitovanom 01. septembra ove godine, nakon što sam objavio da je protiv njega podignuta optužnica zbog premlaćivanja Dejana Spasojevića.


U Narodnoj skupštini RS, 28.12. 2015., imali smo priliku vidjeti kako Lukač štiti Žene: Njegovi pitbulovi su vukli/tukli Ranku Mišić po podu skupštinske dvorane, povrijedili je svjesno, nasilno prema njoj postupali, iako je Mišićeva nedavno operisala kičmu.

Lukač je “zaštitio” Ranku Mišić - Ženu i tako što su je njegovi nabildani specijalci tukli pred Skupštinom, oborili je na tlo, o koje je snažno udarila glavom. Mišićeva je nakon svega završila u Hitnoj pomoći.

Lukač je otvoreno, pred TV kamerama, prijetio Ranki Mišić, lažući da je pozvala na nasilje. A na nasilje je pozvao on, jer je na goloruke radnike doveo  stotine policajaca, do zuba naoružane sprecijalce i na krovove zgrada, sa kojih se vidi plato ispred Parlamenta, postavio snajperiste. Da bi zaštitio kriminalce iz vlasti.

Da li bi Lukač naredio da pucaju? Naravno, i to u goloruki narod, ali je velika sreća da je Ranka Mišić zahtijevala od radnika da se ne sukobljavaju sa policijom.

Dragan Lukač je spreman upotrijebiti oružje protiv naroda i štititi Zločinački Režim Milorada Dodika, koji je opljačkao RS.

Zato je i doveden: rekao je upravo to Milorad Dodik 9. januara ove godine, ističući da će ga Lukač odbraniti.

Sada Lukač ima novi Zakon o policiji, pa može nesmetano napadati Žene na ulici, upadati im u kuće/stanove, privoditi ih i maltretirati  na razne druge načine.

Dragan Lukač je prvog septembra ove godine napisao da je spreman zaštiti i svako dijete i slagao. Na UBKC-u su godinu dana onečišćenim respiratorima trovali novorošenčad, ugrozili im živote, ali Dragan Lukač nije preduzeo ništa! Nije nimao vremena, pripremao je snage za goloruke radnike i obračun sa Ženama. Sledeći projekat mu je da odjednom premlati najmanje dvije Žene.


Slaviša Marković, potpredsjednik PDP-a, se smijao dok su Dodikovi gaulajteri maltretirali Ranku Mišić

piše: Slobodan Vasković

Slaviša Marković, potpredsjednik PDP-a, slatko se nasmijao dok su kerberi Milorada Dodika maltretirali Ranku Mišić i sa njom meli skupštinski patos.

Koliko bijedan i jadan moraš biti da to učiniš u takvoj situaciji? Ne postoji mjera takvog odvratnog čina. 

Markoviću na pamet nije palo da priskoči Mišićki u pomoć, još manje da se suprotstavi Dodikovim pitbulovima. I on će donijeti promjenu? Neće, i niko to i ne očekuje ni od njega niti od intersne grupacije kojoj pripada.

Niko iz PDP-a nije ni pokušao da pomogne Mišićki, niti da spriječi nasilje nad njom, baš kao ni niko iz SDS-a, dok su Dragan Čavić i Adam Šukalo bar verbalno pokušali da stanu u njenu zaštitu.

Slika Markovića svjedoči o nemoralu, neljudskosti i nedostojnosti tog Ivanićevog favorita. 

53.674 posjete 28.12./ukupno 11.358.913

Piše: Slobodan Vasković

Blog “Sa duge strane” ostvario je 28.12. rekord, jer je imao 53.674 posjete. Blog je ukupno, u poslednjih četiri i po godine otkako postoji, zabilježio 11.358.913 posjeta.

Objavio sam juče na svom “youtube” kanalu i dva video klipa o nasilju nad Rankom Mišić, koji značajno povećavaju broj navedenih posjeta (blog+kanal), jer pregledi video klipova nisu bili samo preko mog bloga.

Video “Brutalno i nasilno izbacivanje Ranke MIšić iz Skupštine” pregledalo je 24.722 osobe, dok je video “Iznošenje Ranke Mišić” pogledalo njih 9.460.

Ovaj izvanredan rezultat za jednog blogera imam zahvaliti svojim dragim prijateljima, koji su mi tokom jučerašnjeg dana pomogli da pravovremeno izvijestim javnost o Nasilju Režima nad radnicima i kukavičluku Opozicije.

Nažalost, dan kada je postignuta rekordna posjećenost je tužan i crn, ali hvala svima koji su 28.12. pratili ovaj blog i postove na njemu.


Za svoju dušu reemitovao sam tekstove “Nenajedene svinje” i “Kako pobiti opoziciju i zašto”, koje možete pročitati u nastavku.